Budućnost posla: Povratak u kancelarije
Poslodavci su ove godine sve češće i hitnije tražili od radnika da se vrate u kancelarije, dok zaposleni zahtijevaju veću fleksibilnost, stvarajući sukob koji tek treba riješiti.
Hibridni aranžmani, u kojima radnici odlaze u kancelariju samo dijelom radne sedmice, široko su prihvaćeni kao kompromis. Ali mnogi radnici pružaju otpor, čak i dok neke kompanije insistiraju na povratak na puno radno vrijeme u poslovnim prostorijama.
U Njujorku, na primjer, podaci državne vlade pokazuju da se upotreba podzemne željeznice povećala u bogatijim i poslovnim okruzima, posebno od ovog ljeta, što ukazuje na to da sve više radnika odlazi u kancelarije. Ipak, u oktobru je taj nivo dostigao samo oko 67% nivoa prije pandemije.
Posljednjih mjeseci korišćenje podzemne željeznice vikendom dostiglo je nivo prije pandemije. U Londonu, odvojeni podaci pokazuju da su putovanja podzemnom željeznicom dostigla nešto više od 80% pretpandemijskog nivoa.
Globalno gledano, kancelarijske nekretnine kreću se prema kraćim zakupima i fleksibilnim radnim postavkama, prema izvještaju JPMorgan Chasea u septembru čije djelove prenosi Reuters.
U gradovima kao što su London i Njujork, prisutan je zanimljiv trend: potražnja za boljim nekretninama je porasla, dok će starije zgrade verovatno trpjeti manjak interesovanja.
U Njujorku, dok je u protekloj godini otvoreno više novih poslova nego što je izgubljeno tokom pandemije, njihova geografska distribucija se promijenila, rekla je Katrin Vajld, izvršna direktorica Partnership za Njujork. Menhetn, gdje je većina kancelarija, izgubio je poslove, dok su djelovi poput Kvinsa i Bruklina, gdje živi mnogo ljudi, dobile.
Zašto je to bitno?
Mnogo je važno u kom smjeru će se način rada kretati. To bi moglo utvrditi da li se neki ljudi koji su napustili radno mjesto tokom pandemije – poput žena koje su bile primarne neplaćene njegovateljice, starijih radnika i onih koji pate od dugotrajnog COVID-a – vraćaju. To bi zauzvrat moglo uticati na nedostatak radne snage koji pogađa mnoge sektore.
Za poslodavce, model koji izaberu odredio bi njihovu privlačnost radnicima, posebno mlađim generacijama koje zahtijevaju više fleksibilnosti i bolju ravnotežu između posla i privatnog života.
Dok bi kompanije mogle uštedjeti na nekretninama, hibridni rad bi mogao imati i druge troškove – od brige o izgubljenoj produktivnosti i međusobne saradnje do mentorstva i kulture organizacije. U regulisanim sektorima kao što su finansije, “udaljena podešavanja” takođe mogu biti štetna.
Priroda radnog mjesta takođe bi mogla pogoršati nejednakosti koje su bile izložene pandemijom: rasne i etničke manjine bile su previše zastupljene na zadacima gdje rad na daljinu nije bio moguć i suočeni su s većim zdravstvenim rizikom.
Šta to znači za 2023.
Radnici vrijedno rade. U izvještaju Microsofta u septembru navodi se da je broj sastanaka sedmično porastao za 153% globalno za prosječnog korisnika Teams-a od početka pandemije – a 42% radnika je tokom tih sastanaka obavljalo više zadataka.
Ipak, 85% lidera koje je anketirano reklo je da nemaju povjerenja u to da su zaposleni produktivni na hibridnom radnom mjestu.
Predstojeća godina mogla bi odrediti ko će na kraju imati prednost u određivanju kako će posao izgledati u budućnosti. Ekonomija u procvatu i nedostatak radne snage dali su radnicima više moći; recesija bi mogla odnijeti nešto od toga.
“Neće biti tako lako odustati od posla. To će vjerovatno značiti da su ljudi manje otporni na zahtjeve da se vrate u kancelariju najmanje tri dana u sedmici – a to je ono gdje se čini da je krenulo”, kazala je Vajld.
