Centralne banke sele zlato: Geopolitika mijenja mapu svjetskih rezervi
Sve veći broj centralnih banaka preispituje gdje čuva zlatne rezerve. Posljednji potez Holandije pokazuje da u svijetu rastućih geopolitičkih rizika više nije dovoljno samo posjedovati zlato – važno je i gdje se ono nalazi, koliko mu se brzo može pristupiti i koliko ga je lako unovčiti u slučaju krize.
Odluka holandske centralne banke da značajan dio svojih zlatnih rezervi iz Sjeverne Amerike premjesti u London novi je signal da se mapa globalnih rezervi zlata mijenja.
De Nederlandsche Bank (DNB) objavila je početkom septembra da je između marta i avgusta 2026. prerasporedila oko 86 tona zlata iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade u London, obrazlažući taj potez rastućom geopolitičkom neizvjesnošću i potrebom da država bude bolje pripremljena za eventualne ozbiljne krize.
Iza odluke se krije mnogo više od prostog premještanja poluga iz jednog trezora u drugi.
Zlato treba da bude dostupno kada nastupi kriza
DNB navodi da je cilj promjene povećanje likvidnosti i mogućnosti trgovanja zlatnim rezervama.
London je jedan od najvažnijih svjetskih centara za fizičku trgovinu zlatom, a zlato koje se čuva kod Bank of England zadovoljava međunarodne standarde potrebne za trgovanje na globalnom tržištu.
To znači da centralna banka u slučaju ozbiljne finansijske ili geopolitičke krize može znatno lakše da raspolaže tim rezervama.
Nakon posljednje preraspodjele, udio holandskog zlata koji se nalazi u Londonu povećan je sa 18,1 na 32,1 odsto, čime je britanska prijestonica postala najveća pojedinačna lokacija holandskih zlatnih rezervi. U samoj Holandiji nalazi se 30,8 odsto, dok je udio rezervi u Njujorku i Otavi smanjen na po približno 18,5 odsto.
Guverner DNB-a Olaf Sleijpen poručio je da banka ne očekuje da će zlato zaista morati da koristi, ali da želi da poveća otpornost i spremnost za krizne situacije.
Nije sve zlato fizički prevezeno
Premještanje rezervi, međutim, nije izgledalo kao kolona aviona koja prevozi desetine tona zlatnih poluga preko Atlantika.
Prema analizi World Gold Councila, oko 59 tona zlata prodato je u Njujorku, dok je odgovarajuće zlato koje ispunjava međunarodne standarde nabavljeno u Londonu.
Više od 27 tona fizički je transportovano iz Sjeverne Amerike u holandski trezor u Zeistu, dok je približno ista količina iz Zeista prebačena u London.
Operacija je, dakle, predstavljala stratešku promjenu lokacije rezervi, a ne jednostavno fizičko premještanje svih 86 tona iz Amerike u Evropu.
Njujork decenijama čuva svjetsko zlato
Sjedinjene Američke Države decenijama imaju posebnu ulogu u čuvanju zlatnih rezervi drugih država.
Veliki dio zlata stranih centralnih banaka stigao je u Njujork tokom i nakon Drugog svjetskog rata, kada su evropske države željele da svoje rezerve drže daleko od mogućih ratnih sukoba.
Količina zlata u američkim trezorima dostigla je vrhunac početkom sedamdesetih godina, ali je potom počela postepeno da opada.
Taj proces posljednjih godina dobija novu dimenziju.
Više nije riječ samo o želji država da „vrate svoje zlato kući“, već o pokušaju da se rezerve rasporede između više jurisdikcija kako bi se smanjio politički, finansijski i operativni rizik.
Francuska takođe smanjila izloženost Njujorku
Francuska centralna banka je tokom 2025. i 2026. godine takođe promijenila geografsku strukturu svojih zlatnih rezervi.
Prema World Gold Councilu, Banque de France je prodala oko 129 tona zlata koje je bilo locirano u Njujorku, a zatim kupila odgovarajuću količinu zlata u Evropi.
Francuska centralna banka operaciju nije opisala kao fizičku repatrijaciju zlata, što je važna razlika: zlato nije nužno transportovano iz jednog trezora u drugi, već je promijenjena njegova geografska izloženost.
Njemačka je počela mnogo ranije
Premještanje zlata nije nova pojava.
Njemačka je još 2000. prebacila oko 930 tona zlata iz Londona u Frankfurt.
Kasnije je, između 2013. i 2017, Bundesbank premjestio dodatnih 674 tone iz Njujorka i Pariza u Frankfurt.
Holandija je 2014. godine vratila 122,5 tona iz Njujorka u Amsterdam, dok je Austrija između 2015. i 2018. premjestila oko 90 tona iz Londona.
Slične poteze povlačile su i države izvan Evrope.
Venecuela je između 2011. i 2012. repatrirala oko 160 tona, dok Indija posljednjih godina povećava količinu zlata koju čuva u zemlji. Tempo indijskog premještanja posebno je ubrzan nakon 2023. godine.
Geopolitika postaje važnija
Današnji talas, međutim, razlikuje se od ranijih.
Krishan Gopaul, viši analitičar World Gold Councila, ocjenjuje da su rastuće geopolitičke tenzije povećale pažnju koju centralne banke posvećuju jurisdikciji u kojoj se zlato nalazi, mogućnosti pristupa rezervama tokom krize i zavisnosti od finansijske infrastrukture drugih zemalja.
Ali odgovor centralnih banaka nije jednostavno povlačenje zlata u domaće trezore.
Sve više njih pokušava da pronađe ravnotežu između sigurnosti, fizičke dostupnosti i tržišne likvidnosti.
Upravo zato je potez Holandije zanimljiv: dio zlata nije vraćen u Amsterdam, već je prebačen u London.
Centralne banke žele više zlata
Promjena lokacije rezervi događa se istovremeno sa sve većim interesovanjem centralnih banaka za samo zlato.
Istraživanje World Gold Councila za 2026. pokazalo je da čak 89 odsto upravljača rezervama očekuje da će globalne zlatne rezerve centralnih banaka rasti tokom narednih 12 mjeseci.
Rekordnih 45 odsto ispitanih očekuje da će i njihova sopstvena centralna banka povećati količinu zlata koju posjeduje, dok 83 odsto smatra da će za pet godina zlato imati veći udio u ukupnim rezervama nego danas.
Istovremeno, centralne banke mijenjaju i način njegovog čuvanja.
Prema istraživanju World Gold Councila, 57 odsto ispitanih centralnih banaka koristi Bank of England kao jednu od lokacija za čuvanje zlata, dok 49 odsto dio rezervi drži u sopstvenoj zemlji.
Tokom prethodnih 12 mjeseci devet odsto ispitanika povećalo je domaće skladištenje, ali je deset odsto proširilo broj inostranih lokacija na kojima čuva zlato.
Nije dovoljno samo imati zlato
To pokazuje kako se filozofija upravljanja državnim rezervama mijenja.
Decenijama je bilo najvažnije pitanje koliko zlata centralna banka posjeduje.
Danas postaje podjednako važno gdje se ono nalazi.
Država može posjedovati milijarde eura u zlatu, ali u ozbiljnoj međunarodnoj krizi dostupnost tog zlata može zavisiti od političkih odnosa, sankcija, finansijske infrastrukture i pravnog sistema države u kojoj se rezerve nalaze.
Zato centralne banke sve više izbjegavaju zavisnost od samo jedne lokacije.
Trend ne znači da se spremaju da prodaju zlato. Naprotiv, istraživanja ukazuju da većina očekuje dalji rast rezervi.
Promjena je prije svega u tome što se zlato ponovo posmatra kao strateška rezerva za ekstremne situacije.
A u takvom svijetu nije dovoljno da bude samo sigurno zaključano. Mora biti i dostupno.
