Veliki skok hrvatskih investicija u Crnu Goru

Crna Gora je prošle godine ušla u fokus hrvatskih ulagača.

Kako, naime, pokazuju preliminarni podaci centralne banke, hrvatske kompanije su lani u Crnu Goru uložile čak 156,6 miliona eura, samo nešto manje nego u Sloveniju, u koju je lani otišlo najviše hrvatskih ulaganja.

Samo godinu ranije, u 2016, hrvatske firme u Crnu Goru su uložile manje od 10 miliona eura.

Time su ukupna hrvatska ulaganja u Crnu Goroj dosegla, pokazuju podaci HNB-a, 238,9 miliona eura, a Crna Gora je postala peta po značaju hrvatska ulagačka destinacija. Ispred nje su u razdoblju od 1993, od kada HNB vodi evidenciju, pa do kraja prošle godine po visini hrvatskih ulaganja samo Holandija, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Srbija, piše Jutarnji list.

Ovdje valja napomenuti i kako se u prošloj godini u Crnu Goru slio najveći dio ukupnih hrvatskih ulaganja u tu zemlju, budući da su hrvatske investicije u CG ranijih godina bile vrlo male – godišnje su iznosile samo po nekoliko miliona eura.

Naravno, podaci HNB-a ne otkrivaju koje su to hrvatske investicije lani otišle u Crnu Goru. Ipak, iz objavljenih je podataka jasno, a to nam potvrđuju i analitičari, da je takav skok hrvatskih ulaganja u Crnoj Gori ponajprije rezultat preuzimanja Crnogorskog Telekoma od strane HT-a. Naime, HT je početkom prošle godine od Magyar Telekoma kupio 76,53 odsto dionica Crnogorskog Telekoma, za što je platio 123,5 miliona eura, piše Jutarnji list.

Osim u telekom industriji, te u maloprodaji, hrvatski ulagači u Crnoj Gori su prisutni i u turističkom sektoru. Neki od njih led su stidljivo probili još dok je Crna Gora bila dijelom SR Jugoslavije, odnosno u vrijeme kada se tadašnja vlast u Podgorici nastojala distancirati od politike Slobodana Miloševića i službenog Beograda. No, tada se još radilo samo o simboličnim ulaganjima, uglavnom o otvaranju kafića i restorana u vodećim crnogorskim turističkim destinacijama.

Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. godine i to se mijenja, pa su Hrvati, iako ne nužno vlasnički, prisutni i u hotelijerskom sektoru jugoistočnog susjeda. Tako je, na primjer, Karisma od 2017. preuzela upravljanje nad resortom Ruža vjetrova u Baru. Osim toga, hrvatski kadrovi su sve prisutniji u crnogorskom turizmu, gdje ih angažuju strani ulagači, među kojima su i oni koji već posluju na hrvatskom tržištu.

“Crna Gora je turistička zemlja koja kroz poresku politiku i olakšice podstiče turizam. Osim toga, Crna Gora je uvela euro, što joj daje monetarnu stabilnost i uklanja valutni rizik, a ulagači to cijene”, primjećuje Zdeslav Šantić, makroekonomista Splitske banke.

Podsticaj stranim ulagačima svakako je i usmjerenost vlasti u Podgorici ka euroatlantskim integracijama. Crna Gora je nedavno postala članica NATO-a, a ima i status kandidata za članstvo u EU, te vodi pristupne pregovore. Članica je i CEFTA-e, zone slobodne trgovine koja danas okuplja zemlje Zapadnog Balkana i Moldaviju.

Ipak, glavni ulagački aduti ostaju crnogorski turistički sektor i proces privatizacije te infrastrukturni projekti, posebno gradnja autoceste od Bara do granice sa Srbijom.

Veliku ulogu u privlačenju ulagača ima i povoljan poreski sistem. Tako je, podsjeća zagrebački dnevnik, porez na dobit u toj zemlji samo devet odsto, porez na dohodak od devet ili 15 odsto, zavisno od visine primanja, dok je opšta stopa PDV-a 21 odsto, uz koju postoji i snižena stopa od sedam odsto i nulta stopa.

Tako su stranci u Crnu Goru lani, prema podacima Centralne banke Crne Gore, uložili ukupno nešto manje od 650 miliona eura. Najviše ulaganja u tu zemlju stiglo je iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, te iz Italije, Azerbejdžana, Rusije, Švajcarske, Njemačke, Srbije, Kipra i Turske.

No, iako je turizam jak crnogorski adut za ulaganja, Šantić ne očekuje da će hrvatske kompanije iz turističkog sektora u doglednoj budućnosti u većoj mjeri ulagati u crnogorski turizam. Hrvatske će se firme, dodaje, svakako se više okretati zemljama regije, posebno BiH i Srbiji, no Crna Gora tu stoji znatno slabije, kako zbog malog tržišta, tako i zbog premalog broja radnika. Po tome, tržišta BiH i Srbije ulagačima svakako više mogu ponuditi.