Dobit važnija od ljudskih života: Može li se ubuduće vjerovati Boeingu?
Boeing objavljuje odlazak dosadašnjeg predsjednika uprave Denisa Mjulenburga “sa svih položaja”, čime američki koncern želi da “ponovo uspostavi povjerenje”.
Ono je već žestoko narušeno, naročito načinom na koji je Boeing po svaku cijenu htio da spusti troškove svog novog aviona, modela 737 max – čak i po cijenu 346 žrtava u padu dva aviona tog tipa, piše Novac.hr a prenosi B92.
“Ovo izbacivanje Mjulenburga neće promijeniti poslovnu politiku Boeinga, niti ima osnova da se Boeingu opet može vjerovati kako mu je sigurnost putnika na prvom mjestu, tvrdi Torsten Tajhman, analitičar njemačkog medijskog konglomerata ARD u Vašingtonu.
U njegovoj analizi koju objavljuje ovaj njemački medij, podsjeća se kako je nadzorni odbor Boeinga samo par dana ranije objavio kako će dioničari Boeinga i u ovom kvartalu dobiti dividendu od skoro dva dolara po akciji, iako je teško objasniti zašto bi Boeing trebalo dobro da posluje. Američka agencija za bezbjednost avio-saobraćaja FAA ne samo da ne želi da dopusti registraciju novih aviona tipa 737 max, nego je nedavno savjetovala i potpuni prekid njegove proizvodnje.
Nema novca za nešto novo
A taj avion je za Boeing čist dobitak jer se prodaje odlično: prodato je već preko 10.000 boeinga 737, popularnog modela za kraće i srednje destinacije, što je apsolutni rekord za putničke avione na mlazni pogon. Ali skandal oko Mjulenburga pokazuje kako je uprava Boeinga još 2011. krenula putem gdje se prvo gleda na dobit, a ne na sigurnost.
Tada je odlučeno da se neće razvijati novi model tog tipa aviona, nego će se prepravljati već prastari model 737 – prvi je poletio još 1968. godine.
Razlog nije bila tek nostalgija za oznakom uspješnog modela, nego štednja: kad bi prevoznicima nudili novi model, to bi značilo da i pilotima moraju osigurati dodatno školovanje. Piloti imaju licencu za sasvim konkretan model aviona, a pilota sa dozvolom za 737 ima mnogo. To znači – oni su za prevoznike jeftini.
Istovremeno, Boeing je prevoznicima obećao kako će novi model biti štedljiviji u potrošnji goriva – što je naravno još jedan argument za kupovina. Ali nije htio da kaže kako se i to može postići samo značajnom promjenom u elektronici i računarima aviona.
Kako je utvrdila i FAA nakon ovih nesreća, taj novi program se drastično upliće u ono što piloti rade – a njima niko nije niti rekao da bi to taj avion mogao da učini. Tek ako prevoznik nešto više plati, biće instaliran i sistem koji će javljati da je sad računar preuzo kormilo. Rezervni sistem uopšte nije ni predviđen.
Sve ostaje po starom?
Sve je to postepeno otkrivala i američka javnost, ali Boeing i Mjulenberg nijesu ničim pokazivali kako namjeravaju da promijene svoju poslovnu politiku. Čak i za vrijeme saslušanja predsjednika uprave Boeinga pred Kongresom se okupila rodbina poginulih putnika koja je prkosno držala fotografije svojih poginulih. Mjulenberg se na njih nije ni osvrnuo. Umjesto toga je krenuo oprobanim putem: lobirati među političarima i zvaničnicima u Vašingtonu kako bi FAA promijenila mišljenje i dopustila korišćenje tog modela. Jer, treba zaštititi koncern “od strateške važnosti” – naravno, Boeing je i te kako aktivan i u vojnoj industriji. “To big to fail“, opet je bio glavni argument Boeinga.
Analitičar ARD-a Tajhman podsjeća kako je 55-godišnji Mjulenberg doduše bio na vrhu koncerna, ali kako su sve odluke bile donesene od strane čitave uprave u Čikagu. A ona je ostala ista: privremenu upravu je preuzeo dosadašnji predsjednik finansija Greg Smit, a od 13. januara na čelo staje dosadašnji predsjednik upravnog odbora Dejvid Kalhun.
