Kako EU štiti preduzeća od nepoštene trgovinske prakse?
Antidamping i antisubvencijske mjere štite evropske kompanije koje posluju na jedinstvenom tržištu od uvoza robe po vještački niskim cijenama.
Nije tajna da su cijene nekretnina u posljednjim godinama naglo porasle širom Evropske unije.
Prema podacima Eurostata, cijene stanova su od 2010. porasle u prosjeku za 48 odsto, dok su kirije skuplje za 22 odsto. I nije riječ samo o cijenama stanova – kriza troškova života znači da je gotovo sve postalo skuplje.
Ali, koji su rizici kada se fokus stavlja isključivo na najnižu cijenu i potragu za jeftinijom ponudom? Kako kupovina robe po niskim cijenama utiče na evropske dobavljače koji pokušavaju da ostanu konkurentni, a istovremeno se suočavaju sa višim troškovima rada, zaštite životne sredine i sirovina?
Nisu samo evropske firme iz oblasti podova i alata te koje osjećaju pritisak konkurencije van EU – sektor čelika, hemijske industrije, poljoprivrede, automobilska, prehrambena i tekstilna industrija takođe se suočavaju sa ozbiljnom vanjskom konkurencijom.
Industrijski slučaj: italijanska keramika
Regija Emilija-Romanja, poznata po svom pejzažu, nalazi se u srcu italijanske industrije keramike, sa godišnjim prometom od oko 8 milijardi eura. Klasterski sistem direktno zapošljava oko 20.000 ljudi, dok još nekoliko hiljada radi indirektno.
Graziano Verdi, izvršni direktor grupe Italcer, koja okuplja brendove luksuznih zidnih i podnih pločica, rekao je za Euronews da je italijanski sektor keramike ugrožen jer kompanije iz Indije izvoze materijale u Evropu po cijenama ispod proizvodnih troškova: „Za samo nekoliko godina, Indija je zauzela sedam odsto tržišnog udjela u Evropi, a samo u posljednjih godinu dana povećali su ga za više od 60 odsto.“
Iako je EU uvela carine na indijske pločice, predstavnici sektora tvrde da su one preniske.
Verdi navodi da je situacija sa kineskim uvozom bila potpuno drugačija: „Za Kinu je Evropa reagovala pravovremeno, sa adekvatnom stopom oporezivanja i vrlo brzo. Danas, keramički proizvodi iz Kine čine manje od jedan odsto evropskog tržišta.“
Žestoka konkurencija
Ultra jeftin posuđe iz Kine imalo je poguban uticaj na mala i srednja preduzeća u Evropi. „U Italiji i Evropi je ostalo jako malo firmi koje još proizvode posuđe, jer je većina industrije uništena“, zaključuje Verdi.
Cijene energije u Evropi značajno su porasle, djelimično zbog ruske invazije na Ukrajinu, što je dodatno pogodilo industriju pločica. Peći, termoizolovane peći koje se koriste u proizvodnji keramike, moraju da se zagrijavaju do 2.000°C kako bi se glina očvrsla.
U cijeloj Evropi, jeftin uvoz od proizvođača iz inostranstva koji mogu ponuditi niže cijene zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi i nižim ekološkim standardima predstavlja prijetnju.
Zaštita evropskih kompanija
Instrumenti trgovinske zaštite, poput antidamping i antisubvencijskih mjera, osmišljeni su kako bi zaštitili evropska preduzeća.
Neke kompanije izvan EU koriste strategiju „prodaje ispod cijene“, nudeći proizvode po cijenama nižim od proizvodnih troškova kako bi privukle kupce i ušle na nova tržišta.
Ali takve strategije mogu ozbiljno ugroziti konkurenciju, naročito mala i srednja preduzeća koja su primorana da spuštaju cijene kako bi ostala konkurentna.
Regulativa o stranim subvencijama, koja je uvedena 2023. godine, ima za cilj da spriječi strane kompanije da, oslanjajući se na državnu pomoć, dobijaju tendere za javne nabavke vrijedne više miliona eura.
Inès Van Lierde iz industrijskog saveza AEGIS Europe rekla je za Euronews da kada država postane „neograničeni bankar“ i ubrizgava ogromne sume novca u određene kompanije, one mogu da razviju neograničene kapacitete i stvaraju nelojalnu konkurenciju.
„Rizikujemo da imamo možda najčistiji vazduh i nultu emisiju, ali nultu emisiju jer ćemo izgubiti našu industrijsku mrežu“, kazala je.
Točkovi promjena
Bilo da je riječ o biciklima, keramici ili drugim industrijama, evropska preduzeća moraju imati ravnopravne uslove takmičenja da bi preživjela i napredovala.
Antidamping mjere uvedene su 2019. kako bi se zaštitila evropska industrija električnih bicikala, nakon čega je uvoz iz Kine opao za više od 80 odsto.
Kompanija Nijland, porodični biznis iz Nizozemske, proizvodi kargo i bicikle za osobe sa problemima u kretanju u mjestu Heeten.
Direktor Koen Nijland objasnio je zašto vjeruje u lokalnu proizvodnju: „Bicikli moraju biti zaista bezbjedni i visokog kvaliteta. Sve radimo u okviru firme – dizajn, konstrukciju, farbanje, sklapanje točkova i završnu montažu sa kontrolom kvaliteta.“
Njihova spin-off firma Cargo Cycling proizvodi bicikle za dostavu, a nedavno su isporučili više primjeraka modela Chariot FS2 za DHL u Antverpenu. Cilj je da se smanji zagađenje vazduha u gradovima i doprinese zdravlju vozača – uključujući i manji stres. Kako bicikli prelaze hiljade kilometara tokom svog životnog vijeka, kvalitet i bezbjednost su ključni.
„Ti bicikli se koriste veoma intenzivno. Da bi opstali i bili bezbjedni, sprovodimo brojna testiranja“, rekao je komercijalni direktor Jeroen Beumer.
„Morate imati dobre i kvalitetne proizvode, zato će zaštita u vidu normi i standarda biti izuzetno važna za budućnost industrije“, dodao je.
Lokalna proizvodnja takođe donosi nova radna mjesta i pozitivno utiče na ekonomiju zajednice.
„Zapošljavanje je druga ključna stvar – proizvoditi ove proizvode ovdje, u sopstvenoj zemlji, važno je za otvaranje radnih mjesta za naše ljude“, zaključio je Nijland.