Spajić i Milatović: Cilj nam je da od Crne Gore napravimo novi Luksemburg

“Naša ambicija je da od Crne Gore napravimo novi Luksemburg i od te ideje nismo odustali. Da bismo u tome uspjeli, moramo da promijenimo brojne loše navike koje su ukorijenjene u crnogorskom društvu”, rekli su intervjuu za Nova.rs ministar finansija Crne Gore Milojko Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović.

Naveli su da je možda najbolja ilustracija koliko je bio iskrivljen sistem vladanja u našoj državi to što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović imao na raspolaganju dva službena vozila marke “mercedes majbah”, koji koštaju po 650 hiljada evra

Milojko Spajić i Jakov Milatović, pripadaju grupi mladih ljudi koji su, nakon izbora održanih u avgustu prošle godine, odlučili da se vrate u Crnu Goru i da svoje znanje i radno iskustvo ponude državi iz koje potiču. Kao finansijski sturčnjaci, koji su obrazovanje sticali po različitim svjetskim metropolama, Spajić i Milatović su se u potpunosti uklopili u koncept stručne Vlade Crne Gore, na kojoj se insistiralo, javlja ova televizija sa sjedištem u Beogradu.

Spajić je kao nestranačka ličnost došao na mjesto ministra finansija Crne Gore, a javnost ga je upoznala još za vrijeme parlamentarnih izbora, kao člana savjetničkog tima Zdravka Krivokapića. Po struci je magistar finansijskog inženjeringa, osnovne studije je završio na japanskom jeziku kao stipendista japanske države. Master diplomu je stekao u Parizu, a radio je i na Vol Stritu, Singapuru i u Tokiju.

S druge strane, Jakova Milatovića je za mjesto ministra ekonomskog razvoja preporučilo to što je magistrirao ekonomiju na Univerizetu Oksford kao stipendista britanske vlade, ali i bogato radno iskustvo.

Radio je kao ekonomista u Evropskoj Banci za obnovu i razvoj u Podgorici, a prethodno je bio zaposlen u istoimenoj instituciji u Londonu. Iskustvo je sticao i radeći za Dojče banku u Frankfurtu, a bio je i analitičar u oblasti upravljanja rizikom NLB grupi u Crnoj Gori. Studije je završio na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, gdje je bio proglašen najboljim studentom sa prosječnom ocjenom deset. Dobitnik je stipendija Evropske unije, Vlade Austrije i Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Imajući stepen obrazovanja i bogatu radnu biografiju dvojice mladih ministara, logično je bilo da početak našeg razgovora otvorimo s pitanjem –zbog čega ste se uopšte odlučili da se bavite politikom?

Spajić: Ne znam da li je korektna definicija da smo ušli u politiku. Mi smo zapravo ušli u neku vrstu rovovskog rata, imajući u vidu šta nas je sačekalo kad smo došli na svoje pozicije. Zateklo nas je veoma teško stanje i mi smo u konstantnoj i svakodnevnoj tenziji, jer moramo da reagujemo na akutne probleme koji su na svakom koraku.

Milatović: Nakon brojnih godina provedenih u inostranstvu i akademske karijere u Čikagu, Beču, Rimu, magistarskih studija na Oksfordu, rada u Frankfurtu, kasnije u Londonu, Podgorici, Bukureštu, kod mene se pojavila želja da to akumulirano znanje, u akademskom i profesionalnom smislu, stavim u funkciju razvoje svoje zemlje. Nakon izbora u avgustu prošle godine se ukazala ta istorijska prilika, jer je Crna Gora, po prvi put, promijenila vlast. U jednom, iznenadnom, razgovoru sa profesorom Zdravkom Krivokapićem sam dobio tu istorijsku šansu i bilo je teško reći “ne” na to povjerenje koje mi je ukazano od strane novog premijera. Time sam dobio priliku da sve ono što sam do sada u životu naučio stavim u funkciju razvoja svoje zemlje .

Kakvo ste stanje zatekli u svojim resorima, pošto ste preuzeli funkcije?

Milatović: Zatekli smo veoma teško stanje, koje je poprilično reflektovalo stanje u zemlji. Zatekao sam veliko ministarstvo i mnogo nelogičnosti. Jedan veliki broj rukovodnog kadra, barem u mom ministarstvu, koji je trebao da bude tu, je otišao prije nego što je novi ministar došao, a kabinet i PR tim nisu ni postojali. Sve su to bili ljudi koji su vjerovatno ta mjesta pokrivali zbog određenih “zasluga”, političkih namještenja, čak i jednog nepotizma, čiju mjeru otkrijete tek kad preuzmete funkciju. Svi smo mi znali da u Crnoj Gori ima mnogo političkih namiještenja. Društvo je malo, pa se nerijetko dešava da ta nameštanja budu u okviru nekih rođačkih veza, ali je nivo svega toga bio poprilično neprimjeren. Kad dođete u ministarstvo, kad treba da se uhvatite u koštac sa problemima koje ste naslijedili, sa teškom ekonomskom krizom i da istovremeno razmišljate o nekim razvojnim projektima, vi zapravo najveći dio vremena trošite na rješavanju nekih organizacionih stvari, o kojima ne bi trebalo ni da razmišljate u nekim normalnim uslovima. Dakle, zateklo nas je jedno veoma teško stanje, koje se poslije tri mjeseca konsolidovalo u određenoj meri. Svakako će nam trebati određeno vrijeme. Prije svega će biti neophodno da se među službenicima u okviru ministarstva i državne uprave promeni odnos prema privredi, građanima i da oni na kraju razumiju u potpunosti karakter posla kojim se bave.

Gospodine Spajiću, šta je najupečatljivije što ste zatekli u vašem ministarstvu?

Možda je najlakše opisati šta nas je sačekalo u prvih mjesec dana – od 07. decembra kad smo ušli u kancelarije. Mi smo dva dana kasnije izdali obeveznicu na Londonskoj berzi i izašli na tržište. Situacija je bila takva da bismo bankrotirali do kraja januara i morali smo hitno da napravimo neku akciju. Budžet je trebalo predložiti Skupštini do 15. novembra, ali prethodna vlast to nije uradila i prebacila je to na nas. Nakon toga smo mi sebi dali rok do 20. decembra, ali smo u međuvremenu uvidjeli da su problemi veoma ozbiljni. Jedan od problema je bio “Montenegro Erlajns”, pa smo morali i sa njim da se bavimo, jer je bila veoma akutna i problematična situacija.. Budžet smo odložili i ušli smo u privremeno finansiranje, koje traje do dana današnjeg, ali ćemo do kraja marta najvjerovatnije predati predlog novog budžeta. Došla nam je i naplata Crnogorske i Barske plovidbe i brojni drugi problemi koji su od nas zahtijevali da djelujemo kao da smo bili dio tih ministarstava već deset godina.

Poslije izbora smo slušali priče kako će “Crna Gora postati novi Luksembrug”. Sad kad ste preuzeli rukovodeće funkcije, koliko je zapravo realno to obećanje?

Milatović: Crna Gora ima potencijal da bude to. Međutim, da bismo bili Luksemburg moramo da promijenimo sve ove stvari koje smo pomenuli – državnu upravu, ali i određene kulturološke aspekte našeg ponašanja. Mi to ne možemo da ostvarimo “preko noći”, ali vjerujem da će novoformirana vlast učiniti sve da tog cilja dođemo. Mislim da su nakon izbora prošle godine udareni dobri temelji da Crna Gora može postati Luksemburg.

Spajić: Da ne vjerujem da je to moguće, ne bih se nikad ni vratio. Slažem se da Crna Gora ima sjajne potencijale, ali glavni potencijali jedne države su uvek ljudi. Taj potencijal treba da se pretvori u neku kinetiku i zato je važno da radimo na menjanju mentaliteta ljudi.

Milatović:Važno je reći da se nismo samo nas dvojica vratili. Ministarka javne uprave je došla iz Kalifornije, gdje je živela prethodnih 20 godina. Veliki broj ljudi u okviru naših ministarstava je isto to učinio. Mislim da smo mi bili pioniri tog kadrovoskog osvježenja državne uprave, odnosno njene profesionalizacije. Na kraju je najvažnije da svi delimo isti sistem vrednosti, koji do sada u Crnoj Gori, a možda i šire, nije bio dovoljno evropski. To nije bio sistem koji je podrazumevao da uspeh u životu zavisi od rada i truda, već od političkih veza. Za održivi razvoj je neophodno da se to okrene.