“Tempirana bomba”: Svjetski penzioni fondovi suočavaju se sa krizom starenja
Duži životni vijek i sve manje rođene djece povećavaju pritisak na penzijske sisteme širom svijeta. Dok se smanjuje broj radnika koji finansiraju penzije, fondovi moraju da obezbijede novac za sve duži period isplate, a dio njih u potrazi za većim prinosima prihvata i veće investicione rizike.
Pitanje ko će finansirati penzije budućih generacija postaje sve ozbiljniji ekonomski izazov. Demografske promjene istovremeno povećavaju obaveze prema penzionerima i slabe osnovu iz koje se one finansiraju, upozoravaju stručnjaci za CNBC.
Razmjere problema pokazuje Marsh CFA Institute Global Pension Index za 2026. godinu, objavljen 20. oktobra, koji obuhvata 55 penzijskih sistema i približno 66 odsto svjetske populacije. Izvještaj analizira koliko su penzije primjerene potrebama korisnika, koliko su sistemi dugoročno održivi i koliko su kvalitetno uređeni i nadzirani.
Prema podacima iz izvještaja koje prenosi CNBC, u 43 od 55 obuhvaćenih sistema stopa fertiliteta niža je od približno 2,1 djeteta po ženi, što se smatra nivoom potrebnim za prostu obnovu stanovništva. U njih 23 ta stopa je ispod 1,5.
Penzija mora da traje sve duže
Istovremeno, ljudi provode znatno više godina u penziji. U razvijenijim regionima očekivani preostali životni vijek osoba koje imaju 65 godina povećan je za 50,9 odsto u odnosu na 1950. i sada iznosi oko 20 godina.
To znači da se penzije moraju isplaćivati mnogo duže, dok broj potencijalnih radnika u odnosu na starije stanovništvo nastavlja da opada.
Sebastjen Betermije, izvršni direktor Međunarodnog centra za upravljanje penzijama, upozorava da je problem ogroman i da postaje sve izraženiji. Kako je rekao za CNBC, pojedini fondovi imaju korisnike stare 107 ili 108 godina, koji su u penziji već gotovo pola vijeka.
Što je životni vijek duži, fondovi moraju da pokriju više godina isplate, čime rastu njihove finansijske obaveze. Betermije je teret koji to može prenijeti na narednu generaciju opisao kao „tempiranu bombu“.
Ko snosi rizik: Fond ili budući penzioner?
Penzijski planovi uglavnom se dijele na dva modela, koja različito raspoređuju rizik.
Kod planova sa unaprijed definisanom penzijom, korisniku se obećava iznos primanja određen pravilima plana. Duži životni vijek zato povećava obaveze sistema koji mora da obezbijedi novac za dodatne godine isplate.
Kod planova sa definisanim doprinosima, buduća primanja zavise od uplaćenog novca i ostvarenih prinosa od ulaganja. Tu se veći dio rizika prenosi na pojedinca, koji može živjeti duže nego što njegova ušteđevina može da finansira.
Posebno su osjetljivi sistemi tekućeg finansiranja, u kojima se doprinosi današnjih zaposlenih pretežno koriste za isplatu sadašnjih penzija. Kada se smanjuje broj radnika u odnosu na broj penzionera, raste pritisak na finansiranje tih obaveza.
Američkom fondu prijeti iscrpljivanje rezervi 2032.
Koliko je izazov konkretan pokazuje primjer Sjedinjenih Američkih Država.
Prema izvještaju američke Uprave za socijalno osiguranje, rezerve fonda OASI, iz kojeg se finansiraju starosne penzije i naknade nadživjelim članovima porodice, mogle bi biti iscrpljene u četvrtom kvartalu 2032. godine. Prema sadašnjim pravilima i projekcijama, tekući prihodi tada bi bili dovoljni za približno 78 odsto predviđenih davanja, što pokazuje veličinu manjka koji treba riješiti.
Veći prinosi traže i preuzimanje većeg rizika
Od demografskog pritiska nijesu zaštićeni ni fondovi koji doprinose zaposlenih i poslodavaca ulažu kako bi finansirali buduće penzije.
Kako članovi odlaze u penziju, pojedini fondovi počinju da isplaćuju više novca nego što primaju kroz nove doprinose. To povećava značaj prinosa od ulaganja, ali i potrebe da raspolažu dovoljno likvidnom imovinom za redovne isplate.
Australijski regulator APRA naveo je u izvještaju iz 2025. da je približno trećina analiziranih fondova imala negativan prirodni novčani tok posmatrano na trogodišnjem nivou: odliv za isplate bio je veći od priliva doprinosa. Regulator naglašava da takav odnos sam po sebi ne mora biti razlog za zabrinutost, jer pojedini fondovi ciljano opslužuju veći udio penzionera.
Pritisak da se ostvare veći prinosi dio fondova usmjerava prema složenijim i manje likvidnim ulaganjima, uključujući privatni kapital, infrastrukturu i privatne kredite.
Betermije upozorava da pokušaj ostvarivanja viših prinosa zahtijeva prihvatanje većeg rizika. Žan-Pjer Obri iz Centra za istraživanje penzionisanja pri Boston koledžu takođe ocjenjuje da fondovi preuzimaju dodatni rizik gdje god mogu, jer demografske promjene povećavaju troškove.
Rješenja se traže i izvan finansijskih tržišta
Ipak, ne smatraju svi upravljači fondovima da je odgovor u rizičnijim ulaganjima.
Izvršni direktor australijskog fonda Hostplus, Dejvid Elijas, kaže da su demografske promjene samo jedan od faktora pri donošenju investicionih odluka. Naglašava značaj raspoređivanja ulaganja između različitih vrsta imovine, zemalja i privrednih grana, uz procjenu da li očekivani prinos opravdava preuzeti rizik.
Prema njegovoj ocjeni, države dio pritiska mogu ublažiti imigracionom politikom i tehnološkim napretkom, dok starenje stanovništva može otvoriti i nove investicione mogućnosti.
Autori globalnog indeksa kao prioritete izdvajaju jasne ciljeve penzijskih sistema, snažnije finansiranje budućih obaveza i fleksibilnija pravila o penzionisanju i korišćenju penzijskih prihoda. Upozoravaju da i najbolje ocijenjeni sistemi moraju nastaviti da se prilagođavaju dužem životnom vijeku.
