Stiv Džobs je davno objasnio zašto se iPhone nikada neće proizvoditi u SAD

Podijeli

Da li bi iPhone bio i dalje jedan od najpopularnijih telefona ukoliko bi mu cijena porasla za 350 dolara?

Ukoliko je suditi po najavama predsjednika Donalda Trampa, nove tarife carine uvedene na uvoz kineskih proizvoda, a s obzirom na to da većina iPhoneova nastane baš u najmnogoljudnijoj zemlji, ovaj potez bi naštetio američkim potrošačima jer bi to vjerovatno uticalo i na cijene, prenose agencije a sublimira Blic.

Najveći problem nastaje jer Tramp želi da Apple svoje telefone pravi u SAD-u, odakle su i potekli. Međutim, složeni, svjetski lanac snabdijevanja iz Azije teško da će se prekinuti tek tako.

“Čak i ako se to dogodi, proizvodni kapaciteti ozbiljno bi povećali cijenu iPhonea. Ako su napravili pametne telefone u SAD, to bi dodalo na cijenu negdje između 20% i 35%. iPhone X mogao bi u tom slučaju da košta dodatnih 350 dolara. To znači, da bi bilo skuplje prenijeti proizvodnju iPhone u SAD nego da se nadomjesti šteta od carina kojima Tramp prijeti”, kaže Tim Bajarin, predsjednik kompanije CS.

Međutim, nije Tramp prvi došao na ideju da Apple vrati u Ameriku. I Barak Obama imao je sličnu zamisao.

Stiv Džobs je na Obaminu ideju odgovorio objašnjavajući da su kineska radna mjesta jeftinija, a glavna prednost je što Kinezi proizvode sve potrebne djelove, precizni su, brzi i vrijedni.

“Treba vam hiljadu gumenih zaptivača? To radi farbika u komšiluku. Milion šrafova? Ta fabrika je u susjednom bloku. Ali, šrafovi treba da budu malo drugačiji? Biće gotovi za tri sata”= rekao je “Njujork tajmsu” drugi bivši visoki funkcioner Applea, objašnjavajući kako sve funkcioniše u Kini.

Kompleks u kome nastaju ajfonovi zove se Fokskon Siti, ima 230.000 zaposlenih. Mnogi rade šest dana u nedjelji, često do 12 sati dnevno. Skoro četvrtina od ukupnog broja zaposlenih živi u firminim spavaonicama, a većina običnih radnika zarađuje manje od 17 dolara na dan.

“Mogu da zaposle 3.000 novih radnika dok si rekao keks. Koja američka farbika može da zaposli 3.000 ljudi preko noći i ubijedi ih da žive u spavaonicama?”, kaže Dženifer Rigoni, bivši menadžer Applea.

Još jedna od prednosti Kine je u tome što može da obezbijedi inženjersku podršku kakvu čak ni Sjedinjene Države ne mogu. Direktori Applea su procijenili da im treba 8.700 industrijskih inženjera za upravljanje proizvodnom trakom od 200.000 radnika pri sastavljanju iPhonea. Analitičari Applea su izračunali da bi im trebalo devet mjeseci da okupe taj broj kvalifikovanih ljudi u SAD.

U Kini, trebalo im je 15 dana.

Trampovu i Obaminu ideju o vraćanju proizvodnje popularnog modela telefona u SAD osporava i Deijan Zeng, kineski student iz Njujorka, koji je proveo prošlo ljeto na tajnom radu u fabrici iPhone telefona u Kini.

Zeng smatra da je nemoguće otvoriti kompetitivne fabrike ovakvog tipa u SAD-u s obzirom na iznos plate i uslove rada.

“Prva stvar koja mi pada na pamet iz perspektive rada je ta da su plate neprihvatljive za američke radnike. Dakle, u fabrici sam dobijao platu od 3.100 juana ili 450 dolara. Mislim da nijedan američki radnik može prihvatiti rad za takvu platu, s obzirom na uslove rada i cene ovdje”, smatra Zeng.

“Čak i da premjeste fabrike u SAD, zamijenili bi radnike robotima. Roboti već obavljaju dio proizvodnog procesa u Pegatronu: ugrađuju kamere i baterije u mobilne telefone. Štaviše, roboti su precizniji od ljudi, ali je održavanje tih postojenja dosta skuplje, pa se više isplati plaćati radnike”, objašnjava Zeng.

Brojni stručnjaci ne podržavaju Trampovu najavu dodatnih taksi na kineski izvoz, jer Apple kupuje djelove od kompanija širom svijeta prije nego što ih pošalje u Kinu, gdje se sklapa većina iPhonea, pa bi ta mjera pogodila i druge američke kompanije koje se oslanjaju na kineske dobavljače.

Jedan od odgovora zašto nije realno da se proizvodnja iPhonea vrati u SAD je i to što se čak i Kina ekonomski razvija, pa plate i cijene rastu, te i ta zemlja postaje pomalo nekonkurentna za globalnu industriju.

Fabrike su prvo bile u Americi, zatim u Kini, a sad se sele u Vijetnam i Bangladeš.