Ogromne razlike u troškovima rada širom Evrope: Gdje je najskuplje, a gdje najjeftinije zaposliti radnika?
Jeste li se ikada zapitali koliko se razlikuje cijena zapošljavanja radnika širom Evrope? Odgovor je – mnogo. Razlika između najviših i najnižih troškova je veća od pet puta, što ukazuje na ozbiljne regionalne nejednakosti.
Prema podacima Eurostata, u 2024. godini sat rada u EU koštao je prosječno 33,5 eura, dok je raspon išao od 10,6 eura u Bugarskoj do 55,2 eura u Luksemburgu.
Sjever i Zapad prednjače po cijeni rada
Najviši troškovi rada zabilježeni su u sjevernoj i zapadnoj Evropi. Pet nordijskih zemalja, uključujući Norvešku, Island i Dansku, premašuju prosjek EU. Ove tri zemlje imaju trošak rada veći od 50 eura po satu. Uz njih, Belgija (48,2 €), Holandija (45,2 €), Austrija (44,5 €), Francuska (43,7 €) i Njemačka (43,4 €) nalaze se među najskupljima.
Najniži troškovi u Istočnoj Evropi
Na drugoj strani, najniži troškovi rada su u istočnoj Evropi – Bugarska (10,6 €), Rumunija (12,5 €) i Mađarska (14,1 €). U južnoj Evropi, troškovi su umjereni, ali i dalje znatno niži u poređenju sa sjeverom: Italija (30,9 €), Španija (25,5 €), Portugal (18,2 €) i Grčka (16,7 €).
Kada se uračuna kupovna moć, razlike su manje
Kada se troškovi rada preračunaju u standard kupovne moći (PPS), razlike se značajno smanjuju. U tom slučaju, opseg između najniže i najviše vrijednosti među zemljama EU pada sa više od 5 puta na nešto više od 2 puta. Tako, sat rada u PPS iznosi od 19,1 u Bugarskoj do 40,3 u Belgiji, dok Norveška ostaje na vrhu sa 40,7.
Šta sve ulazi u trošak rada?
Trošak rada ne podrazumijeva samo plate, već i „neplatne“ komponente kao što su socijalni doprinosi i porezi povezani sa zapošljavanjem. Učešće tih neplatnih troškova značajno varira: od svega 5% u Bugarskoj i Litvaniji do 32% u Francuskoj i Švedskoj. Prosjek EU je 25%.
Ove razlike, kako ističu stručnjaci iz ETUI i ILO, odražavaju razlike u modelima socijalne zaštite. Zemlje sa univerzalnim sistemima, poput Francuske i Švedske, imaju znatno veće doprinose jer nude duže i bolje plaćene odsustva (roditeljska, bolovanja) i šire osiguranje od nezaposlenosti.
Zašto su razlike tolike?
Prema stručnjacima, razlike u radnim troškovima određuju:
- Produktivnost i ekonomska struktura – razvijenije ekonomije mogu podnijeti veće plate;
- Institucije tržišta rada – sindikati, kolektivni ugovori i minimalne plate imaju snažan uticaj;
- Troškovi života – zemlje sa većim cijenama generalno imaju više plate.
U suštini, rad u Luksemburgu i Norveškoj poslodavce košta više od pet puta nego u Bugarskoj i Rumuniji, ali ta razlika postaje znatno manja kada se uzme u obzir realna kupovna moć.
