Prognoze za 2023: Evropu čeka rast nezaposlenosti, a Afriku glad

Završava se haotična godina, puna globalnih šokova koji iz temelja mijenjaju svijet. Geopolitička preslagivanja, rast napetosti i nesigurnosti kao i rješavanje problema samonametnutih u prošlosti obilježili su 2022. Tokom godine su započela tri makroekonomska problema, koji će obilježiti i sljedeću godinu, piše Indexov Branimir Perković.

To su rat u Ukrajini, inflacija i borba protiv nje i ekonomsko usporavanje Kine. Svaki od njih ima nekoliko uticaja i svi su oni međusobno povezani. Prognoze svjetskog ekonomskog rasta su od početka 2022. drastično smanjene za skoro sve države na svijetu, a u nekima su se već pojavili signali da je kriza na vratima. Kako je godina prolazila, konsenzus oko toga da će 2023. biti krizna je postajao sve veći.

MMF je u svom izvještaju iz oktobra ove godine prognozirao da će svjetski BDP 2022. rasti 3,2 odsto, što je puno manje od prognoze od godinu dana ranije, kada je prognoziran rast BDP-a od 4,9 odsto. To je treći najmanji rast u više od dvije decenije, a rast je bio manji samo 2009. (finansijska kriza) i 2020. (pandemija).

Za ovu godinu je MMF relativno optimističan i predviđa pad BDP-a u samo sedam država na svijetu (zanemare li se pacifičke ostrvske države); Ukrajini, Libiji, Šri Lanci, Bjelorusiji, Rusiji, Haitiju i Sudanu. Projekcije za 2023. su nešto pesimističnije, ali s obzirom na globalne šokove koji su nastali ili nastavljeni u 2022, za očekivati je da će se brzo sve prognoze revidirati na niže.

Najveći problem – rast cijena

Većina razvijenog svijeta decenijama nije imala visok opšti rast cijena u ekonomiji, pa je visoka inflacija bila šok. Toliko je nevjerovatno zvučala ideja o visokoj inflaciji u SAD-u i Zapadnoj Evropi da su i centralne banke cijelu drugu polovinu 2021. uvjeravale ekonomiste da će početi da se smanjuje prije kraja godine, da je prolazna.

Ali opšti rast cijena nije bio prolazan, pa su centralne banke SAD-a i EU (FED i ESB) kasnile s politikama kojima bi se borilo protiv inflacije. Početkom 2022. su prekinute politike kvantitativnog popuštanja, kolokvijalno poznate kao “štampanje novca”, i počelo je podizanje referentnih kamatnih stopa. Ideja iza tih politika je da se ekonomija “ohladi”, smanjivanje investicija i potrošnje da bi se tako zaustavio rast cijena.

Centralne banke su tokom finansijske krize 2008. spustile referentne kamatne stope na gotovo nula odsto, čime se pokušalo da se stimuliše ekonomski rast. Ali to nije bilo dovoljno, pa se uvode politike tzv. kvantitativnog popuštanja, što je bio istorijski novitet (bar u tim razmjerima).

To je ono što se popularno naziva “štampanje novca”: centralne banke kupuju državne obveznice, korporativne obveznice i druge finansijske instrumente, efektivno upumpavajući svježi novac u privredu.

Ali te operacije su bile puno manje nego za vrijeme pandemije 2020, kada se tako pokušavalo održati na životu ekonomija koja je zbog protivpandemijskih mjera većim dijelom prisilno zaustavljena.

S tim se prestaje tek sredinom aprila 2022, kada se inflacija već rasplamsala u SAD-u i EU, ali i veliko broju ostalih zemalja svijeta (Kanada, Meksiko, Brazil, Indija, Rusija…). Već sredinom godine rast cijena probija višedecenijske rekorde.

Borba protiv inflacije uzrokuje krizu

Restriktivne monetarne politike centralnih banaka, zaustavljanje kvantitativnog popuštanja i podizanje referentnih kamatnih stopa će dovesti do recesije. To im je i namjena, da “hlađenjem” ekonomije dovedu do smanjenja investicija i potrošnje, a time do prestanka rasta cijena.

U SAD-u, čija je centralna banka FED ranije počela s borbom protiv rasta cijena od Evropske centralne banke (ECB), inflacija je već počela da pada. U oktobru je iznosila 7,7 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je pad za pola postotnog boda u odnosu na septembar. U eurozoni je takođe počela da pada, s 10,6 odsto u oktobru na 10 odsto u novembru.

Ako se pad nastavi, izbjeći će se stagflacija, tj. situacija visokog rasta cijena uz nizak ili negativan ekonomski rast. SAD i Evropa se nijesu nalazili u takvoj situaciji još od 70-ih godina prošlog vijeka. Vjerovatnost izbjegavanja recesije je vrlo mala, ali to je ipak puno bolje od stagflacije, iz koje je izlaz jako bolan.

Recesija je gotovo sigurna

Ako se inflacija u 2023. smanji i time izbjegne stagflacija, recesiju će biti teško izbjeći. Sami alati kojima se bori protiv inflacije, a time i stagflacije, djeluju prorecesijski. Rast referentnih kamatnih stopa znači da je trošak zaduživanja veći za državu, kompanije i građane, a to dovodi do pada investicija i potrošnje. Manje investicija znači manje radnih mjesta.

Tržište rada u SAD-u i EU je još iznenađujuće jako, a stope nezaposlenosti niske. Istovremeno pokazuje znakove pregrijavanja, jako puno radnika se nakon dvije pandemijske godine nije vratilo na tržište rada, a realne plate padaju pod uticajem visoke inflacije.

Slične makroekonomske okolnosti u prošlosti pokazuju da visoka inflacija smanjuje realne plate, a smanjivanje inflacije vraća pozitivan realni rast plata, ali uz rast nezaposlenosti. Može se očekivati da će se upravo tako odvijati situacija u 2023; nakon visoke inflacije, niske nezaposlenosti i pada realnih plata u 2022, sljedeće godine će se smanjiti inflacija, vratiti rast realnih plata, ali i rasti stopa nezaposlenosti.

Rat u Ukrajini dodaje novu nesigurnost

Iako se krivi za rast cijena i visoku stopu inflacije, rat u Ukrajini je samo intenzivirao proces koji je započet još u aprilu 2021. Dugoročni podaci jednostavno ne podupiru tezu da je inflacija dominantno rezultat rata.

Nekoliko je razloga za to; inflacija u EU je počela da raste sredinom 2021. (u SAD-u mjesec-dva mjesec ranije), cijena barela sirove nafte je prešla pretpandemijske nivoe još krajem 2021, a indeks svjetskih cijena hrane jasno pokazuje da cijene rastu još od 2020. a od aprila 2022. čak padaju.

To ne znači da rat u Ukrajini nije imao uticaj na rast cijena i generalno pogoršavanje svjetske ekonomske situacije, samo da nije glavni uzrok. Posebno to vrijedi za EU, koja je decenijama gradila svoju energetsku zavisnost od Rusije, za šta sada plaća cijenu.

Terminske cijene prirodnog gasa na berzi u Holandiji, glavnoj u Evropi, trenutno iznose oko 140 eura po MWh za isporuke u januaru i februaru 2023, dok su u ljetnim mjesecima iznosile od 200 do 345 eura po MWh. Skladišta u EU su dobro popunjena, a prognozira se i relativno topla zima.

Trenutne cijene su ipak nekoliko puta veće nego u vrijeme prije pandemije i rata u Ukrajini, što je dovelo do velikog rasta cijena električne energije širom članica EU. Visoka cijena električne energije će domaćinstva prisiliti na slabije grijanje, što će rezultirati većim brojem umrlih od posljedica zime nego što je to bilo uobičajeno prethodnih godina.

Rat ima ozbiljne ekonomske posljedice za EU, s višim cijenama energije, slabijim potrošačkim povjerenjem, rastom troškova proizvodnih inputa i poremećajem nabavnih pravaca. Ukrajina se od nezakonite ruske aneksije Krima 2014. ekonomski povezala s EU, posebno nakon potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini 2016. Rat je poremetio ekonomiju te zemlje, koje je isporučivalo neke bitne komponente za industriju EU, na primjer automobilsku.

Evropljanima će pasti standard…

Ali čak i da se rat ubrzo prekine, odnos EU prema energentima iz Rusije je nepovratno poremećen. Nakon godina gašenja nuklearnih elektrana, što je samo povećalo zavisnost od Rusije i povećalo smrtnost od zagađenja vazduha na kontinentu, počinje preporod takvog načina dobijanja energije. Nuklearna energija se od 2022. smatra “zelenom”, a sve je jasnije da energetska budućnost EU zavisi od nje.

Opcije za zamjenu ruske nafte i gasa postoje, ali su skuplje. Zbog toga se očekuje da ni 2023. neće po pitanju energenata biti puno bolja za EU, a pred sezonu jesen/zima će se pojaviti isti problem kao i ove, visoke cijene električne energije. Zemlje EU imaju fiskalne mogućnosti da ublaže udar na najranjivije grupe u društvu, ali s obzirom na to da su kamate na dug narasle zbog borbe protiv inflacije podizanjem referentnih kamatnih stopa, to će biti skupo.

Takođe treba paziti da se ne pretjera u fiskalnim davanjima, jer bi se to kosilo s borbom protiv inflacije. Mnoge zemlje koje se suočavaju s rastom cijena hrane i energije uvode cjenovne kontrole, ali takve politike treba izbjegavati jer neće riješiti temeljni problem, dok će stvoriti neravnoteže na tržištu i poremetiti cjenovni mehanizam. Svaka cjenovna kontrola samo povećava potražnju dok smanjuje ili eliminiše cjenovni podsticaj rasta ponude, što rezultira nestašicama.

…a Afrikanci će doslovno gladovati

Siromašne zemlje Afrike, koja zavise od uvoza hrane, već su teško pogođene ratom u Ukrajini. Razlog za to je što Rusija i Ukrajina uglavnom izvoze pšenicu u siromašne zemlje Afrike i Azije. Zbog rasta cijena žitarica, koje su veliki dio prehrane u mnogim siromašnim zemljama, rast neuhranjenosti i rizik od gladi su se već dogodili, a nastaviće se i u 2023.

Uprkos skoro potpunom otpisu dugova država Afrike početkom prije dvije decenije, nivo javnog duga je opet jako visok s obzirom na nivo ekonomskog razvoja tih zemalja. Prosječno stanovništvo u njima troši 40 odsto svog prihoda na hranu, negdje i više od 50 odsto, pa rast cijena hrane ima katastrofalne posljedice na njihov standard. Razvijenim zemljama će pasti standard u 2023, ali Afrika će gladovati.

Usporavanje Kine osjetiće cijeli svijet

Kina je zadivljujuće ekonomski napredovala od 80-ih, kada je većina stanovništva bila jednu prirodnu katastrofu udaljena od gladi. To joj je omogućilo da postane druga najveća ekonomija na svijetu, jedna od geopolitičkih sila i neformalna fabrika svijeta.

Ali taj impresivan ekonomski rast je usporio posljednjih godina, a godine dvocifrenog godišnjeg rasta BDP-a su prošlost (posljednja takva godina je 2010.). MMF procjenjuje da će rast BDP-a u 2022. biti 3,2 odsto, najmanje od 1976. izuzme li se pandemijska 2020. Za 2023. se predviđa rast od 4,4 odsto, najmanje od 1991. izuzmu li se pandemijska 2020. i 2022.

Ne samo da su prošli dani dvocifrenog rasta BDP-a, nego će se Kina narednih godina boriti i da ostvari rast od 5 odsto. Dva su direktna razloga za to; insistiranje na “zero covid” strategiji i zatvaranje milionskih gradova/regija zbog nekoliko desetina slučajeva te problemi u nekretninskom sektoru.

Nakon masovnih prosvjeda protiv politika strogog lockdowna, najavljeno je postepeno popuštanje mjera tokom 2023, što uliva optimizam za ekonomski rast. To je bitno i u kontekstu problema inflacije u EU i SAD-u, jer veća industrijska proizvodnja u Kini djeluje pozitivno na smanjivanje rasta cijena. Slabljenje proizvodnje u Kini 2023. bi otežalo borbu protiv inflacije.

Ostatak teksta čitajte na Indexu