Potrebno je čudo poput Brexita ili Trampa da Merkel ne pobijedi na izborima u septembru
Pogled na medije u ljeto i jesen prošle godine mogao je rezultirati slutnjom da se svjetskoj politici sprema kataklizma.
Tportal prenosi da, nakon što su građani Ujedinjene Kraljevine krajem juna tijesnom odlukom presudili članstvu te države u Evropskoj uniji, javnost je iščekivala niz drugih izbora na kojima se strepilo od sudbonosnih rezultata i naglog skretanja politike udesno.
Prvi su na redu bili američki predsjednički izbori koji pobjedom Donalda Trampa nijesu ukazivali na ikakvo smirivanje strasti. Idući na redu je bio italijanski ustavni referendum za koji se predviđalo da bi mogao donijeti novu nestabilnost u evropsku politiku. Predlagač referenduma i tadašnji premijer Mateo Renci na kraju jeste izgubio tu bitku, ali veće nestabilnosti ipak nije bilo i na čelu italijanske vlade našao se sadašnji premijer Paolo Đentiloni.
Najviše se ipak strijepilo od rezultata holandskih parlamentarnih i francuskih predsjedničkih izbora. Desničarski pokreti, stranke i ideje jahale su na talasu popularnosti i crna predviđanja oko mogućeg raspada Evropske unije i svega što dolazi s time imala su sasvim realna uporišta. Ipak, poraz Gerta Vildersa u Holandiji i Marin Le Pen u Francuskoj umirili su barem na neko vrijeme retoriku o Uniji kao promašenom eksperimentu i potrebi jačanja nacionalnih pokreta u državama Evrope.
Uz sve to, dodatni udarac jačanju konzervativnih ideja stigao je i na vanrednim parlamentarnim izborima u Velikoj Britaniji koje je prije nekoliko mjeseci raspisala premijerka Tereza Mej u nadi da će, pred početak pregovora o razlasku s EU, ojačati svoju poziciju u parlamentu. Ti su joj planovi u potpunosti propali pa je na kraju bila primorana koalirati s manjim strankama kako bi zadržala vlast.
Između svega toga s vremena na vrijeme, a posebno prije održavanja izbora u Holndiji i Francuskoj, nagađalo se i o mogućim posljedicama parlamentarnih izbora u Njemačkoj zakazanih za kraj septembra ove godine, posebno u pogledu jačanja desničarskih stranaka. Ipak, posljednjih mjeseci, iako se izbori bliže, rijetko ko uopšte spominje rokadu političkih snaga u najvećoj evropskoj ekonomiji.
Razlozi za to su višestruki. Najveći zamah jačanju konzervatizma i desnih ideja u Evropi bila je izbjeglička kriza koja je tokom 2015. i 2016. pogodila Uniju. Kako je izbjeglički talas uglavnom presušio, to su utihnuli i najglasniji povici za utvrđivanjem i zatvaranjem nacionalnih granica i fokusiranjem politika na unutardržavne probleme. Izostanak desničarkih trijumfa u Holandiji i Francuskoj takođe je doprinio umirivanju političke scene pa i skretanju pažnje s njemačke politike.
Šta bi, uostalom, i moglo mučiti Nijemce?
