Kako do sklada: Minimalne plate u EU od 286 eura u Bugarskoj do 1.557 eura u Njemačkoj

Dok se u Hrvatskoj, a i zemljama širom Evropske unije, lome koplja oko minimalne zarade radnika na nacionalnom nivou, ovogodišnji izbori za Evropski parlament su donijeli jedan novi momenat, ocjenjuje zagrebački Poslovni dnevnik.

Naime, usljed trenda opadanja popularnosti stožernih političkih opcija (narodnjaka, socijaldemokrata, liberala) te jačanja zelenih, populista i lijevih/desnih ekstremista, za izglasavanje ključnih ljudi EU, prije svega predsjednika/ice Evropske komisije Ursule von der Leyen, stvorena je svojevrsna velika koalicija pučana i socijaldemokrata. Za njeno sklapanje je bio nužan koalicioni sporazum koji, kao uostalom i svaki drugi politički dokumenat, predstavlja katalog želja i populističkih poteza.

No, u nizu takvih više ili manje poznatih, stavki je sada i minimalna plata na nivou cijele EU. Iako na prvi pogled to izgleda kao ostvarenje sna svakog “istinskog evropejca”, na drugi pogled će to svakom prosječnom građaninu, da ne kažemo ekonomistu, zvučati kao utopija. Naime, već i sam pogled na Eurostatove podatke o minimalnoj plati za prvi kvartal 2019. (koji su na osnovu različite metodologije obračuna u zemljama članicama Unije svedeni na “hrvatsko” poimanje standardne minimalne mjesečne plate za puno radno vrijeme u bruto iznosu) pokazuje da je to nemoguća misija. Za primjer, u Luksemburgu je minimalna mjesečna bruto plata 2.071 euro ili 11,55 eura po satu, u Irskoj 1.656, Belgiji 1.593, Njemačkoj 1.557, eura a u Francuskoj i V. Britaniji nekoliko desetina eura ispod toga iznosa.

S druge strane, u Bugarskoj minimalna zarada iznosi 286 eura ili 1,62 euro po satu, Letoniji 430, Rumuniji 446, a Hrvatskoj 506 eura mjesečno ili 2,89 eura po satu.

Kada bi Crna Gora sjutra ušla u EU, sa minimalcem od 222 eura, bila bi usamljena na dnu liste.

Ostali su negdje između toga. Već i sama razlika između 2.071 eura i 286 eura dovoljno pokazuje da postizanje racionalnog i održivog prosjeka nije moguće. Toga su svjesni i u Hrvatskoj udruženju poslodavaca (HUP) gdje stoga upozoravaju da je s obzirom na razlike između pojedinih članica, minimalna plata još pitanje koje se treba rješavati na nacionalnom nivou u skladu s okolnostima svake pojedine članice.

“Protivnici uvođenja evropske minimalne plate smatraju kako bi provođenje takve politike zbog strukturnih razlika između ostalog, ugrozilo konkurentnost nekih država. Hrvatski uslovi poslovanja itekako su različiti od npr. njemačkih, dakle startne pozicije preduzetnika su bitno različite”, smatraju oni.

Razlike u razvijenosti pojedinih članica EU, troškovima poslovanja, ekonomskoj strukturi, tehnološkoj razvijenosti, itd. toliko su velike da nije realno očekivati u skorije vrijeme izjednačavanje minimalnih plata određenim iznosima eura po satu.

“Tek nakon uspješne konvergencije u nizu područja, moći će se razmišljati i o konvergiranju visine plata, ali i socijalnih naknada”, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.