Zašto rastu cijene goriva? Skupa nafta nije jedini razlog

Dio razloga za rast cijene naftnih derivata svakako se može objasniti rastom cijena sirove nafte (koje su rasle prvenstveno zbog straha od pada ruske proizvodnje, koja čini oko 10 odsto globalnog proizvodnog kapaciteta), ali to je samo jedan od niza faktora koji su doprinijeli tako visokim cijenama naftnih derivata.

Cijene goriva i u Crnoj Gori su na rekordnim nivoima. Litar dizela u momentu pisanja ovog teksta koštao je 1,78 eura a eurosupera od 1,73 do 1,77 eura. Čitaj više Osim cijena nafte na međunarodnom tržištu, na maloprodajne cijene goriva u Crnoj Gori utiče i valutni odnos eura i dolara.

Jedan od glavnih razloga poskupljenja motornih goriva je nedostatak adekvatnih rafinerijskih kapaciteta, piše SEEbiz. U ovom trenutku ne možemo osigurati dovoljno agregatnu ponudu naftnih derivata na globalnom nivou da zadovoljimo rastuću agregatnu potražnju domaćinstava i industrije, što je uveliko povećalo obim potražnje u „postpandemijskom“ okruženju.

Međunarodna energetska agencija (IEA) procjenjuje da trenutni kapacitet rafinerije može preraditi oko 100 miliona sirove nafte dnevno, ali da oko 20 odsto tog kapaciteta ne radi, što znači da možemo preraditi “samo” dobrih 80 miliona barela sirove nafte dnevno.

Dio manjka može se pripisati nedovoljnom ulaganju u modernizaciju i održavanje rafinerija (posebno u Latinskoj Americi), a dio je zbog zatvaranja dijela proizvodnih kapaciteta zbog mjera za ograničavanje pandemije covida-19. Procjenjuje se da će se globalno, od 2020. nadalje, dnevno prerađivati 3,3 miliona barela sirove nafte manje nego u periodu prije pandemije. Međutim, veliki dio pada proizvodnje nastavlja se uprkos ukidanju korona mjera (s izuzetkom Kine) širom svijeta.

Većina padova proizvodnje nafte dogodila se u SAD-u, Evropi i Kini, a dalji pad proizvodnje nafte ove je godine (iz očitih razloga) bio u Rusiji, gdje se procjenjuje da rafinerije rade sa samo 70 odsto proizvodnog kapaciteta. Najviše slobodnih proizvodnih kapaciteta naftnih derivata ima Kina, no većina ih je ove godine nažalost bila neiskorišćena. Neki zbog mjera usmjerenih na suzbijanje pandemije (Kina nastavlja s nultom tolerancijom na covid-19), a neki zbog politike ograničavanja izvoza naftnih derivata, koja vrijedi u ovoj “energetski gladnoj” ekonomskoj velesili.

S druge strane jednačune, globalna potražnja za naftnim derivatima, koja je naglo pala u prvim talasima pandemije, već je nadoknadila taj pad posljednjih godina, na krilima snažne globalne privredne aktivnosti, i danas daleko premašuje nivo iz 2019. godine.

Agregatna ponuda i potražnja za naftnim derivatima uključuje rastuće troškove transporta (tankeri i tankovi još nijesu pogonjeni strujom), rastuće cijene dostave kao rezultat “borbe” za raspoloživa plovila, budući da se svjetska flota naglo smanjila zbog sankcija protiv ruskih prevoznika, te strmoglavog rasta prirodnog gasa, koji je glavni izvor proizvodnje električne energije koji pokreće evropske rafinerije, bojim se da će nas visoke cijene motornih goriva i ostalih naftnih derivata pratiti još neko vrijeme, piše autor na SEEbizu.