Crna Gora na čekanju: Velje brdo i decenije neispunjenih obećanja
Prvi stanari Veljeg brda trebalo je da dobiju ključeve sredinom 2026. godine. U oktobru, umjesto useljenja, dokument Vlade predviđa preusmjeravanje 4,83 miliona eura sa tog projekta, dok su stambene zgrade još u fazi projektovanja. Od Maljevika i Plavih horizonata do mostova preko Boke i Bojane, Crna Gora ima dugu istoriju velikih razvojnih najava čiji obećani rezultati godinama izostaju.
U martu su na Veljem brdu otvoreni pripremni radovi za pristupni bulevar. Obećanje građanima bilo je, međutim, mnogo konkretnije: do sredine ove godine trebalo je da postoje prvi stanovi spremni za useljenje.
Neostvareni projekti u Crnoj Gori nemaju svi istu istoriju. Poređenje javnih dokumenata i arhivskih izjava pokazuje da negdje gradnja nije počela, negdje postoji napušteno gradilište, a negdje su uloženi milioni u infrastrukturu koja još nije zaokružena u funkcionalnu cjelinu. Zajedničko im je da se rok koji građani pamte često više ne podudara sa fazom u kojoj se projekat zaista nalazi.
Velje brdo od obećanih ključeva do projektne dokumentacije
Premijer Milojko Spajić i ministar Slaven Radunović predstavili su projekat 21. septembra 2024. godine. Najavljeni su stanovi po cijeni od 1.000 eura po kvadratu i prvi stanovi sredinom 2026. godine. Bio je to rok za rezultat koji građani mogu da koriste, a ne samo za početak pripremnih procedura.
Dvije godine kasnije, informacija objavljena na sajtu Vlade 15. oktobra navodi da su u toku izrada projektne dokumentacije za blok A1, revizija idejnog rješenja hidrotehničke infrastrukture i pribavljanje građevinske dozvole za radove na bulevaru. Za preusmjeravanje je navedeno 4.826.700 eura. Taj iznos nije ukupna vrijednost Veljeg brda, niti sam po sebi dokazuje odustajanje od naselja; pokazuje da se taj dio planirane potrošnje neće ostvariti u 2026.
U martovskom saopštenju Vlade početak realizacije na terenu vezan je za bulevar dug 5,3 kilometra i pripremne radove vrijedne 1,4 miliona eura, sa rokom od 120 dana. Spajić je tada priznao kašnjenje. Radunović je u aprilu početak radova na stambenim objektima najavio za decembar — dakle, poslije prvobitno obećanog useljenja.
Oktobarski dokument obuhvata ukupno 28,8 miliona eura neutrošenih sredstava na različitim projektima. Dio tog novca ostao je i poslije završetka pojedinih radova, pa cijeli iznos ne treba predstavljati kao vrijednost propalih investicija.
Maljevik devetnaest godina od prodaje zemljišta
Kompanija Sonuba Montenegro kupila je 2007. godine zemljište u Maljeviku od Opštine Bar za 32,5 miliona eura. Najavljivan je turistički kompleks vrijedan oko pola milijarde eura, sa hotelima, vilama i pratećim sadržajima. U julu 2026. lokalni mediji ponovo su izvještavali da najavljeni kompleks nije izgrađen.
Projekat je prolazio kroz sporove, eksproprijaciju i usklađivanje planskih uslova. Početkom 2024. naplata gotovo 20 miliona eura komunalija i kamata predstavljena je kao važan pomak. Ostalo je, međutim, pitanje preklapanja dijela lokacije sa Parkom prirode Katič. Investitor se poziva na nemogućnost gradnje, dok zaštita prostora zahtijeva odluke nadležnih institucija.
Maljevik zato pokazuje koliko dugo može trajati jaz između prodaje zemljišta, proglašenja državnog interesa i stvaranja uslova za realizaciju. Najavljena vrijednost kompleksa za sve to vrijeme ostaje obećanje budućeg ulaganja.
Plavi horizonti čekaju novi hotel duže od decenije
Katarski investitori kupili su kompleks Plavi horizonti 2010. godine. Stari hotel srušen je 2011, a završetak novog luksuznog kompleksa, predstavljanog kao investicija od oko 270 miliona eura, najavljivan za 2014. godinu.
CIN-CG je u avgustu 2026. objavio da se projekat ponovo oslanja na ranije saglasnosti, uz spor institucija o potrebi nove procjene uticaja na životnu sredinu. Agencija se pozivala i na to da je lokacija i dalje neizgrađena. Projekat sada vodi Blue Investments, ranije Qatari Diar Hotel & Property Investment Montenegro, uz promjenu vlasničke strukture.
Promjene investitora i dokumentacije nijesu nadoknadile turističke sezone izgubljene između rušenja starog hotela i izgradnje njegove najavljene zamjene.
Sveti Marko nova najava poslije starog projekta od 400 miliona
Poslije preuzimanja Putnika 2007. godine, ruska grupacija Metropol planirala je na ostrvu Sveti Marko luksuzni turističko-rezidencijalni kompleks. U javnosti se pominjala vrijednost od oko 400 miliona eura. Projekat nije realizovan, a njegovo zaustavljanje povezivano je sa svjetskom finansijskom krizom.
U maju 2026. predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović saopštio je da je ostrvo dobilo investitora, da postoji idejno rješenje i da su vođeni razgovori sa zaštitom kulturnih dobara. To je nova razvojna mogućnost za istu lokaciju, ali i potvrda da se gotovo dvije decenije poslije prvog investicionog talasa ponovo govori o uslovima buduće gradnje.
Galeb i As decenije bez obećanih hotela
Ulcinjski Galeb prodat je 2006. godine kompaniji Rokšped. Prema prvobitnom investicionom rasporedu, novi hotel trebalo je da primi goste početkom 2009. Stari objekat u međuvremenu je srušen.
Sunny Palace je 2022. preuzeo lokaciju i investicionu obavezu. Iz te kompanije su u julu 2025. za Vijesti saopštili da početak zavisi od izmjena urbanističkog plana i izdavanja dozvola. Ministarstvo je i 10. februara 2026. objavilo izvještaj o javnoj raspravi i mišljenje Savjeta za reviziju tog planskog dokumenta. Činjenica da se planska procedura vodi gotovo dvije decenije poslije prodaje pokazuje razmjere odlaganja, bez obzira na naredne korake investitora.
Hotel As u Perazića dolu ima još dužu istoriju. Prodat je 2002, a ugovoreni završetak radova bio je kraj 2003. godine. Vijesti su u aprilu 2026. izvijestile o napuštenom gradilištu i sudskom postupku koji se odnosi na raskid ugovora. Država i Budvanska rivijera tužbu zbog nepoštovanja rokova podnijele su još 2016. Ovdje postoje građevinski radovi i objekat, ali nema obećanog završenog luksuznog hotela.
Buljarica i Dubovica poslije neuspjelih investicionih planova
Za Buljaricu je 2016. raspisan međunarodni tender. Jedinu ponudu dostavio je CDC International Corporation, sa ponuđenom kupoprodajnom cijenom zemljišta od 108,76 miliona eura i dodatnim zakupninama. Savjet za privatizaciju je 2017. prihvatio odluku da tender nije uspio: ponuđačev koncept nije bio usklađen sa planskim parametrima i smjernicama.
Na Kraljičinoj plaži u uvali Dubovica, između Bara i Budve, Royal Group iz Ujedinjenih Arapskih Emirata planirao je kompleks vrijedan oko 180 miliona eura. Posao je 2014. promovisan na državnom i lokalnom nivou, ali se investitor 2015. povukao, nakon sporova o uslovima projekta i njegovoj opravdanosti. Riječ je o Dubovici, a ne o Kraljičinoj plaži u Miločeru.
Ovi slučajevi otvaraju i pitanje kvaliteta početne odluke: zaštita prirode, pristup obali i imovinska prava moraju biti razriješeni prije nego što se investicija predstavi kao izvjestan razvojni dobitak.
Nezavršena skijališta čekaju prateću infrastrukturu
Na sjeveru je problem drugačiji: postoje izvedeni radovi i nabavljena oprema, ali nijesu završene sve komponente neophodne za rad novih centara. Na Cmiljači je žičara postavljena još 2019. godine. U septembru 2026. Vijesti su izvještavale o nezavršenoj elektroenergetskoj infrastrukturi, problemima bazne stanice i sporu državne i lokalne vlasti o odgovornosti.
Najnoviji pomak objavljen je 16. oktobra: Ministarstvo javnih radova ugovorilo je rekonstrukciju oko 10,5 kilometara puta Jasikovac–Cmiljača. Rok za izvođenje radova je 19 mjeseci od zaključenja ugovora. Ugovor znači nastavak realizacije, ali i pokazuje da se pristupna infrastruktura rješava godinama poslije postavljanja žičare.
Žarski je bio predmet premijerskih obilazaka gradilišta još 2018. godine. Oktobarska informacija o budžetu sada predviđa preusmjeravanje 1,5 miliona eura sa tog projekta zbog dinamike radova, vremenskih uslova i preostalog dijela godine. Za Hajlu je navedeno 1,95 miliona eura, uz obrazloženje da oprema nije isporučena.
Na novom centru Hajla–Štedim u avgustu 2026. objavljen je izbor konzorcijuma za baznu stanicu. Žičare, putevi, struja i objekti nastavljaju da se ugovaraju i grade različitom dinamikom, dok se početak korišćenja cijelog centra i dalje čeka.
Đalovića pećina još čeka završetak infrastrukture
Za Đalovića pećinu je i u aprilu 2024. javno izneseno očekivanje da će projekat biti potpuno završen sredinom 2026. godine. Međutim, Opština Bijelo Polje je 16. septembra ove godine saopštavala da uklanjanje drveća na spornim parcelama tek treba da omogući probni rad dalekovoda i nastavak aktivnosti neophodnih za funkcionisanje žičare.
Vršiteljka dužnosti direktorice lokalne turističke organizacije Violeta Obradović je 15. oktobra govorila o Đalovića pećini i Cmiljači kao projektima čija se puna realizacija još čeka. Objasnila je da to ograničava mogućnost Bijelog Polja da ponudi zaokružen turistički proizvod i konkretnije planira aranžmane.
Ovdje se posljedica kašnjenja može jasno opisati: ulaganje postoji, ali još ne donosi kompletan sadržaj oko kojeg bi lokalna privreda organizovala turističku ponudu.
Verige most najavljivan od kraja prošlog vijeka
Prema hronologiji Radija Slobodna Evropa, projekat mosta Verige predstavljen je 1999, a početak gradnje najavljivan za 2000. godinu. Monteput u projektnoj dokumentaciji navodi i završen glavni i izvođački projekat mosta sa prilazima.
Most nije izgrađen. Pitanje prelaska preko zaliva godinama je obuhvatalo različite varijante, uz upozorenja o uticaju na zaštićenu baštinu Boke. Monteput je i 2024. pokrenuo izradu novih idejnih rješenja za prelazak u okviru brze saobraćajnice Herceg Novi–Budva.
Duga istorija Veriga zato nije samo priča o novcu. Pokazuje i posljedice promovisanja građevinskog rješenja prije konačnog usaglašavanja sa prostornim i konzervatorskim ograničenjima.
Most preko Bojane od roka 2024 do novog plana
Dritan Abazović i Edi Rama predstavili su 2022. projekat mosta koji bi povezao ulcinjsku obalu sa Velipojom. U najavama je završetak vezivan za 2024. godinu.
U odgovoru na poslaničko pitanje 6. jula 2026. Spajić je naveo da se sa Albanijom još usaglašava protokol o implementaciji. Tek poslije toga slijede izbor izvođača i nadzora i početak radova. Ranije je saopštio da je projekat u srednjoročnom programu planiran do 2028. godine.
Projekat, prema tim izjavama, ostaje u planovima. Prvobitni rok je, međutim, prošao, a javna obećanja u međuvremenu su prešla sa datuma završetka na najave administrativnih koraka.
Aerodrom Berane od aerodroma budućnosti do istraživanja tla
Vlada, Opština Berane i Elite Private Jet Service potpisali su 2023. memorandum o projektu Air-park Berane. Tada je najavljeno oživljavanje aerodroma, nova radna mjesta i prateća industrija.
U maju 2026. kompanija Aerodrom Berane najavila je geotehnička istraživanja potrebna za projektovanje buduće infrastrukture. To jeste pripremni korak, ali pokazuje koliko je projekat još udaljen od efekata predstavljenih prilikom potpisivanja memoranduma. Memorandum izražava namjeru saradnje; sam po sebi ne garantuje zatvorenu finansijsku konstrukciju, dozvole i datum otvaranja.
Jadransko-jonski koridor još traži put do finansiranja
Jadransko-jonski auto-put pripada velikim višegodišnjim planovima koji još nijesu pretvoreni u završenu crnogorsku trasu. Na konferenciji ADRIA NEXT u oktobru 2026. Monteput je predstavio napredak u definisanju koridora i projektovanju. Direktor Milan Ljiljanić kao najveću prepreku naveo je finansiranje.
To je stvarna faza projekta: priprema dokumentacije i obezbjeđivanje uslova za gradnju. Rokovi putovanja prikazani u prezentacijama opisuju buduću korist, a ne infrastrukturu koja je već dostupna.
Na drugim saobraćajnim pravcima postoje rezultati i novi radovi. Dionica Smokovac–Mateševo auto-puta Bar–Boljare odavno je u saobraćaju, a na obilaznici Budve početak pripremnih radova ozvaničen je 5. oktobra 2026. godine. Ti pomaci dodatno naglašavaju značaj provjerljivih etapa realizacije, koje pokazuju koliko je pojedini projekat zaista napredovao.
Cijena čekanja i odgovornost za javno obećani rok
Iz navedenih slučajeva izdvajaju se ponovljeni problemi: neriješeno zemljište, neusklađena planska dokumentacija, nepotpuna infrastruktura, promjene investitora i neobezbijeđeno finansiranje. Svaki zahtijeva posebno objašnjenje. Svima je zajedničko pitanje zbog čega su datumi završetka javno saopštavani prije nego što su ti uslovi razriješeni.
Ekonomska cijena kašnjenja nije jednaka prostom zbiru iznosa iz investicionih prezentacija. Najavljenih 500 miliona za jedan kompleks nije 500 miliona potrošenog državnog novca. Trošak treba tražiti u stvarno uloženim sredstvima koja još ne daju rezultat, održavanju nezavršene infrastrukture, sporovima i propuštenim prihodima. Njegov pouzdan iznos zahtijevao bi zasebnu analizu svakog projekta.
Za građane je odgovornost jednostavnija i konkretnija: ako se obeća useljenje, potrebno je objaviti šta ga je spriječilo, ko je procijenio rok, koliko je do sada potrošeno i koji su provjerljivi koraci do novog datuma. Kod Veljeg brda poređenje je posebno jasno — sredina 2026. bila je najavljena za prve stanove, a jesen iste godine donijela je predlog za preusmjeravanje novca i nastavak projektovanja.
Kredibilitet naredne najave zavisiće od toga da li će javnost dobiti takav obračun prethodne.
