Plastika na koju smo navikli: Kako su i kada nastale platne kartice?
Da li ste znali da su prvo bile u upotrebi kreditne, pa tek onda debitne kartice? Platne kartice su dobile plastičnu formu ranih sedamdesetih godina 20. vijeka, a od prije nekoliko godina i većina naših ličnih dokumenata.
Vjerovatno ste primijetili da vam je u posljednjih nekoliko godina novčanik postao sve deblji, iako novca imate, u najboljem slučaju, isto kao i prije. Kako je ovo moguće? Odgovor je jednostavan – zbog kartica, i to ne samo platnih. Lična karta, zdravstvena knjižica, vozačka i saobraćajna dozvola, sve su dobile formu kartica.
Istorija platnih kartica malo je složenija od njihove jednostavne upotrebe, možda upravo zato što nije sigurno koji sve kriterijumi treba da budu ispunjeni da bismo jednu karticu mogli nazvati prvom platnom.
Vaučeri za plaćanje su, na primjer, korišćeni još u 19. vijeku, dok su određene vrste kartica za odloženo plaćanje bile u upotrebi i prije 100 godina.
Banke su sredinom 1940-ih počele da izdaju kartice koje možemo da koristimo umjesto gotovine, dok je od ranih pedesetih godina prošlog vijeka bilo moguće karticama plaćati na nekoliko različitih mjesta.
Kartice postaju plastične krajem pedesetih, dok istorija kartica kakve danas znamo, makar onih sa magnetnom trakom, počinje u ranim 1970-im.
Prvo su nastale kreditne, a tek onda i debitne kartice – odnosno, prvo smo pomoću kartica počeli da se zadužujemo, pa onda da plaćamo novcem koji nam je na raspolaganju. U nastavku su odgovori na neka od najčešćih pitanja u vezi sa karticama, njihovim vrstama i svrsi.
Debitne nasuprot kreditnih
Kad platimo debitnom karticom, dali smo novac odmah. Ove kartice su obično vezane za tekući račun, a mogu da budu povezane i sa štednim ili sa posebnim pripejd računom. Kada plaćamo kreditnom karticom, novac dajemo tek prilikom plaćanja mjesečne kreditne obaveze. One su vezane za poseban kredit i kreditni račun, koji su odobreni i otvoreni da bismo koristili kreditnu karticu.
Magnetna traka, čip ili beskontaktno plaćanje
U zavisnosti od načina čuvanja i razmjene podataka, postoje kartice koje koriste samo magnetnu traku, mnoge uz magnetnu traku imaju i čip, a sve više ih ima ugrađenu i opciju beskontaktne komunikacije.
Magnetne se „provlače“, čip kartice „ubacuju“ u aparate, a beskontaktne „prinose“ ili „prislanjaju“. Kartice sa čipom i beskontaktne obezbjeđuju jaču zaštitu od magnetnih. Beskontaktne nam daju najveći komfor, jer ih je za manje iznose dovoljno samo približiti aparatu, bez unošenja PIN-a.
Domaće i međunarodne
Razlika je u tome što domaćim karticama plaćamo u zemlji, a međunarodnim i u zemlji i u inostranstvu.
Na internetu ili ne
Većinom platnih kartica možemo plaćati na internetu, ali postoje i one koje nemaju tu opciju. Kod pojedinih kartica, sami biramo da li ćemo aktivirati mogućnost online plaćanja.
Lične ili biznis
Platne kartice mogu biti vezane za lične račune – namijenjene ličnoj upotrebi – ili za poslovne račune, za poslovne svrhe.
Bankarske ili kompanijske
Kartica na kojoj se nalazi logo banke, i koja je vezana za neki od bankovnih računa, je ona na koju najčešće mislimo kada kažemo „platna kartica“. Međutim, i druge kompanije mogu da imaju svoje platne kartice.
Najčešće u saradnji sa bankama, svoje platne kartice izdaju i taksi udruženja, maloprodajni lanci, naftne kompanije i drugi. Njima možemo da plaćamo usluge kompanije koja ih je izdala.
Personalizovane i nepersonalizovane
Većina kartica je personalizovana, odnosno u vezi sa određenom osobom i njenim računima u banci. Nepersonalizovane kartice su, na primjer, pripejd poklon kartice, čija upotreba nije vezana za jednu osobu, već je kupac može pokloniti nekome.
Izvor: Erste bank
