Kaplan: Ranjivost je ključna za snažno liderstvo
Autor bestselera i guru menadžmenta kaže da previše izvršnih direktora pogrešno misli da će izgledati slabo ako zatraže savjet.
Inspirisan ocem, vozačem kamiona za New York Daily News, Robert Kaplan je odlučio da želi biti novinar. Nakon što je diplomirao engleski jezik, prijavio se za posao u nizu velikih novina – ali je listom bio odbijen.
Poslije toga, odletio je u Izrael da se pridruži vojsci, grabeći svaku priliku da izvještava o bliskoistočnim događajima i na kraju postao ratni dopisnik u Iraku i Avganistanu. Uslijedila je serija knjiga o politici i liderstvu, a ostao je kao šef korporativnih finansija Goldman Sachsa i dugogodišnji profesor na Harvardu.
Njegov čuveni članak “The Coming Anarchy” iz 1994. procijenio je posthladnoratovsku eru nizom predviđanja o geopolitičkim previranjima i građanskim sukobima koji su trebali doći.
Takođe je radio kao konsultant specijalnih snaga američke vojske, FBI-a i marinaca. Nakon 11. septembra postao je savjetnik od povjerenja predsjednika Džordža W Buša, ali je kasnije kritikovao rat u Iraku.
Snaga kroz slabost
Kaplanovi stavovi o liderstvu bili su izuzetno uticajni jer su suprotni nekada popularnoj pretpostavci da viši rukovodioci moraju da pokažu snagu i sigurnost.
“Dok postanu izvršni direktori, mnogi ljudi imaju unaprijed stvorenu predstavu o tome šta treba da rade,” kaže Kaplan. “Oni misle da ne bi trebalo da postavljaju pitanja, da bi trebalo da se ponašaju kao da imaju sve odgovore. To nije ono što vođa radi. Razlog zašto lideri ne uspijevaju često je izolacija i nemogućnost učenja.”
On snažno tvrdi da ranjivost nije isto što i slabost.
„Sa vrha morate da razvijate sebe i one sa kojima radite. Morate posjedovati osjećaj potrebe, razumjeti svoje snage i slabosti i pomoći svojim ljudima da učine isto.”
“Mnogi vjeruju da bi vođa trebao biti superčovjek ili žena. ‘Sada sam ja glavni, ljudi me gledaju tako da ne mogu priznati slabost, priznati da nešto ne znam ili ću izgledati kao slabić.’
„Imao sam puno ljudi koji su mi rekli: ‘Zar moji ljudi neće manje misliti o meni, da ne bih trebao biti vođa?’ Nerado uče jer bi morali postaviti pitanje, tražiti savjet, priznati da im je potrebna pomoć”, nastavlja on. „Po mom mišljenju – i snažno se osjećam – spremnost da to učini, zapravo će učiniti da vođa izgleda moćnije, samopouzdanije, upečatljivije.”
Bilo da komandujete vodom iza neprijateljskih linija ili transformišete korporativne tokove, vođa mora stalno učiti i tražiti savjete od pouzdanih izvora.
The CEO Magazine/Investitor
