Bil Gejts odustaje od spasavanja planete: Kraj iluzije o milijarderskom ekološkom mesijanstvu?
Godinama su najbogatiji ljudi na svijetu predvodili borbu protiv klimatskih promjena. Zahvaljujući ogromnim resursima, milijarderi poput Bila Gejtsa, Džefa Bezosa i Ilona Maska finansirali su projekte zelene energije, podržavali tehnologije hvatanja ugljen-dioksida i zagovarali klimatski prihvatljive politike.
Njihovi napori učinili su ih ključnim akterima globalnog ekološkog pokreta. Međutim, najnoviji izvještaji otkrivaju dramatično povlačenje iz finansiranja i zagovaranja ovih inicijativa, što otvara pitanje: Jesu li ovi milijarderi ikada zaista bili posvećeni spasavanju planete ili je sve bila samo vješto upakovana fasada?
Posljednji potez Bila Gejtsa – smanjenje obima rada njegove klimatske organizacije Breakthrough Energy – označava prekretnicu u ovom narativu. Nekada moćna u lobiranju za klimatske politike, organizacija je zatvorila svoja zagovaračka i politička odjeljenja, otpustivši desetine zaposlenih širom SAD-a i Evrope.
Ova odluka odražava širi trend među ultrabogatima – povlačenje iz klimatskog aktivizma u trenutku kada se ekonomske i političke prilike mijenjaju. Ali šta to znači za budućnost borbe protiv klimatskih promjena i zašto se milijarderi, koji su nekada vodili ovu bitku, sada povlače?
Uspon i pad milijarderskog ekološkog aktivizma
Početkom 2020-ih, činilo se da su milijarderi predvodnici borbe protiv klimatskih promjena. Breakthrough Energy, koji je Gejts osnovao 2015. godine, bio je na čelu ovih napora.
Organizacija je imala ključnu ulogu u donošenju važnih zakona poput Inflation Reduction Act, CHIPS Act i Infrastructure Law, koji su smatrani prekretnicama u smanjenju emisije ugljen-dioksida i prelasku na obnovljive izvore energije.
Međutim, gašenje političkog sektora Breakthrough Energy naglašava surovu realnost: klimatske inicijative podržane od strane milijardera često su kratkog vijeka. Iako Gejtsove profitne investicije u zelenu energiju i dalje postoje, povlačenje njegove neprofitne organizacije ostavlja ozbiljnu prazninu u finansiranju klimatskih politika.
Prema analizi portala Heatmap, ovo označava kraj „velikog poglavlja“ u donacijama za borbu protiv klimatskih promjena, što postavlja pitanje – koliko je uopšte održivo oslanjanje na ultrabogate kao pokretače ekoloških promjena?
Milijarderski recept: Profit ispred planete
Povlačenje milijardera iz ekoloških inicijativa nije izolovan slučaj, već dio šireg obrasca ponašanja ultrabogatih – prioritet je uvijek profit, a ne dugoročne ekološke strategije.
Bil Gejts je godinama kritikovan zbog korišćenja filantropije kao sredstva za ostvarivanje vlastitih poslovnih interesa. Njegova uključenost u Global Fund, privatnu alternativu Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, rezultirala je povećanjem cijena osnovnih lijekova zbog sve veće uloge profitnih kompanija u globalnom zdravstvu.
Sličan obrazac vidljiv je i u njegovim investicijama u zelenu energiju. Dok njegove profitne kompanije, poput Arnergy i Mission Zero Technologies, i dalje cvjetaju, neprofitna inicijativa za klimatske politike je doživjela rezove. Ova kontradikcija jasno pokazuje jednu istinu – milijarderi prvenstveno razmišljaju o svojim bilansima stanja.
Gejtsova izjava nakon večere s Donaldom Trampom za Wall Street Journal, u kojoj je priznao da je bio „iskreno impresioniran“ Trampovim razumijevanjem ključnih tema, dodatno potvrđuje njegovu spremnost na prilagođavanje političkim figurama, čak i kada njihovi stavovi nisu usklađeni s njegovim deklarisanim klimatskim ciljevima.
Milijarderi kao lažni ekološki mesije
Nedavno povlačenje milijardera iz klimatskog aktivizma nije samo promjena politike – već i veliko razotkrivanje. Godinama su se Gejts, Bezos i Mask predstavljali kao vizionari koji će spasiti planetu, koristeći svoj novac i uticaj da oblikuju javnu percepciju.
Međutim, njihovi postupci često govore suprotno. Od uskraćivanja COVID vakcina siromašnim zemljama do ulaganja u kompanije koje guše sindikate, ovi milijarderi su više puta pokazali da su im sopstveni interesi važniji od javnog dobra.
Gatesova veza s Džefrijem Epstajnom i njegove aktivnosti usmjerene na kupovinu medijskog uticaja dodatno narušavaju njegov imidž filantropa. Sve to otkriva promišljen, ali sebičan pristup „dobrotvornosti“, koji više služi jačanju ličnog bogatstva i moći nego rješavanju sistemskih problema.
Kako klimatska kriza postaje sve ozbiljnija, postaje jasno da oslanjanje na milijardere nikada nije bilo održiva strategija. Njihovo povlačenje iz borbe protiv globalnog zagrijavanja samo je podsjetnik da su istinske promjene moguće jedino kroz kolektivnu akciju – a ne kroz milostinju ultrabogatih.
