Alabar: Pogriješio sam s plažama u Ulcinju, trenutno nemam nijedan projekat ovdje
Vlasnik kompanija “Emaar Properties” i “Eagle Hills” i investitor Mohamed Alabar kazao je da je u Crnoj Gori napravio grešku kada se prijavio na tender za plaže u Ulcinju, da nema trenutno nema projekat i da će u slučaju potencijalne gradnje – sve raditi u skladu sa željama lokalne zajednice.
To je saopštio na konferenciji o razvoju nekretnina RE:D, u Podgorici.
Alabar je naglasio da investicije nisu lake, da su rizične kao i otvaranje kafića, ali da želi savjete i dijalog u svim procesima.
Upitan o greškama pri izgradnji, Alabar je naglasio da ih je pravio i u Srbiji i da je prebrzo gradio u Albaniji.
Naglasio je da nije trebao da učestvuje na tenderu za plaže u Ulcinju, te da je to bila glupa ideja. Alabar je dodao da je htio da uradi projekat lijepog plažnog bara, ali da je novčana procjena bila loša pa je dobio devet plaža, nakon čega je odlučio da ih vrati lokalnoj zajednici jer ne želi tim poslom da se bavi.
“Nemam namjeru da ulažem u Crnu Goru, svi mogu da se opuste. Nemam nijedan jedini projekat u Crnoj Gori i želim da se svi opuste. Trenutno radim u 18 zemalja, a projekti su vrijedni 55 milijardi”, kazao je Alabar i dodao da na svjetskom nivou posjeduje 90 hotela, dok za njega trenutno radi 200.000 ljudi.
Alabar je dodao da je sve vezano za Crnu Goru trenutno na nivou ideje, ali i da želi savjete, a ne bespotrebne kritike. On je predstavio prezentaciju sa vizijom za Crnu Goru, na kojoj je prikazana i ideja preduzetničkog fonda za mlade i njihove početke u biznisu, a istakao je da želi sposobne ljude koji bi radili za njegovu kompaniju “Noon”.
U slučaju izgradnje projekata, naglasio je da smatra da treba graditi parkove i igrališta za djecu i Tehnološki univerzitet. Istakao je da ljetnja sezona prođe za četiri mjeseca, pa se može izgraditi i konferencijski centar kako bi se turisti privukli u svakom dijelu godine i da privreda osam mjeseci ne bi ostajala bez posla.
Istakao je i da žele lokalne biznise u svim projektima, što pokazuje i činjenica da u projektu Beograd na vodi imaju njih 600. Tvrdi da bi gradio i plažne klubove, lajfstajl restorane, ali i objekte za socijalno stanovanje, te da Crnoj Gori trebaju i međunarodna marina, aerodorm…
Naveo je da objekte za socijalno stanovanje gradi svojom voljom i o njima ne govori.
“Plaćam poreze i gradim. Ako dobijem šansu, želio bih da radimo i gradimo zajedno i pozovem lokalne biznise i zajednice da poslujemo zajedno… To je ako dobijemo projekat”, kazao je Alabar
Od grešaka koje je napravio do sada, tvrdi da nije imao najbolji tim kada je počeo, te da je milijardu i po izgubio i pri ulaganju u SAD 2005. godine. Tvrdi da im je godišnji profit oko četiri milijarde dolara.
Naglasio je da su želje lokalne zajednice na prvom mjestu i da ne planira da uzima plaže, već da trebaju da budu javne i pripadaju građanima.
Smatra da dobar investitor treba da uzme manji dio plaže koji je dozvoljen planskom dokumentacijom, nakon čega se može raditi procjena da li efekti projekta zajednici odgovaraju ili u startu odustati – ako to ne žele.
Naglasio je da će novac u slučaju njegovog ulaganja dolaziti iz provjerenih banki te da želi partnerski odnos, bez kupovine i prodaje zemljišta.
“Vjerujem da ugovor između investitora i vlasnika mora biti jasan, u slučaju da ne bude izgradnje zemljište se vraća vlasniku. U Egiptu imam 12.000 investitora a 52.000 u Dubaiju, pozivam lokalne investitore da stvorimo kompaniju zajedno ako bude ulaganja u Crnu Goru”, kazao je on i dodao da svi koji žele i podržavaju ideju mogu uložiti novac, te da za projekte investitori sjede u Odboru direktora i imaju transparentan uvid u tendere i sve procedure.
Alabar je istakao da je Porto Montenegro poznatiji širom svijeta nego sama Crna Gora, te da je soba u sezoni 700 dolara, dok je u ostatku plažnih mjesta 150 dolara, ali da bi svi mogli da zarađuju 700. Naglasio je da su plate u Porto Montenegru tri puta veće nego na ostalim mjestina u državi.
Ulaganja neće biti, kako kaže, ako ne postoji dobra ponuda za projekat, a podsjeća da međudržavni ugovori za zemlje EU važe pod procedurama Bečke konvencije.
Tvrdi da sve procedure i potencijalne odluke mora da odobri Skupština, nakon čega se zahtjev predstavlja i usklađuje sa investitorom, nakon čega se o njima odlučuje. Naglasio je da svaki ugovor, ulica i posao moraju proći procedure, dok bi poslove na projektu obavljale lokalne firme zavisno od građevinske dokumentacije i dozvola.
“Sve mora da prođe kroz parlament. Ako mogu raditi sa lokalnim partnerima, možemo vidjeti šta žele i ne žele. Lokalni zakoni diktiraju visinu zgrada i planove”, kazao je Alabar i naglasio da neke države traže da polovinu lokacije čine vrtovi, te da te zahtjeve poštuju..
Pojasnio je da je u Egiptu gradio na 4 miliona kvadrata projekat vrijedan 400 miliona dolara, te da je kao takav osramotio i Beverli Hils, jer se vrijednost kupljenih kuća podigla za četiri puta u narednom periodu.
Osvrnuo se na projekat u Marasiju u Egiptu, gdje ne kako tvrdi, uložio 50 miliona u igralište za djecu, uposlio ukupno 130.000 radnika, od kojih 20.000 radi danas, uložio 3,7 milijardi dolara, raspisak 1.626 tendera i 600 miliona platio u porezima. Istakao je da je potrošnja mušterija povećana 11 puta, vrijednost kuća uvećana tri puta, dok su plate bile 60 odsto više nego u okolini.
Tvrdi da ulaganje ili rukovođenje plažnim barovima i restoranima predaju lokalnim firmama koje imaju volju i u koje ulaže.
“Ne pričam o okolini i održivosti jer je to moj biznis, i ne radim ga ako nije takav. U Srbiji je vrijednost nekretnine oko projekta porasla 80 odsto od 2015. godine, a 10,5 hiljada radnika radi danas. Državi uplaćujemo 200.000 dnevno, smiješne su ocjene da plaćamo 6 miliona godišnje”, kazao je Alabar.
Alabar je kazao da je u Crnoj Gori bio dva puta, da ga građani prepoznaju na ulici i govore mu da im je drago da je tu. Istakao je da mu je jedan od njih kazao da ne odustaje, te da je to bila zanimljiva poruka. Dodao je da je Podgorica lijep grad sa okolnim brdima.
On je govorio na panelu o razvoju megaprojekata i njihovog uticaja na lokalnu ekonomiju države.
