Ekonomista koji je predvidio recesiju 2008. najavljuje novu, Crna Gora nespremna baš kao i tada

Svijet se nalazi na ivici nove recesije koja bi mogla izbiti već 2020. godine, a veliko je pitanje kojim će se oružjima svijet, koji još liječi rane prošle recesije, boriti protiv nje, ocijenili su renomirani ekonomski analitičari Nurijel Rubini i Brunelo Rosa za londonski The Guardian.

Rubini je poznat kao jedan od rijetkih ekonomskih stručnjaka koji je predvidio kolaps američkog tržišta nekretnina 2007. i 2008. i globalnu krizu koja je uslijedila nakon toga, a sada tvrdi kako smo opasno blizu nove recesije na globalnom nivou.

Po njima, deset je glavnih razloga zbog kojih bi svijet, i to već za godinu i po do dvije, mogao potonuti u novi recesijski ponor, piše zagrebački Jutarnji list. Dobar dio razloga, tvrde Rubini i Rosa, odnose na poteze administracije američkog predsjednika Donalda Trampa. To se prije svega odnosi na trgovinske sporove Vašingtona s Kinom, EU, Kanadom i Meksikom. Američki protekcionizam bi, naime, u konačnom mogao rezultirati manjim stopama ekonomskog rasta u svijetu, kao i većom inflacijom.

Nadalje, političke napetosti između Vašingtona i Teherana mogle bi završiti i klasičnim ratom između SAD i Irana. Takav bi scenario, upozoravaju autori, mogao stvoriti stagflacijski ambijent, posebno ako dovede do nove naftne krize. Posljedica bi bila još teža recesija.

Kada je riječ o potezima Trampove administracije, autori upozoravaju i na stanje u samim SAD. Naime, američki predsjednik već kritikuje Fed, američku centralnu banku, zbog stope rasta ekonomije od “samo” četiri odsto. Zamislite, ističu, kako će se ponašati kada u 2020. – inače, izbornoj godini – stopa rasta padne na samo jedan odsto, a nezaposlenost poraste.

No, Rubini i Rosa kritika nijesu poštedjeli ni Evropu. Prije svega, upozoravaju, brojne evropske države suočavaju se s jačanjem populističkih pokreta, što otežava i usporava sprovođenje reformi. Ni sama EU nije bez grijeha: proces monetarne integracije u eurozoni nikako da se dovrši, a Unija ima problema i s integracijom u drugim područjima.

Ipak, glavne naznake nove recesije Rubini i Rosa, naravno, vide u ekonomskoj sferi. I tu, po njima, prednjači SAD, odnosno stanje ekonomije najmoćnije zemlje svijeta. Autori tako upozoravaju da politika fiskalnih i monetarnih podsticaja podstiče stopu rasta američke ekonomije čak dva postotna boda iznad potencijalne stope rasta, što nije dugoročno održivo. Štaviše, može se reći da se američka ekonomija “pregrijava”, nakon čega nužno slijedi “hlađenje”, odnosno sporija dinamika rasta.

Kako je i stopa inflacije u SAD viša od one koju Fed želi vidjeti, američka centralna banka će nastaviti da podiže svoju referentnu kamatnu stopu, a ona će, s druge strane, biti kočnica ekonomskom rastu najmoćnije zemlje svijeta. Problem je i balon koji je nastao na američkom tržištu kapitala, na kojem su cijene dionica znatno veće od prosjeka. Uz to, cijene nekretnina i dalje su, ne samo u SAD, nego diljem svijeta, visoke.

Sa sličnim se rizicima suočava i Evropa, koja posljednjih godina živi na krilima ‘labave’ monetarne politike i koja putem politike niskih kamatnih stopa omogućuje veliku likvidnost. No, i takvoj će politici doći kraj, a to će biti pravi udarac kako za prezadužene evropske države, tako i za prezadužene građane. Posebno zato što u uslovima velikog javnog duga evropske države nijesu u stanju ponuditi veća porezna rasterećenja.

“Za razliku od 2008, kada su vlade imale politička oruđa potrebna da spriječe slobodan pad, političari koji će se morati suočiti s novim padom privredne aktivnosti imaće vezane ruke budući da su nivoi duga više nego za vrijeme prethodne krize. Kada do nje dođe, sljedeća kriza i recesija mogla bi biti ozbiljnija i duža nego što je bila posljednja”, upozoravaju Rubini i Rosa.

Ako i kada svijet potone u novu recesiju, jasno je da ni Crna Gora neće ostati imuna na nju. Naravno, Rubini i Rosa ne analiziraju stanje kod nas ali iz iskustva prošle recesije možemo izvući nekoliko zaključaka.

Kriza koja je svijet uzdrmala na kraju 2008. godine na crnogorsku se ekonomiju odrazila već u narednoj, 2009, kada je bruto domaći proizvod doživio rekordan pad od 5,7 odsto. Crnogorska ekonomija bila je, dakle, relativno brzo uzdrmana, iako na prvi pogled nedovoljno integrisana u svjetske ekonomske tokove. Za to se prije svega treba “zahvaliti” naduvanim “balonima” na tržištima nekretnina i kapitala u to doba, s obzirom da su cijene bile nerealne i to je moralo da pukne. Svjetska kriza je samo ubrzala to potonuće od kojih se neki građani i privrednici i danas oporavljaju.

Upozorenje MMF-a krajem 2007. ignorisali ili ismijavali

Da je kriza u Crnoj Gori bila neminovna i bez svjetske 2008. godine, upozorila je i tadašnja misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Oni su još u decembru 2007, prilikom posjete Podgorici, skrenuli pažnju na pregrijanost crnogorske ekonomije, prenapregnute cijene nekretnina i akcija na berzi, ali tada to nije bilo ozbiljno shvaćeno. Delegacija je navela da će sigurno doći do pada i pozvala Vladu Crne Gore da pripremi set mjera za djelimično “hlađenje”, kako se ne bi desio snažan pad čije posljedice bi trpjela cijela ekonomija. Upravo se to desilo godinu kasnije, jer su iz Vlade ignorisali, ili čak ismijavali te ocjene, tvrdeći da je crnogorska ekonomija mala i fleksibilna, te da se, zbog otvorenosti, ne može pregrijati.

S druge strane političke scene smo imali kataklizmične procjene, pa je lider Pokreta za promjene, poznat po ranijim ekonomskim analizama, tvrdio da će prva posljedica svjetske krize na crnogorsku ekonomiju ujedno biti i posljednja, aludirajući da će to značiti kraj za cijeli sistem. Desilo se nešto između: Niti smo ostali imuni (daleko od toga) na udare, kroz smanjene investicije i grč kreditne aktivnosti, niti smo propali: Ekonomija je 2009. doživjela snažan pad, ali se uspjela djelimično oporaviti u narednim godinama. Crnogorski BDP je, nakon 2009, doživio još jedan pad, i to 2012. godine (-2,5 odsto), nakon čega je nastavio stabilan rast.

Kako bi Crna Gora podnijela novu svjetsku krizu, veliko je pitanje, ali ono što je sigurno – teže nego 2008. Prije svega zbog nedovoljnih i nezavršenih reformi, ali i javnog duga koji je probio granicu od 70 odsto BDP-a. Kada je prošla kriza pogodila crnogorsku ekonomiju, Crna Gora je imala javni dug od 1,1 milijardu eura ili svega 38 odsto BDP-a. U tim okolnostima država ima veći prostor da interveniše u amortizaciji efekata spoljnih udara.

Kriza neminovna, samo je pitanje kada će izbiti

Damir Novotny, ekonomski analitičar iz Zagreba kaže da je nova kriza izvjesna, jer se radi o ekonomskim ciklusima.

“Od Drugog svjetskog rata do danas svijet je prošao kroz 14 recesija. Ona posljednja bila je globalna i duboka, a zahvatila je prije svega finansijski sektor. Neke zemlje su brže izašle iz nje, druge sporije, zavisno od toga kako su sprovodile reforme”, podsjeća Novotny.

On ocjenjuje da je Hrvatska u posljednjoj recesiji loše prošla, što se može očekivati i u narednom kriznom ciklusu, “zajedno s još nekim zemljama, poput Italije, i to zbog nesprovođenja reformi”.