Da li će u uslovima trgovinskog rata potražnja za naftom porasti?
Referentne cijene nafte pale su u srijedu na najniži nivo od pandemijske panike. I ovog puta uzrok je – panika. Ali sada se ne radi o zdravlju, već o tržišnom strahu zbog sve žešćih carina koje najavljuje američki predsjednik Donald Tramp. Trenutno se čini da su svi paralizovani strahom od toga kako bi carine mogle uticati na potražnju za naftom. Međutim, jedno je sigurno: niske cijene podstiču veću potrošnju, piše Irina Slav iz OilPrice-a.
Najnoviji pad cijena desio se u utorak, nakon što je Tramp najavio dodatnih 50% carina na kineski uvoz, kao odgovor na kinesku odmazdu zbog prethodnih naknada, koje su iznosile 34%, u skladu s američkim mjerama. Tramp je pozvao Kinu da ukine kontramjere, ali je Peking odbio, pa je američki predsjednik uveo dodatne tarife koje su ukupno dostigle 104%.
Cijena Brenta pala je ispod granice od 60 dolara, dok je američki WTI trgovao tek nešto iznad 56 dolara po barelu, prije nego što je skočio nakon najave da će Tramp pauzirati carine za veliki broj zemalja na 90 dana – ali ne i za Kinu. U međuvremenu, azijski uvoz nafte raste.
Kolumnista Reutersa za energetiku, Klajd Rasel, izvijestio je o promjenama u uvozu u prvom kvartalu. Iako su januar i februar bili slabiji nego prethodne godine, mart je donio preokret. Rasel taj zaokret pripisuje obnovi zaliha u rafinerijama i padu cijena. Brent je od januara pao više od 20 dolara po barelu, a prema podacima LSEG-a, kineske rafinerije su prvih mjeseci koristile sopstvene zalihe, pa je bilo logično da uslijedi obnavljanje. Ključno pitanje sada je – hoće li se ovaj trend nastaviti.
S obzirom na to gdje se cijene sada nalaze, šanse su velike da će se uvoz nastaviti. Kina je poznata po brzom prepoznavanju dobrih prilika, pa će iskoristiti jeftinu naftu. I ne samo Kina – niska cijena nafte dobra je vijest za sve potrošačke zemlje, što znači da bi potražnja mogla da ojača u narednim nedjeljama i mjesecima – osim ako se ostvare najcrnje ekonomske prognoze koje analitičari sve češće objavljuju od početka tarifnog rata.
Glavni argument tih analiza jeste da carine podižu cijene proizvoda, što onda smanjuje potražnju. Međutim, trenutni efekat tarifa je upravo suprotan – izazivaju pad cijena energetskih sirovina, što automatski smanjuje cijene krajnjih proizvoda. Drugim riječima, uticaj tarifa na energente bi, paradoksalno, mogao neutralisati neke od negativnih posljedica tarifa na krajnje cijene robe.
„Kineski rast potrošnje nafte od 50.000 do 100.000 barela dnevno mogao bi biti ugrožen ako trgovinski rat potraje, ali jači stimulansi za domaću potrošnju mogli bi ublažiti te gubitke“, rekao je za Reuters vicepredsjednik Rystad Energyja za tržište nafte, Je Lin.
Iako je to tačno iz ugla koji fokus stavlja na uticaj tarifa na robu, ako se uzmu u obzir cijene energenata, efekat može biti manje dramatičan. Pojednostavljeno – kada je gorivo jeftino, ljudi više putuju, a rafinerije obnavljaju zalihe čak i kada potražnja za njihovim proizvodima ne raste odmah. Takođe, cijene proizvoda napravljenih uz pomoć nafte takođe padaju.
Ipak, još je rano za konačne zaključke. Pravi efekat Trampovih carina tek će se vidjeti, iako je on već zatražio od Evropske unije da poveća uvoz američke nafte i gasa kako bi smanjila trgovinski suficit sa Vašingtonom. Tramp je precizirao da EU treba da kupi energente u vrijednosti od 350 milijardi dolara – po trenutnim cijenama, to bi značilo mnogo više nafte i tečnog gasa nego što je to bio slučaj prije samo mjesec dana. Kina je već počela da preprodaje svoje američke LNG pošiljke EU, što dodatno povećava ponudu i potencijalno dalje obara cijene dokle god traju carine.
Najveće pitanje ostaje: koliko će dugo trajati carinski rat? Što duže potraje, uticaj na fizičko tržište biće sve veći. Ako se završi u narednih par nedjelja, cijene nafte će se odmah oporaviti, čak i uz iznenađujuću odluku OPEC-a da poveća proizvodnju za 411.000 barela dnevno. U međuvremenu, pad cijena nafte postaje bolan, ali iskren pokazatelj stvarnog zdravstvenog stanja fizičke potražnje.
Fjučers tržišta i kineski ekonomski pokazatelji jesu u centru pažnje, ali prava slika dolazi iz stvarne potrošnje. Ako niska cijena poveća potražnju, kao što se uvijek dešavalo osim u vanrednim situacijama poput pandemije, cijene će ponovo rasti. Ako je fizička potražnja slaba, cijene će nastaviti da tonu.
