Inovator iz Danilovgrada se bori za drugačiji koncept iskorišćavanja snage vjetra: Vjetrenjača koja bi mogla da postane domaći brend

Darko Jovović iz Kosića kod Danilovgrada patentirao je model vjetrogeneratora za koji tvrdi da potencijalno može da omogući efikasnije korišćenje snage vjetra u proizvodnji električne energije. Koncept uređaja je takav da bi njegove glavne komponente, uz zbijanje stručnih redova, smatra on, mogle da se proizvode u Crnoj Gori.

Jovović u razgovoru za Pobjedu kaže da nekoliko veoma važnih aspekata karakterišu njegov pronalazak. Ključna je prednost što bi cijena proizvodnje vjetrogeneratora, gledano po kilovatu, odnosno megavatu, „bila niža tri do pet puta u odnosu na konvencionalne“.

“Može se reći da je ipak najvažnije da bi Crna Gora, ako hoće, mogla da je proizvodi u cjelosti, što bi uposlilo veliki broj radnika raznih struka”, kaže Jovović.

Rješenje koje je osmislio i isprobao u eksperimentalnoj fazi ne uklapa se u dominantne vizure na kojima počivaju standardne vjetrenjače sa tri kraka I horizontalnom osom rotacije.

Njegov patent je zaštićen u Ženevi kao „vertikalni vjetrogenerator sa pokretnim krilima“.

Riječ je o vjetrenjači čija je osa obrtanja u vertikalnoj ravni. Na osovini se nalazekraci, na njima krilca ili paneli koja love energiju vjetra i pretvaraju je u mehaničku, koja se potom transformiše u struju.

Već nekoliko godina on ukazuje da takav model ima komparativne prednosti u pogledu efikasnosti; ne zavisi odsnage i smjera vjetra, nudi i jeftiniju struju; može da služi za jedno domaćinstvo, farmu ili katun, ili za pravljenje Sistema vjetroelektrana…

“Većim izazovom od sedam godina istraživanja i traženja pravog rješenja pokazala se borba za prihvatanje novog tipa vjetrogeneratora. Na svjetskom tržištu vladaju jake firme, a u zemlji fali osjećaja za domaće inovacije,”, smatra Jovović i dodaje da su se, zbog nekih „mejnstrim“ tokova obnovljivi izvori sveli na druge, mahom, uvozne tehnologije, ili mini-hidroelektrane koje, zbog ekološkog uticaja, nailaze na opravdan otpor.

Jovović tvrdi da je njegov izum jedinstven u svijetu vjetroenergije, odnosno da pruža prednosti koje nemaju konvencionalni vjetrogeneratori sa tri kraka.

“Uz to, nudi velike prednosti u pogledu jeftinije i jednostavnije izrade, prevoza, montaže i održavanja. Svi vitalni djelovi smješteni su na tlu ili ispod tla, nečujna je pri radu i bezopasna za ptice”, objašnjava Jovović.

Kako kaže, dodatna pogodnost je što nema ograničenja nivou snage, niti veličini rotora. Vjetrogenerator prečnika rotora 24 metra, instalisane snage 300KW koštao bi, procjenjuje on, oko 220.000 eura.

Jovovićeva vjetrenjača ne zahtijeva visoke stubove, jer krilca love vjetar iz svih pravaca.

“Ključan je rad pri malim brzinama vjetra. To ovaj izum čini posebnim i pogodnim za brdovita područja, gdje zbog kolebanja temperatura, uvijek ima strujanja vazduha.
Vjetrove takvog intenziteta nije moguće iskoristiti za proizvodnju struje na vjetrogeneratorima horizontalnog tipa koji se moraju pokretati pomoću motora da bi dobili početni impuls… Sve to rješava koncept koji sam zamislio i potvrdio u eksperimentalnoj fazi”, kaže Jovović.

Pobjeda je pitala zašto su i pored prednosti koje on uviđa, vjetrogeneratori sa vertikalnom osom rotacije ipak ostali u sjenci trokrakih džinova koji dominiraju pejzažima širom svijeta. Jovović objašnjava da to ima veze sa „kontriranjem“ krilaca vjetru…

“To je zato što nijedan od hiljade patentiranih vertikalnih vjetrogeneratora nije na pravi način riješio problem rotora suprotstavljenog pravcu vjetra”, ističe on.

Pojašnjava da rotor sa krilima opisuje kružnicu u horizontalnoj ravni (kao kad zarotirate kišobran), polovina njega kreće se – u vjetar, čime troši dobijenu energiju.

“To je razlog zbog kojeg su vjetrogeneratori sa vertikalnom osom u upotrebi isključivo kao manji objekti. Kod manjih uređaja je velikim brojem obrtaja, dakle silom inercije, moguće nadomjestiti taj utrošak energije. To, sa druge strane, limitira veličinu vjetrogeneratora, a samim tim i proizvodni kapacitet.
Mojim patentom prevazilazim te probleme. Opseg kretanja krila ograničen je oprugama. Na taj način krilca pod pritiskom vjetra zauzimaju pozicije u prostoru samostalno, a preuzimaju energiju čak i kada se prilikom rotacije kraka, nađu u putanji suprotnoj od smjera vjetra. To omogućava da se vjetrenjača rotira sporo, maksimalno koristi snagu vjetra i nema, kako sam naveo, limita u veličini rotora”, kaže Jovović.

Smatra da je njegov concept vjetrenjače pogodan upravo za naše podneblje, i u pogledu isplativosti, efikasnosti ali i ekologije.

“Potrošnja energije u svijetu ubrzano raste, samim tim i potražnja za njom. Najviše energije nedostaje zamljama u razvoju, jer njihov ekonomski razvitak ne može da prati energetski. Zbog toga su one prinuđene da energiju uvoze”, kaže sagovornik.

Ističe da se rješenje za globalni problem potrošnje energije traži u obnovljivim izvorima, ali ta strana medalje nosi neke elemente koji se, u konačnom, pokazuju kao ne sasvim srećno rješenje za okolinu, ili za građane na koje pada teret subvencionirane proizvodnje struje.

mHE imaju ozbiljne nedostatke

Prema njegovim riječima, koncept mini-hidroelektrana pokazao je ozbiljne nedostatke, pa se kao skuplja alternativa nameću solarne elektrane.

“Ne zagađuju prirodu ali im je cijena koštanja vrlo visoka. Iako cijena po metru kvadratnom panela stalno pada upitna je njihova isplativost. Sa 20 godina eksploatacije 20 do 30 posto ćelija je mrtvo. Takođe postoji problem sa prašinom i prljavim kišama. Postoji I problem otpada koji često ima aktivne karakteristike. Sunce daje optimum snage u trajanju od tri sata dnevno, i to u ljetnjem periodu – kaže Jovović.

On priznaje da i vjetar ima svoje limite: duva periodično – više zimi nego ljeti – iz različitih pravaca, nejednakom snagom.

”Otuda se vraćamo na početak priče. Vjetrogenerator koji sam patentirao otklanja ove nedostatke u eksploataciji snage vjetra. Ipak, patent je ideja koju treba realizovati.To nije nimalo lako, niti jednostavno. Posebno u Crnoj Gori koja bi trebalo da ima više osjećaja za inovatore I njihove ideje, pruži im šansu za dobrobit razvoja ovako malog društva. Da se ovakve razvojne vizije pretvore u realnost, odnosno proizvodnju”, zaključuje Jovović.

Rok otplate

Prema Jovovićevim proračunima, za izradu vjetrogeneratora prečnika rotora šest metara, optimalne snage 20 KW, cijena izrade bi bila 18.800 eura.

Ako bi prečnik krakova sa krilima iznosio 12 metara, optimalne snage 80 KW, za izradu bi trebalo 68.000 eura, dok bi za takav uređaj prečnika 50 metara, snage 1.000 KW koštao oko 800.000 eura.
– Rok otplate za prečnike šest, 12 i 50 metara, po povlašćenim uslovima, bio bi tri, 2,7 odnosno dvije i po godine – kaže Jovović.