Brisel će se pitati za ugovore o privatno-javnom partnerstvu na 30+ godina

Podijeli

Nijedan ugovor o privatno-javnom partnerstvu Crna Gora neće moći da zaključi bez mišljenja odnosno saglasnosti Brisela, odnosno Evropske komisije. Zakonom je definisano da se ugovori o ovom partnerstvu dodjeljuju do 30 godina, uz mogućnost produženja pod određenim uslovima.

U predlog zakona o privatnojavnom partnerstvu, o kome su poslanici prije nekoliko dana završili raspravu i čeka se na izjašnjavanje, unesena je ta norma na zahtjev Evropske komisije.

“U zakonski tekst je dodata odluka koju je tražila Evropska komisija da ugovore koji se zaključuju preko 30 godina mora odobriti Brisel, ali i domaće tijelo, odnosno institucije za državnu pomoć”, objasnili su iz Ministarstva finansija, piše Pobjeda.

Zakonom je definisano da se ugovori o ovom partnerstvu dodjeljuju do 30 godina, uz mogućnost produženja pod određenim uslovima.

“Članom 72 propisuje se trajanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu i utvrđuje obaveza naručiocima da, u slučaju trajanja ugovora dužem od 30 godina, obavezno, prije sklapanja moraju da pribave mišljenje organa državne uprave nadležnom za kontrolu državne pomoći. Ovo je u skladu sa praksom Evropskog suda pravde, a čiji je cilj sprečavanje narušavanja konkurencije, odnosno ‘zatvaranja’ tržišta za određene usluge ili radove za sva potencijalna privredna društva u nesrazmjemo dugom roku”, navodi se u objašnjenju prijedloga zakona.

Iz Ministarstva su ranije kazali da je rok od 30 godina standard u članicama EU. Objašnjavaju da nijednoj članici EU Brisel neće dozvoliti da zaključi ugovor preko 30 godina bez konsultacija sa EK.

Rok do tri decenije nije, kako kažu, slučajno određen zato što se, na primjer, u infrastrukturu mora ulagati nakon dvije i po decenije, što povećava troškove.

U parlamentu je vođena dinamična rasprava o ovom zakonskom predlogu. Iz Vlade su objasnili da je u zakon ugrađena najbolja evropska praksa, koje je Crna Gora dužna da se pridržava.

JPP donosi, kako kažu, novi okvir za investicionu politiku, odnosno kreira sistemski pristup za vođenje investicionog paketa politika.

Partnerstvo ne podrazumijeva ni privatizaciju, ni prodaju, a rizik pretežno snosi privatni partner.

Nakon isteka ugovora objekti, uređaji i postrojenja, uključujući uvećanu vrijednost, ostaju u državnoj svojini, ako ugovorom nije drugačije predviđeno. Upravo su mogućnost „ako ugovorom drugačije nije predviđeno“ kritikovali iz opozicije, a Raško Konjević (SDP) je tražio da se briše.

“Ovaj zakon će se koristiti za nastavak gradnje auto-puta, zato brine mogućnost da se može drugačije ugovorom riješiti. Svrha ovog partnerstva je da uđe privatni partner zajedno sa državom, da zaradi i da nakon isteka roka prepusti imovinu državi. Čemu mogućnost da to ne bude državno”, kazao je Konjević i ocijenio da je ta norma problematična.

Predstavnici Ministarstva finansija su objasnili da je BOT sistem, izgradi, koristi i vrati samo jedan način i da ne treba sužavati mogućnosti. Konjević je kritikovao i mogućnost prenosa ugovora na treće lice, bez ponavljanja procedure koji zakon predviđa, a iz Ministarstva su objasnili da se ugovor može prenijeti uz poštovanje seta drugih normi, uključujući i mišljenje Ministarstva finansija, Agencije za investicije, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa.

Opozicija je takođe kritikovala to što zakon ne prepoznaje potrebu da Skupština da mišljenje o ugovorima koji podrazumijevaju ročnost dužu od 30 godina.