Prekretnica: Solarna energija bi mogla biti dominantan izvor energije do 2050.
Svijet je možda prešao “prekretnicu” koja će neizbježno učiniti solarnu energiju našim glavnim izvorom energije, pokazuju nova istraživanja. Studija, zasnovana na modelu tehnologije i ekonomije zasnovanom na sadašnjim podacima i trendovima, otkriva da će solarna fotonaponska energija (fotovoltaika) vjerovatno postati dominantan izvor energije prije 2050. godine – čak i bez podrške ambicioznijih klimatskih politika.
Međutim, autori upozoravaju da bi to mogle spriječiti četiri „prepreke“: problemi u stvaranju stabilnih energetskih mreža, finansiranje solarne energije u ekonomijama u razvoju, kapacitet lanaca snabdijevanja i politički otpor regija koje gube radna mjesta.
Istraživači kažu da bi politike koje rješavaju ove barijere mogle biti efikasnije od instrumenata kao što su porezi na ugljenik u ubrzavanju tranzicije čiste energije.
Studija, koju vode Univerzitet Exeter i Univerzitetski koledž u Londonu, dio je projekta Ekonomija energetskih inovacija i tranzicije sistema (EEIST), koji finansiraju Odjeljenje za energetsku sigurnost i Net Zero Vlade Velike Britanije i Fondacija dječjeg investicijskog fonda (CIFF).
Redefiniranje energetskih projekcija
“Nedavni napredak obnovljivih izvora energije znači da projekcije u kojima dominiraju fosilna goriva više nijesu realne,” kazala je dr Femke Nijsse, iz Exeterovog Instituta za globalne sisteme.
“Drugim riječima, izbjegli smo scenario ‘business as usual‘ za elektroenergetski sektor. Međutim, starije projekcije se često oslanjaju na modele koji inovaciju vide kao nešto što se dešava izvan ekonomije. U stvarnosti, postoji pravi ciklus između tehnologija koje se primenjuju i kompanija koje uče da to rade jeftinije. Kada uključite ovaj ciklus u projekcije, možete predstaviti brzi rast solarne energije u prošloj deceniji i u budućnosti. Tradicionalni modeli takođe imaju tendenciju da pretpostave ‘kraj učenja’ u nekom trenutku u bliskoj budućnosti – dok u stvari i dalje vidimo veoma brze inovacije u solarnoj tehnologiji. Koristeći tri modela koji prate pozitivne povratne informacije, predviđamo da će solarni sistemi dominirati globalnim energetskim miksom do sredine ovog vijeka. Međutim, istraživači upozoravaju da bi sistemi električne energije u kojima dominira solarna energija mogli postati ‘zaključani’ u modele koji nijesu ni otporni ni održivi, s oslanjanjem na fosilno gorivo za dispečebilnu energiju”, navela je Nijsse.
Umjesto da pokušavaju da dovedu do solarne tranzicije same po sebi, vlade bi trebalo da se fokusirati politike na prevazilaženje navedene ključne barijere:
Otpornost mreže: Solarna proizvodnja je varijabilna (dan/noć, godišnje doba, vrijeme) tako da mreže moraju biti dizajnirane za ovakav scenario. Dr Nijsse je rekla da, ako ne uspostavite procese kako biste se nosili s tom varijabilnosti, na kraju ćete morati da kompenzujete sagorijevanjem fosilnih goriva.”
Ona je navela da metode izgradnje otpornosti uključuju ulaganje u druge obnovljive izvore energije kao što su vjetar, prenosni kablovi koji povezuju različite regije, obimno skladištenje električne energije i politiku upravljanja potražnjom (kao što su podsticaji za punjenje električnih automobila u pogodno vrijeme). Državne subvencije i finansiranje istraživanja i razvoja važni su u ranim fazama stvaranja otporne mreže, dodala je.
Pristup finansijama: Solarni rast će neizbežno zavisiti od dostupnosti finansija. Trenutno je finansiranje sa niskim nivoom ugljenika visoko koncentrisano u zemljama sa visokim dohotkom. Čak i međunarodno finansiranje u velikoj meri favorizuje zemlje sa srednjim dohotkom, ostavljajući zemlje sa nižim dohotkom – posebno one u Africi – u nedostatku solarnog finansiranja uprkos ogromnom investicionom potencijalu.
Lanci snabdijevanja: Budućnost u kojoj će dominirati solarna energija će vjerovatno biti bogata metalima i mineralima. Buduća potražnja za “kritičnim mineralima” će se povećati. Elektrifikacija i baterije zahtijevaju velike sirovine kao što su litijum i bakar. Kako zemlje ubrzavaju svoje napore za dekarbonizaciju, predviđa se da će obnovljive tehnologije činiti 40% ukupne potražnje minerala za bakrom i elementima rijetkih zemalja, između 60 i 70% za nikl i kobalt i skoro 90% za litijum do 2040.
Politička opozicija: Otpor tradcionalne industrije u opadanju može uticati na tranziciju. Tempo tranzicije zavisi ne samo od ekonomskih odluka preduzetnika, već i od toga koliko je poželjni kreatori politike smatraju bitnim. Brza solarna tranzicija može ugroziti egzistenciju do 13 miliona ljudi širom svijeta koji rade u industriji fosilnih goriva i zavisnim industrijama. Politike regionalnog ekonomskog i industrijskog razvoja mogu riješiti nejednakost i ublažiti rizike uzrokovane otporom industrija u opadanju.
Komentarišući finansijsku barijeru, dr. Nadia Ameli iz UCL-ovog Instituta za održive resurse, rekla je da postoji rastuće uvjerenje da će, s dramatičnim padom globalne prosječne cijene obnovljivih izvora energije, zemljama u razvoju biti mnogo lakše da se dekarboniziraju.
„Naša studija otkriva stalne prepreke, posebno imajući u vidu izazove sa kojima se ove nacije suočavaju u pristupu kapitalu pod pravičnim uslovima. Odgovarajuće finansiranje i dalje je imperativ za ubrzanje globalne agende dekarbonizacije”, navela je Ameli.
Studiju su finansirali Vlada Velike Britanije – Odjeljenje za energetsku sigurnost i Net Zero i Fondacija dječjeg investicijskog fonda.
Kompletnu studiju možete pročitati ovdje (engleski jezik).
