Deset godina od propasti Lehman Brothersa i početka globalne ekonomske krize
Bio je to “vikend Lehman Brothersa”.
Događaj iz septembra 2008. kada je propala ta 150 godina stara investiciona banka i podstakla najveću globalnu ekonomsku krizu od tridesetih godina prošlog vijeka, piše France Presse.
Pošto nijesu uspjele da pronađ kupca za posrnulog finansijskog diva, kojeg je teško opteretio portfelj rizičnih potraživanja povezanih s drugorazrednim hipotekarnim kreditima, američke vlasti uskratile su mu pomoć i dopustile da propadne.
Oni sa boljim pamćenjem sjećaju se da je propasti na Wall Streetu prethodilo gostovanje tadašnjeg crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića, koji nije baš najbolje razumio kako da ozvaniči početak trgovanja.
Taj snimak je mnoge zabavljao i godinama kasnije a bilo je i komentara da je nespretnim potezima “izbaksuzirao” berzu i najavio skoro “potonuće”.
Neuspjelo spasavanje Lehmana
Nakon dramatičnog vikenda i posljednjih pokušaja da se banku spasi, u ponedjeljak, 15. septembra 2008, u 1,45 sati ujutro po mjesnom vremenu, Lehman Brothers zaprepastio je svijet i svojih 25.000 zaposlenih podnijevši zahtjev za stečajem s teretom dugova od čak 600 milijardi američkih dolara.
Bio je to najveći stečaj u američkoj povijesti. Berzovni indeks Dow Jones pao je nevjerovatnih 500 bodova, najviše od terorističkih napada 11. septembra 2001. Šokirani brokeri koji su napuštali Wall Street noseći kutije sa svojim stvarima postali su simbol krize.
Neki su bili zatečeni. A neki su pak, poput Lawrencea McDonalda, bivšeg brokera i jednog od autora knjige o tom slučaju objavljene 2009. pod naslovom “Kolosalni neuspjeh zdravog razuma: Nevjerojatna insajderska priča o krahu Lehman Brothersa”, isticali da je uprava banke odavno bila upozorena da su se upustili u prevelike rizike kako bi povećali kratkoročne profite.
Čelnici Lehmana, oni s 31. sprata zgrade banke, “vozili su nas brzinom od 261 kilometara na sat… ravno u najveći ledenjak drugorazrednih hipotekarnih kredita u istoriji”, rekao je za France Presse 2009.
“Novac je zarađivalo 24.992 ljudi, a osmorica tipova su ga gubili”, rekao je, žaleći se da je uprava uložila sve na kartu toksične imovine.
Od 2005. do 2007, na vrhuncu ‘balona’ na tržištu nekretnina, hipotekarni krediti odobravani su ljudima koji su željeli da kupe nekretninu, a nijesu to mogli priuštiti. Potom su se ti krediti ‘pakovali’ u hartije od vrijednosti i preprodavalo ulagačima.
Lehman Brothers u tom je periodu kupio nekoliko brokerskih kuća koje su se time bavile i ostvarivao rekordne dobiti.
No, sredinom 2007. počeli su da se gomilaju gubici. Kobni udarac dogodio se devet mjeseci kasnije, 16. marta 2008, kada se na rubu stečaja našla investiciona banka Bear Stearns.
Između čekića i nakovnja
Bear Sterns se takođe našao u takvoj poziciji zbog golemih špekulacija s vrijednosnicama baziranim na drugorazrednim hipotekarnim kreditima. Kupio ga je JPMorgan, za ‘sitniš’, u transakciji u kojoj je posredovala američka centralna banka Federalne rezerve (Fed). Taj posao potresao je tržišta koja su počela špekulirati s propašću Lehmana.
Fed i Ministarstvo finansija pokušali su pronaći kupca za Lehman, ali pregovori s jednom južnokorejskom bankom, a potom i s Bank of America i s Barclaysom, završili su neuspjehom.
Premda je vlada samo sedam dana ranije nacionalizovala hipotekarne divove Fannie Mae i Freddie Mac, paradržavne korporacije koje su zajedno jamčile za hipotekarne kredite u vrijednosti od pet bilijona dolara, na kraju je ipak odlučila dići ruke od Lehmana i pustiti ga da propadne.
Nekoliko dana poslije, Ujka Sem spasio je osiguravajućeg diva AIG sa 180 milijardi američkih dolara, a potom je osigurao još 700 milijardi dolara za kontroverzni plan dokapitalizacije banaka (Troubled Asset Relief Program, TARP) kako bi podupro posrnuli finansijski sistem.
Vlasti su se našle između čekića i nakovnja suočivši se sa žestokim kritikama zbog toga što su žrtvovale Lehman Brothers a istodobno spasile druge banke poput Goldman Sachsa.
“Najviše nas kritikuju zbog toga što smo dopustili da Lehman propadne”, rekao je tadašnji ministar financija Henri Polson kojeg je na dužnost postavio Džordž W. Buš.
“Puno ljudi postavlja pitanje zašto nijesu mogli spasiti Lehman kada su spasili Bear Sterns i AIG. Kada im odgovorimo, većina ljudi nam ne vjeruje”, rekao je za Nacionalni javni radio (NPR).
Dužnosnici su zaključili da je Lehman bio preslab i da je imao tako skromne kolaterale da bi spašavanje bilo jednostavno neizvedivo.
Timoti Geitner, koji je tada vodio njujorški Fed, a poslije za vrijeme predsjednika Baraka Obame postao ministar finansija, rekao je da su zvaničnici imali jako malo opcija na raspolaganju.
“Lehman je bio jako slab čak i u odnosu na druge slabije institucije u tom kontekstu. Svijet je bio strašno krhak”, rekao je za NPR.
“Bilo je jako teško pronaći nekoga dovoljno snažnog u tom opasnom trenutku tko bi mogao preuzeti velik dio tog rizika.”
S druge strane, neki drugi analitičari, uključujući Lorensa Bola, načelnika Odsjeka za ekonomiju Univerziteta Johnsa Hopkinsa, tvrde u izvještaju o Lehmanu iz 2016. da razlozi koje se navodi nemaju smisla te da je vjerovatnije da se na Fed vršio politički pritisak da dopusti da banka propadne.
“Drugi faktor je da ni Polson ni predstavnici Fed-a, iako zabrinuti zbog posljedica Lehmanovog kraha, nijesu u potpunosti predvidjeli štetu koju će to izazvati”, kaže Bol.
