Da je Jugoslavija opstala, prosječna plata danas bi bila 736 eura i davno bismo bili u EU

Prenosimo tekst iz 2011. godine sa portala Press online o ekonomskim posljedicama cjepanja SFRJ.

Od objavljivanja ovog teksta prošlo je sedam godina, tokom koje je, recimo, državni dug Crne Gore sa 1,45 milijardi skočio na 2,6 milijardi eura što je rast od čak 80 odsto.

Za sve države nastale na području nekadašnje Jugoslavije postoje egzaktni podaci o gubicima zbog raspada – osim za Crnu Goru. Srbija je najveći gubitnik, zbog raspada jedinstvene države jeizgubila čak 400 milijardi evra, sabrali su vodeći srpski ekonomisti. Taj gubitak je veći od gubitka svih bivših republika zajedno – Slovenije (8,4 milijarde), Makedonije (20,8), Hrvatske (10,4) i BiH (150,1).

Jedino za Crnu Goru nema egzaktnih podataka.

Srbija je za proteklih 20 godina ostvarila samo 50 odsto BDP-a koji je mogla da ostvari da nije bilo raspada, ratova, sankcija. Po ovom kriterijumu, najviše je zaostala BiH, a najbezbolnije je prošla Slovenija. Ekonomista Miroslav Zdravković to obrazlaže time da su Slovenci pragmatično pratili interese, mjerene spoljnom konkurentnošću svoje privrede.

Izvoz je najvažniji

“To je bio ultimativan zadatak za malu i otvorenu ekonomiju. Makedonija je, poslije Slovenije, platila najmanju ciijenu izlaska iz zajedničke države. Većina podataka pokazuje da joj ne bi bilo bitno bolje da je ostala u zajedničkoj državi. Ali, to joj ne umanjuje potencijalne međunacionalne probleme. Hrvatska je ekonomsku štetu zbog građanskog rata na svojoj teritoriji do 1995. godine takođe relativno dobro neutralisala. Srbija je bila pod sankcijama UN i preživjela NATO bombardovanje, te je uz BiH pretrpjela najveću štetu. Građanski rat u BiH, između Srba, Bošnjaka i Hrvata, osim ljudskih žrtava nanio je i najveću ekonomsku štetu ovoj državi zbog rušenja mnogobrojnih proizvodnih kapaciteta”, navodi Zdravković.

On smatra da bi upravo zbog toga BiH i Srbiji najviše odgovaralo da je opstala zajednička država.

“Imali bismo značajno veće zarade, broj zaposlenih, znatno manje nezaposlenih, veći nivo proizvodnje, izvoza i BDP-a. Ovako, sada samo Makedonija ima manje zarade od srpskih, Slovenija i Hrvatska imaju veći fond isplaćenih zarada od Srbije, iako imaju značajno manji broj i stanovnika i zaposlenih. Prosječna zarada po republikama je u skladu sa prosječnim izvozom po zaposlenom, što ukazuje na jasnu vezu između izvoza i standarda. Do kraja 2008. u Srbiji je vladala suprotna logika: što su bili veći zaduživanje i uvoz, to je bio veći i rast zarada”, komentariše Zdravković.

Kao posljedica toga, Srbija i BiH su se našle na začelju liste za prijem u EU.

“I, što je posebno nepovoljno, BiH je još daleko ispod nivoa BDP-a iz 1990. godine i ukoliko ne ostvari u skorijoj budućnosti veoma visoke stope rasta, ti gubici i zaostajanje za ostalim zemljama i članicama EU će i dalje rasti”, upozorava sagovornik portala.

Turizam i industrija

Sadašnja situacija u Crnoj Gori je relativno povoljna, s obzirom na to da je bila najsiromašnija i nije imala pad industrijske proizvodnje kao Srbija. Pri tom ima more pa je razvoj turizma presudan, dok je srpska ekonomija najviše vezana za poljoprivredu.

“Da je kojim slučajem Ante Marković izabran 1982. godine za premijera, umjesto Milke Planinc, zemlja se ne bi raspala. I u kakvoj god formi da je opstala, bila bi članica EU, a svi zajedno bili bismo bitno napredniji od ostalih zemalja istočne Evrope”, siguran je Zdravković.

Prema skorašnjim ekonomskim istraživanjima, privreda Srbije je toliko unazađena u protekle dvije decenije, da je, na primjer, industrija u toj zemlji sada na nivou razvoja koji je dostigla još 1971. godine.

Prosječna plata bila bi 736 eura

Da se SFRJ nije raspala pre 20 godina, danas bismo živjeli u konfederativnoj Jugoslaviji, koja bi odavno bila članica EU i NATO. Standard bi nam bio neuporedivo bolji, sa prosječnom platom od oko 740 eura (sadašnji prosjek u Hrvatskoj, otprilike). Bili bismo daleko ispred Grčke, ali bez njenih dugova, a u pojedinim granama privrede u leđa bi nam gledale i razvijene zemlje poput, na primjer, Austrije.

Sa navedenim parametrima slažu se gotovo svi srpski ekonomski stručnjaci, a slično razmišljaju i analitičari iz zemalja bivše SFRJ sa kojima smo razgovarali. Demografi, pak, procjenjuju da bi nas bilo oko 22,5 miliona, što bi bilo respektabilno tržište i u evropskim razmjerama. Izdašno bi nam pomagale međunarodne finansijske organizacije, bili bismo kreditno pouzdani i naša riječ bi se poštovala na svim forumima.

Stručnjaci ne bi otišli

Ekonomista Goran Nikolić siguran je da bi SFRJ, da je opstala, postala član EU još 2004.

“Ušli bismo u EU u talasu sa Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom. Ekonomsku krizu bismo pregrmjeli devedesetih, ali ona ne bi ostavila tako velike posljedice kao što su to učinili rat i sankcije. Standard bi nam bio znatno bolji od rumunskog, bugarskog… Ekonomska saradnja bi nam opala sa Rusijom, ali bi cvjetala sa Italijom i Njemačkom, a dobili bismo i trećeg jakog partnera u Austriji”, navodi Nikolić.

Ekonomisti tvrde da bi svi građani bivših republika živjeli bolje. Ipak, Srbija bi imala najznačajniji boljitak u odnosu na trenutno stanje. Miroslav Zdravković kaže da bi napredak bio vidan u svim segmentima života:

“Bivše republike danas bi imale gotovo 700.000 nezaposlenih manje, dok bi ukupan broj zaposlenih bio veći, i to za nekih 720.000 ljudi. Samo u Srbiji broj nezaposlenih bio bi prepolovljen. Ono što je najbitnije, mnogo manji broj ljudi bi otišao iz zemlje i ne bismo doživjeli ovoliki ‘odliv mozgova’. Naime, samo Srbiju je u posljednjih 20 godina napustilo oko 200.000 ljudi, a zbog rata u nekim bivšim republikama odlazili su još masovnije. Najtragičnije je to da je upravo najkvalitetniji dio stanovništva napustio svoje zemlje, čime je znatno narušena struktura stanovništva, u smislu pismenosti i obrazovanja”, ističe Zdravković i dodaje:

“BDP na nivou svih zemalja bivše SFRJ ovih godina je oko 280 milijardi eura, a da smo ostali jedna država, BDP bi nam bio oko 360 milijardi. Srbija sada ima BDP oko 80 milijardi dolara, da smo ostali u zajedničkoj državi, on bi sada iznosio čak 160 milijardi. Mnogo su nas unazadili rat i raspad SFRJ, sankcije koje su pratile sve to. Ipak, to ne može danas, poslije 20 godina, da nam bude izgovor za unutrašnje nesposobnosti. Mogli smo time da se pravdamo pet, pa i deset godina, ali to više ne pije vodu. Definitivno je problem samo u nama”, ističe Zdravković.

Viceguverner Centralne banke Crne Gore i nekadašnji glavni ekonomista te institucije Nikola Fabris smatra da bi Jugoslavija da je opstala danas bila u rangu Poljske. Podsjeća i da je SFRJ bila najrazvijenija od svih socijalističkih zemalja koje su ušle u proces tranzicije.

“Pod hipotetičkom pretpostavkom da smo imali isti scenario razvoja kao i ostale privrede u tranziciji koje su mirno prošle kroz taj proces, vjerovatno bismo bili na nivou Poljske, Češke ili Mađarske”, navodi Fabris.

On kaže da bi bile prisutne regionalne različitosti jer bi pojedini dijelovi bili razvijeniji.

“Sa izuzetkom Slovenije, većina bivših republika bila bi znatno razvijenija nego danas. To znači da bi svi imali viši standard, veće plate, nižu inflaciju, veći BDP, veći izvoz i više investicija. Takođe, uveliko bismo bili član EU, a vjerovatno bismo bili i u NATO”, ističe Fabris.

Ostatak teksta čitajte na portalu 6uka.com