Popravke i raskid ugovora na klik: 10 novina za potrošače u Crnoj Gori
Crna Gora priprema nova pravila koja bi građanima olakšala popravku uređaja, odustajanje od onlajn kupovine i prepoznavanje obmanjujućih reklama. Izdvajamo deset najvažnijih promjena iz najnovijeg javno objavljenog nacrta izmjena Zakona o zaštiti potrošača.
Pokvareni uređaj ne bi morao odmah da postane trošak za kupovinu novog, odustajanje od kupovine preko interneta trebalo bi da bude jednostavnije, a tvrdnje da je proizvod „zelen“ morale bi da imaju čvršće pokriće.
To su neke od promjena koje predviđa Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, koji je Ministarstvo ekonomskog razvoja stavilo na javnu raspravu 2. septembra 2026. godine. Izvještaj o raspravi objavljen je 2. oktobra.
Za građane je važno razlikovati ovaj nacrt od već važećeg zakona. Postojeći zakon već se primjenjuje, uz pojedinačne odredbe odložene do članstva u EU. Septembarski nacrt novih izmjena predviđa stupanje na snagu osmog dana poslije objavljivanja, pa cijeli paket ne treba predstavljati kao propis koji počinje da se primjenjuje isključivo ulaskom u Uniju.
1. Pravo na popravku i poslije isteka odgovornosti prodavca
Nacrt uvodi posebnu obavezu proizvođača da, na zahtjev potrošača, popravi određenu robu i nakon isteka zakonskog roka odgovornosti trgovca za njenu saobraznost, odnosno usklađenost sa ugovorom.
To bi bilo naročito značajno za uređaje koje građani koriste godinama. Obaveza se odnosi na proizvode obuhvaćene odgovarajućim propisima o mogućnosti popravke, uz izuzetak kada popravka nije moguća.
Popravka van tog roka ne mora biti besplatna: predviđena je besplatna usluga ili razumna cijena, u razumnom roku. Takav pristup zasnovan je na evropskim pravilima o pravu na popravku.
2. Ako izaberete popravku, zaštita se produžava za 12 mjeseci
Kada se nedostatak u okviru zakonske odgovornosti prodavca otklanja popravkom, predviđeno je jednokratno produženje tog roka za 12 mjeseci.
Ministarstvo je tokom javne rasprave prihvatilo preciziranje ove formulacije. Trgovac bi morao da obavijesti kupca o izboru između popravke i zamjene, u zakonskim okvirima, i mogućem produženju zaštite.
3. Nezavisni serviser ne smije biti razlog za odbijanje popravke
Za robu obuhvaćenu novom obavezom proizvođač ne bi smio da odbije popravku samo zato što je uređaj ranije popravljao drugi serviser.
Predviđena je i zabrana neopravdanih ugovornih, hardverskih i softverskih prepreka servisiranju. Nezavisnim servisima ne bi se smjela sprečavati upotreba odgovarajućih polovnih ili kompatibilnih djelova, uz poštovanje bezbjednosnih zahtjeva i prava intelektualne svojine.
Rezervni djelovi i alati morali bi da budu ponuđeni po razumnoj cijeni koja ne odvraća potrošača od popravke.
4. Ponuda za servis mogla bi da važi najmanje 30 dana
Predviđen je Evropski obrazac za informacije o popravci, sa podacima o kvaru, cijeni ili načinu njenog obračuna, potrebnom vremenu i dodatnim troškovima.
Serviser bi ovaj obrazac koristio dobrovoljno. Ako ga dostavi, uslove ne bi smio da mijenja najmanje 30 kalendarskih dana, a prihvaćenu ponudu morao bi da ispuni.
Obrazac je besplatan, dok opravdana dijagnostika može biti naplaćena ako je potrošač prethodno obaviješten. Kupac bi tako lakše upoređivao ponude različitih servisa.
5. Prije kupovine više podataka o popravci i softverskoj podršci
Kupcima bi trebalo jasnije prikazivati zakonsku odgovornost za saobraznost i informacije o dužoj komercijalnoj garanciji trajnosti, kada je proizvođač nudi pod propisanim uslovima.
Predviđene su i informacije o periodu softverske podrške, ocjeni mogućnosti popravke, rezervnim djelovima i ograničenjima servisiranja.
Dio obaveza zavisi od vrste proizvoda i informacija koje proizvođač dostavlja trgovcu. Kupac bi, ipak, imao bolju osnovu da procijeni koliko je uređaj isplativ tokom više godina korišćenja.
6. Ažuriranje softvera ne smije da krije pogoršanje rada uređaja
Među zabranjene prakse uvrštava se uskraćivanje informacije da će ažuriranje negativno uticati na rad uređaja, digitalnog sadržaja ili usluge.
Takođe, ažuriranje koje samo poboljšava funkcionalnost ne bi smjelo da se predstavlja kao neophodno.
Građanin bi, praktično, morao da dobije pošteniju informaciju o posljedicama instalacije i tome šta određeno ažuriranje zaista donosi.
7. Stroža pravila protiv lažnih obećanja o trajnosti
Nacrt zabranjuje neistinite tvrdnje o tome koliko proizvod traje i da se može popraviti kada to nije moguće.
Na listi su i navođenje kupca da prerano zamijeni potrošni materijal, kao i lažno upozoravanje da će kompatibilni djelovi ili dodaci narušiti funkcionalnost proizvoda.
Posebno se obuhvata oglašavanje robe sa funkcijom uvedenom radi ograničavanja trajnosti, kada trgovac raspolaže informacijama o toj funkciji i njenim posljedicama.
8. „Ekološki“ i „zeleno“ moraće da imaju pokriće
Predviđena su stroža pravila protiv obmanjujućeg ekološkog oglašavanja, poznatog kao greenwashing.
Opšte tvrdnje o ekološkoj prihvatljivosti bez odgovarajućih dokaza, nepouzdane oznake održivosti i predstavljanje cijelog proizvoda kao ekološkog na osnovu samo jednog njegovog svojstva bili bi zabranjeni.
Posebno se ograničavaju tvrdnje o klimatskoj neutralnosti proizvoda zasnovane na kompenzaciji emisija. Zelena ambalaža i privlačan slogan ne bi bili dovoljni.
9. Vidljiva funkcija za odustajanje od onlajn ugovora
Trgovac bi morao da obezbijedi lako dostupnu funkciju za jednostrani raskid ugovora zaključenog preko onlajn interfejsa.
Kupac bi elektronski dostavljao izjavu, potvrđivao raskid i dobijao potvrdu sa datumom i vremenom podnošenja. Funkcija mora biti dostupna tokom zakonskog roka za odustajanje.
To nije pravo da se bilo koji ugovor raskine u bilo kojem trenutku. Novina olakšava korišćenje prava na odustajanje pod zakonskim uslovima i uz predviđene izuzetke.
10. Kod onlajn finansijskih usluga pravo na pomoć čovjeka
Potrošač koji finansijsku uslugu ugovara preko onlajn alata imao bi pravo da zatraži pomoć fizičkog lica u predugovornoj fazi, a u opravdanim slučajevima i nakon zaključenja ugovora.
Predviđena je dodatna zaštita od manipulativnog dizajna: nametljivih iskačućih prozora, favorizovanja određenih izbora i otkazivanja koje je teže od pretplate.
Proširuju se i informacije prije ugovaranja, uključujući podatak da je cijena personalizovana automatizovanim odlučivanjem, kada je to slučaj. Za pojedine finansijske proizvode primjenjuju se posebni sektorski propisi.
Šta već važi, a šta se tek priprema?
Ovih deset tačaka predstavlja pregled predloženih novina, uz pojašnjenja iz javne rasprave. Konačne obaveze, rokovi i prelazna pravila zavisiće od usvojenog teksta i potrebnih podzakonskih akata.
Građani već imaju prava po važećem Zakonu o zaštiti potrošača. Nove odredbe treba da dodatno olakšaju popravke i digitalnu kupovinu, ali ih ne treba predstavljati kao prava koja su sva već stupila na snagu.
