Crna Gora smanjuje akcize, Hrvatska uvodi “plivajući” PDV: Ko ima bolji model za kontrolu cijena goriva?
Dok Crna Gora i dalje reaguje na rast cijena goriva privremenim smanjenjem akciza, Hrvatska uvodi sofisticiraniji model – tzv. “plivajući” PDV, koji bi mogao trajno promijeniti način na koji država upravlja cijenama energenata.
Na prvi pogled, cilj je isti: ublažiti udar na građane i privredu. Međutim, razlika u pristupu otkriva dublju podjelu između ad hoc mjera i sistemskih rješenja.
Dva modela, dva pristupa
Crna Gora već mjesecima koristi model smanjenja akciza na gorivo. Vlada periodično donosi odluke o umanjenju dažbina – najčešće na ograničen rok – kako bi spriječila nagli rast cijena na pumpama. Prva odluka o smanjenju važila je do 21. aprila, a potom je dijelom izmijenjena u korist države – umjesto smanjenja akcize na eurodizel od 50 odsto, sada imamo popust od 35 odsto.
Pristup smanjenja akiza je jednostavan i brz, ali ima jednu ključnu manu: reaguje tek kada problem već nastane.
S druge strane, Hrvatska uvodi “plivajući” PDV – mehanizam koji omogućava da se poresko opterećenje automatski prilagođava u zavisnosti od kretanja cijena na globalnom tržištu nafte.
U praksi to znači da država smanjuje poreze kada cijene rastu, a vraća ih kada se tržište stabilizuje.
Gašenje požara ili prevencija?
Suštinska razlika između ova dva modela može se svesti na jednostavnu analogiju: Crna Gora “gasi požar” – reaguje povremeno, političkom odlukom dok Hrvatska pokušava da “instalira sprinkler sistem” – da spriječi nagle šokove prije nego što se dogode.
Kod crnogorskog modela, građani i privreda zavise od redovnih odluka Vlade, koje često dolaze u kratkim intervalima i unose neizvjesnost. Kod hrvatskog modela, pravila igre su unaprijed definisana, a reakcija sistema automatska i kontinuirana.
Cijena stabilnosti: Šta gubi budžet?
Jedan od ključnih izazova svake intervencije na tržištu goriva jeste uticaj na javne finansije. U Crnoj Gori, produženo smanjenje akciza znači direktan i često dugotrajan gubitak budžetskih prihoda.
Kod “plivajućeg” PDV-a, taj gubitak je vremenski ograničen – država se odriče dijela prihoda samo u periodima visokih cijena, ali ih nadoknađuje kada tržište padne.
Drugim riječima, riječ je o balansiranju između fiskalne stabilnosti i zaštite standarda građana.
Zašto je ovo važno?
Cijene goriva nijesu izolovan problem – one utiču na gotovo svaki segment ekonomije, od transporta i turizma do cijena hrane. Zbog toga države sve više traže modele koji neće samo ublažiti posljedice, već i smanjiti volatilnost.
Hrvatski potez pokazuje da region počinje da prelazi sa kriznog upravljanja na sistemska rješenja.
Da li je vrijeme za promjenu u Crnoj Gori?
Za Crnu Goru, pitanje više nije da li treba reagovati na cijene goriva – već kako. Trenutni model, iako efikasan na kratki rok, stvara zavisnost od političkih odluka i otežava dugoročno planiranje, kako za građane tako i za privredu.
Uvođenje automatskog mehanizma, poput “plivajućeg” PDV-a ili sličnog modela, moglo bi donijeti veću predvidivost i stabilnost.
