Koje su slabosti banaka u periodu rastućih kamatnih stopa?

Kraj istorijski niskih kamatnih stopa najavljen je kao dobra vijest za banke, koje zarađuju više novca kako se povećava razlika između onoga što naplaćuju od zajmoprimcima i onoga što plaćaju za finansiranje. Ali nedavne krize s obje strane Atlantika pokazuju da je stvarnost složenija i da preokreće konvencionalnu mudrost.

Neke banke, posebno u Evropi, zaglavljene su sa velikim kreditnim teretima po kamatnim stopama koje su fiksne i daleko ispod sadašnjih nivoa. Drugi s većim udjelom u knjigovodstvu po varijabilnim stopama mogu odmah naplatiti više za neotplaćene kredite, ali rizikuju talas neplaćanja od strane zajmoprimaca koji više ne mogu priuštiti servisiranje svog duga.

Zatim, tu je i emisija državnih obveznica, gdje banke drže sve više svoje likvidnosti nakon što su regulative nakon finansijske krize ograničile njihovo preuzimanje rizika. Vrijednost obveznica kupljenih prije godinu dana pala je jer nude niže kamate od onih koje su prodate sada, što je u redu osim ako banke nijesu prisiljene da ih prodaju kako bi zadovoljile zahtjeve štediša.

Još jedna zabrinutost je nepredvidivo ponašanje štediša dok traže unosnija mjesta za čuvanje svog novca, uključujući fondove tržišta novca i kriptovalute, ako banke sporo podižu stope za štednju.

Gubici po portfelju obveznica

Banke rutinski kupuju vrlo siguran državni dug kao način da ispune regulatorne zahtjeve za držanje dovoljne količine visokokvalitetnih likvidnih sredstava. Rastuće stope naglo su smanjile vrijednost takvih obveznica.

Federalne rezerve SAD-a saopštile su da su američke banke imale 620,4 milijarde dolara nerealizovanih gubitaka u portfelju hartija od vrijednosti na kraju 2022, uključujući 340,9 milijardi dolara na obveznicama koje nijesu planirale da prodaju. Prema američkim pravilima, zajmodavci ne moraju uzeti u obzir gubitke u odnosu na tržišnu vrijednost u svojim zaradama ili omjerima kapitala, tako da se većina njih nije zaštitila od te mogućnosti.

Kada se banka nađe u problemu nedostatku gotovine da podmiri odlive depozita, kao što se dogodilo banci Silicijumske doline (SVB), može biti primorana da proda dio svog portfelja koji se „drži do dospijeća“, što dovodi do gubitaka i potencijalno plaši i tjera i investitore i štediše.

Pravila su drugačija za banke u Evropi, gdje regulatorni kapital već odražava efekat preovlađujućih kamatnih stopa na većinu obveznica. Čini se da su i evropske banke zaštitile veliki dio rizika kamatnih stopa. To eliminiše problem nerealizovanih gubitaka koji utiču na sposobnost banke da pozajmljuje, jer se pogoci vrijednosti obveznica dešavaju u realnom vremenu.

Krediti sa fiksnom kamatnom stopom

Rastuće stope predstavljaju dvostruki izazov za kreditnu stranu poslovnih knjiga banaka.

Oni koji su mogli prenijeti povećanje kamatnih stopa na klijente putem zajmova s ​​promjenjivom kamatnom stopom, uživali su u porastu zarade u 2022. Zajmovi s fiksnom kamatnom stopom imaju manje šanse za neispunjavanje obaveza, ali su takođe prepreka profitabilnosti za banke čiji će vlastiti troškovi finansiranja rasti.

Više stope takođe dovode do više neplaćanja, iako su nenaplativi krediti i dalje na niskom nivou u EU, gde je samo 1,5 odsto hipoteka u septembru klasifikovano kao loši krediti (NPL), pokazuju najnoviji dostupni podaci Evropskog bankarskog organa.

Krediti sa varijabilnom kamatnom stopom postaju sve popularniji u eurozoni, ali fiksne hipoteke i dalje čine oko tri četvrtine ukupnog iznosa, prema podacima Evropske centralne banke (ECB). Taj se udio razlikuje od zemlje do zemlje – studija ECB -a iz 2019. pokazala je da proizvodi s fiksnom kamatnom stopom čine samo 4,5 odsto hipoteka u Portugalu, ali više od 80 odsto u Francuskoj.

Slika je složenija u SAD-u, gdje hipoteke s prilagodljivom kamatnom stopom čine manje od 10 odsto ukupnih hipoteka, ali 36 posto onih koje se drže u bilansima banaka, prema podacima Federalne korporacije za osiguranje depozita (FDIC).

Poslovne nekretnine

Krediti za komercijalne nekretnine posebno su u fokusu banaka. Osim porasta kamatnih stopa, investitori u nekretnine suočavaju se sa nižim vrijednostima zbog promjena u obrascima rada i kupovine povezanih s pandemijom.

Nešto više od dvije petine kredita američkih komercijalnih nekretnina (CRE) drže banke, prema JPMorganu.

Predsjednik Fed-a Džerom Pauel rekao je prošle sedmice da je centralna banka “bila svjesna” koncentracije u CRE pozajmljivanju, ali je naglasio da ne misli da je to pitanje uporedivo s drugim opterećenjima banaka.

ECB je, s druge strane, identifikovala izloženost evropskih banaka komercijalnim nekretninama kao „ključnu ranjivost”. Međutim, CRE statistički čini samo oko 6 odsto evropskih kreditnih knjiga, prema podacima menadžera imovine DWS.

Konzervativni omjer kredita i vrijednosti od 50-60 odsto u Evropi takođe daje bankama “zdrav jastuk” da apsorbuju pad cijena, prema studiji Bayes Business School.

Ipak, troškovi duga su se udvostručili za godinu dana i analitičari očekuju da će previranja u bankarskom sektoru doprinijeti izazovima refinansiranja. „Standardi kreditiranja ubuduće će biti stroži“, rekao je Zachary Gauge, analitičar nekretnina u UBS-u. “Nijesmo vidjeli strašnu količinu prisilne prodaje, ali postoje sredstva koja su u problemu.”

Privatna imovina

Još jedno područje u fokusu je izloženost banaka rastućem tržištu privatnih kredita. Visoko na listama nadzora regulatora nalaze se zajmovi sa leveridžom, koje privatne kapitalne kompanije obično koriste za finansiranje svojih akvizicija.

“Zajmovi sa polugom” obično kombinuju „visoku polugu, agresivne pretpostavke otplate, slabe ugovore ili uslove koji dozvoljavaju zajmoprimcima da povećaju dug, uključujući povlačenje inkrementalnih olakšica“, prema godišnjem pregledu koji su izdali američki regulatori prošlog meseca.

Budući da takvi zajmovi privlače kamate po promjenjivim stopama, njihova vrijednost ne opada mehanički kako stope rastu — ali to možda neće puno pomoći ako se kompanije s prekomjernom zaduženošću bore da podmire rastuće troškove servisiranja svojih dugova.

Krediti za hedge fondove koji su napravili velike opklade na kamatne stope je još jedna oblast koju banke pažljivo prate. Financial Times je prošlog vikenda objavio da su američki regulatori izrazili zabrinutost zbog jednog fonda, Rokosa, koji je bio primoran da daje dodatni kolateral bankama nakon što su se njegove stope opklade izjalovile.

Odlivi depozita

Kada kamatne stope i inflacija rastu, štediše očekuju da njihov novac radi više. To se ne dešava uvijek u bankama, što može navesti klijente da novac odnesu negdje drugdje.

U SAD-u su ukupni bankovni depoziti pali 3,3 odsto otkako je Fed prošle godine počeo da podiže kamatne stope, jer su štediše tražile alternative s višim prinosom za kamatu od 1 odsto koju nude mnoge američke banke, kao što je 4 odsto koje mogu dobiti iz fondova tržišta novca.

Trend se ubrzao otprilike u vrijeme kada su SVB i Signature banka propale. Depoziti u američkim bankama opali su najviše u skoro godinu dana u sedam dana do 15. marta.

Podaci Federalnih rezervi pokazuju da su odlivi depozita — koji su ukupno iznosili 98,4 milijarde dolara ili 0,6 odsto ukupnog iznosa — dolazili od malih banaka, dok je došlo do povećanja depozita kod većih konkurenata.

“Mogli bismo vidjeti znatnu kreditnu krizu jer će banke morati da obuzdaju kreditiranje zbog velikog odliva depozita,” rekla je Kathy Bostjančić, glavni ekonomist u Nationwideu.

U eurozoni, deponenti su povukli 214 milijardi eura u proteklih pet mjeseci, ili 1,5 odsto ukupnih depozita, prema podacima koje je ove sedmice objavila ECB. Pad se ubrzao u februaru, posljednjem mjesecu za koji postoje podaci, pošto su deponenti smanjili svoja sredstva za 71,4 milijarde eura, što je najveći mjesečni pad od početka evidencije 1997.  godine.

Evropske banke su uspjele da zamijene dio finansiranja depozita izdavanjem pokrivenih obveznica, koje su osigurane nizom stambenih kredita, rekao je Luca Bertalot, generalni sekretar Evropske hipotekarne federacije.

Povećavaju se troškovi finansiranja

Dok su drugi izvori finansiranja dostupni, oni postaju skuplji kada stope rastu jer investitori traže veće prinose.

Nedavna odluka švajcarskog regulatora Finma da izbriše 16 milijardi švajcarskih franaka (17 milijardi dolara) dodatnih obveznica prvog reda kao dio UBS-ovog preuzimanja Credit Suisse-a dodatno će povećati troškove veleprodajnog finansiranja evropskih banaka.

U prosjeku, evropske banke drže izloženost AT1 ekvivalentnu 2,2 odsto svoje rizične aktive, iako je značajno veća kod nekih zajmodavaca kao što su Julius Baer sa 7,2 posto i Barclays sa 3,9 odsto.

„Za drugorazredne švajcarske banke – ne UBS, već kao što su Julius Baer ili Vontobel – postoji bojazan da li će tržište biti otvoreno za AT1 banke i, čak i ako jeste, po kojoj ceni?”, rekao je savjetnik nekoliko banaka.

Investitor/Financial Times