Holandija ima najbolji penzioni sistem: Velike evropske ekonomije pred izazovom održivosti
Holandija četvrtu godinu zaredom ima najbolji penzioni sistem na svijetu, dok neke od najvećih evropskih ekonomija, uprkos visokim ocjenama za primjerenost penzija, imaju znatno slabije rezultate kada je riječ o njihovom dugoročnom finansiranju.
To pokazuje Marsh CFA Institute Global Pension Index za 2026. godinu, koji obuhvata 55 penzionih sistema u zemljama i tržištima sa oko 66 odsto svjetskog stanovništva, prenosi Euronews Business.
Holandija je osvojila 85,8 od mogućih 100 bodova, ispred Danske sa 84,1 i Islanda sa 84 boda. To su jedina tri evropska sistema sa najvišom ocjenom A, koju su dobili i Singapur, Izrael i Australija.
Šta Holandiju izdvaja
Indeks ocjenjuje tri ključne oblasti: primjerenost prihoda u penziji, dugoročnu održivost sistema i kvalitet upravljanja, regulacije i zaštite korisnika. To znači da visoka penzija danas sama po sebi nije dovoljna za mjesto na vrhu liste.
Holandski model povezuje državnu penziju, koja obezbjeđuje osnovu prihoda, sa dodatnim penzijama preko poslodavaca, kojima je obuhvaćena većina zaposlenih. Značajna akumulirana i uložena sredstva doprinose finansiranju budućih isplata, dok snažan nadzor povećava povjerenje u sistem.
Ni prvoplasirana zemlja, međutim, ne ostaje pri postojećem modelu. Holandija sprovodi reformu kojom penzije postaju neposrednije povezane sa uplatama na individualne račune i rezultatima ulaganja. Prelazak na novi sistem trebalo bi da bude završen do 2028. godine.
Francuska i Španija: Visoke ocjene za penzije, slabije za održivost
Najizraženiji raskorak između primjerenosti penzija i održivosti njihovog finansiranja vidljiv je u Španiji. Ta zemlja dobila je 83 boda za primjerenost, ali svega 33 za održivost.
Sličan problem ima Francuska: ocjena za primjerenost iznosi 85 bodova, a za održivost 49,3. Među evropskim sistemima sa izraženim dugoročnim slabostima u finansiranju nalaze se i Austrija i Italija
Ove ocjene nijesu prognoza datuma kada bi sistem mogao ostati bez novca. One ukazuju na slabosti koje, bez promjena, mogu otežati očuvanje postojećih penzijskih prava.
U evropskom dijelu poređenja, iza vodeće trojke nalaze se Švedska, Finska i Norveška. Švajcarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska, Belgija, Njemačka, Portugal i Hrvatska takođe pripadaju kategorijama B+ ili B — sistemima sa dobrom osnovom, ali i prostorom za unapređenje.
Španija, Poljska, Italija i Austrija svrstane su u kategorije C+ ili C, koje označavaju značajne rizike ili nedostatke. Turska je na začelju među evropskim zemljama obuhvaćenim indeksom.
Sve više penzionera, manje budućih radnika
Glavni pritisak dolazi iz demografije: ljudi žive duže, dok nizak natalitet smanjuje broj budućih radnika koji treba da finansiraju penzije.
U sistemima međugeneracijske solidarnosti doprinosi današnjih zaposlenih koriste se za isplatu sadašnjih penzionera. Kada broj korisnika raste u odnosu na broj onih koji uplaćuju doprinose, obezbjeđivanje novca postaje zahtjevnije.
Graham Pirs, stručnjak kompanije Marsh, za Euronews Business upozorava da odlaganje reformi može dovesti do teških odluka, uključujući smanjenje penzijskih primanja ako postojeći aranžmani postanu preskupi.
To, ipak, ne znači da mlađi radnici nužno treba da očekuju manje izdašne državne penzije u narednih deset do dvadeset godina. Prema njegovoj ocjeni, razvoj dodatne, investirane penzijske štednje može pomoći da se rasterete javni sistemi.
Više štednje i fleksibilniji odlazak u penziju
Među preporukama su širi obuhvat dodatnim penzijskim planovima, uključujući samozaposlene, kvalitetniji nadzor fondova i podsticaji ljudima koji žele i mogu da rade duže.
Jedno od rješenja je automatsko uključivanje zaposlenih u dodatnu penzijsku štednju, uz mogućnost izlaska. Dio zarade se uplaćuje i ulaže za buduću penziju, a poslodavac često dodaje svoj doprinos.
U izvještaju se predlažu i prilagođavanje starosne granice dužem životu u dobrom zdravlju, kao i smanjivanje razlika u penzijama između muškaraca i žena.
Poruka poređenja je da sigurnost u starosti zavisi i od visine primanja i od sposobnosti sistema da ih finansira tokom narednih decenija. Zemlje koje ranije ojačaju izvore finansiranja imaju više prostora da očuvaju prava budućih penzionera.
