BlackBerry: Uspon i pad tehnološkog giganta

Blekberi (BlackBerry) je nekada bio na pijedestalu pametnih telefona, simbol stila i statusa. U poslovnom svijetu bilo je momenata kada su se uspješni brokeri radije dičili ovim telefonom nego Rolexom na ruci povlačeći rukave svojih Brooks Brothers košulja.

Njegov pad bio je spektakularan kao i uspon – nakon dominacije polovinom svjetskog tržišta sredinom 2000-ih do udjela manjeg od jedan odsto 2015.

Nastao je u gradiću Vaterlo u Kanadi, a simbolički se tako i završio, poput finalnog poraza Napoleona 1815. u istoimenom gradu, u današnjoj Belgiji.

Počeci stvaranja imperije

Čovjek koji će se ispostaviti kao alfa i omega jedne od najinovativnijih tehnoloških kompanija, Majk Lazaridis, Grk, rođen je u Istanbulu. U Kanadu sa roditeljima Nikom i Doroti, porijeklom sa ostrva Kios, stiže sa pet godina. Dijete koje je zanimalo „kako sve funkcioniše“ odraslo je u Vindzoru, Ontario. Ispostavilo se da je njegova znatiželja imala i jako uporište u sopstvenom intelektu.

Sa 12 godina osvojio je nagradu za čitanje svake naučne knjige u javnoj biblioteci u Vindzoru. Godine 1979. upisao se na Univerzitet električnog inženjeringa Vaterlo, sa profitom od redizajna popularne igrice Reach For The Top.

Priča o Blekberiju svoje konture i naznake dobija 1984. još dok je Lazaridis bio na studijama, 15 godina prije nego što će prvi pametni telefon pod tim imenom izaći na tržište. Tada su Majk Lazaridis i njegov blizak prijatelj iz djetinjstva i kolega sa fakulteta Daglas „Dag“ Fregin osnovali matičnu kompaniju Research In Motion (RIM), koja će biti preimenovana u BlackBerry Limited 2013.

Ubrzo im se pridružio i Majkl Barnstin. Godine 1986. RIM i još uvijek golobradi mladići za biznis dobijaju ugovor od giganta Dženeral Motorsa – 600.000 dolara za razvijanje barkod tehnologije za film.

Lazaridis postaje glavni izršni direktor, Fregin potpredsjednik.

Šest godina nakon prvog unosnog ugovora, kompanija u povoju dobija novog važnog člana, Džima Balslija, koji je tada diplomirao na Harvardskoj poslovnoj školi. Isprva je želio da otkupi cijelu kompaniju, ali je ipak odlučio da u nju investira – 125.000 dolara. U tom momentu RIM je imao samo 14 zaposlenih.

Preuzima lidersku ulogu i deli je sa Lazaridisom, baveći se prodajom i računovodstvom, dok se koizvršni direktor Majk fokusirao na tehnološki aspekt poslovanja.

Lazaridisova visprenost biva unovčena Balslijevom računicom i predviđanjima, koga su zaposleni poštovali, ali su ga se i plašili. Postaje najbolji prodavac Blekberija, osvajajući kupce u industriji finansijskih usluga, i šarmirajući vlade širom svijeta koje se brinu o bezbjednosti.

„Pod njegovom vladavinom, kompanija je rasla vrtoglavom brzinom – redovno razbijajući unutrašnje mete i rušeći uspostavljenu hijerarhiju bežičnog svijeta“, hvalio ga je tih godina tehnološki reporter Ian Marlou u časopisu The Globe and Mail.

Put ka vrhu i plodovi kupine

Prvi uređaj sa imenom BlackBerry bio je pejdžer iz 1999. pod oznakom 850. Pejdžer, kao i poznati pametni telefoni koji su došli poslije njega, posjedovao je tastaturu kojom su korisnici mogli da upravljaju preko palca. Otud i ime, pošto su dugmići u obliku globusa podsjećali na plodove kupine.

Prvi pametni telefon kompanije, BlackBerry 5810, lansiran je 2002. U početku je bio usmjeren na poslovne ljude, ne na opšte korisnike. Njegove tehnološke mogućnosti i moderan izgled učinili su ga hitom među investicionim bankarima i drugim profesionalcima, pa dobija nadimak „CrackBerry“, što je bila aluzija na bolest zavisnosti.

Kompanija je porasla sa 14 zaposlenih na oko 18.000 i nastavila da izdaje nove verzije pametnog telefona, nadogradivši monohromatski ekran onim u boji. Proizvodi su ostali popularni, iako se kompanija borila da ispuni ciljeve u pogledu prihoda, a poslovanje je patilo nakon što je kompanija koja drži patente NTP podnijela tužbu za kršenje patenta.

Ni Balsli izgleda više nije umio s brojkama. Reputacija kompanije dodatno je narušena nakon što je opsežni pregled otkrio računovodstvene greške vezane za akcije kompanije u vrijednosti od 250 miliona dolara. Kao rezultat toga, Balsli je podnio ostavku na funkciju predsjednika RIM-a 2007. godine, ostavši na poziciji koizvršnog direktora.

Arogancija uspjeha

Ni greške ni odštete koje je plaćala kompanija nijesu pravi uzrok pada. Smrtonosni znak za Blekberi bilo je lansiranje Ajfon i Android telefona 2007. i 2008. godine, koji su napravili revoluciju u industriji sa svojim ekranima osjetljivim na dodir i aplikacijama trećih strana.

Blekberi je ostao ukopan, a kasnije i zakopan svojim potcjenjivačkim stavom. Nakon čuvenog lansiranja Ajfona 2007. uz elaboraciju Stiva Džobsa, jedan od vodećih ljudi Blekberija Leri Konli nije u ovim telefonima vidio pretnju – „brzo pražnjenje baterije i loša digitalna tastatura“, lakonski je replicirao novinarima.

Iako je Lazaridis izrazio zabrinutost zbog Epla, Balsli je nehajno izgovorio: „U redu je, bićemo dobro“.

I jesu, ali samo u naredne dvije godine, tačnije Blekberi je i 2009. bio najprodavaniji telefon, ali nedugo zatim takmičenje sa Ajfonom i Androidom postala je igra mačke i miša, pa su oni do kraja 2011. postali popularniji od Blekberija u Kanadi, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu. Kanadski gigant je samo stihijski usvajao nove trendove, poput dodavanja kamere ili mp3 plejera.

Odlazak

Nakon višemjesečnog pritiska, promjena u izvršnom sektoru objavljena je januara 2012. Balslija i Lazaridisa je na mjestu koizvršnih direktora zamijenio glavni operativni direktor Torsten Heins.

Neimenovani izvor je u jednom intervjuu američkim medijima izjavio da je „RIM počeo da razvija aroganciju proizašlu iz uspjeha“ – i da je uspjeh mnogo više uticao na Džima nego na Majka.

Kada ste predugo sami na vrhu, a uz to ste i milijarder, teško da išta oko vas čujete. Sa arogancijom nestala je i vizija i kultura, koju je donio Ajfon.

Drugi posmatrači su tvrdili da je podjela strukture koizvršnog direktora između Balslija i Lazaridisa ubrzala propast kompanije. Njih dvojica su jedva razgovarali pri kraju svojih profesionalnih karijera u kompaniji, pa je donošenje odluka postalo dihotomno, kako su tvrdili Globe and Mail i drugi mediji.

Sljedeće godine, Lazaridis i Fregin su osnovali Quantum Valley Investments, privatni fond koji je želio da podrži razvoj i komercijalizaciju otkrića u kvantnoj informacionoj nauci.

Oskar, filantropija i druge nagrade

Uspjeh kompanije RIM omogućio je Lazaridisu i njegovoj supruzi Ofeliji da pruže velikodušnu podršku svojoj zajednici i zemlji. Filantropija je uključivala donaciju kojom je osnovan Perimetarski institut za istraživanje teorijske fizike, donacija Univerzitetu Vaterlo 2004. kako bi se pomoglo osnivanju Instituta za kvantno računarstvo.

Lazaridis je registrovao brojne patente, dobivši na desetine nagrada za svoje inovacije u bežičnoj tehnologiji i softverima. Među priznanjima je i Oskar 1999. za ulogu RIM-a u pronalasku digitalnog čitača bar kodova za montažu filmova.

Dobitnik je počasnih doktorata na Univerzitetu Vaterlo 2000. i Univerzitetu Mekmaster 2005. godine.

Godine 2002. Lazaridis i kolega iz RIM-a Geri Muso podijelili su najprestižniju kanadsku nagradu za inovaciju, Ernest C. Manning. Takođe 2002. čitaoci Globe and Mail-a proglasili su Lazaridisa za kanadskog laureata godine u kategoriji „Graditelj nacije“. Godine 2005. uvršten je na listu 100 najuticajnijih ljudi magazina TIME.

Nekada čuveni brend dobio je i svoju ekranizaciju u filmu Blackberry koji se posebno fokusira na Majka Lazaridisa i Džima Balslija, koje tumače Džej Baruhel i Glen Hauerton. Film je zasnovan na knjizi Losing the Signal autora Džeki Mekniš i Šina Silkofa.

Lazaridis nije bio voljan da tumači vjerodostojnost filma, dok Balsli nije bio pretjerano zadovoljan portretom agresivnog, ubojitog kapitaliste.

Djeluje ipak da je Majk lakše podnio visine meteorskog uspjeha, ali i vrtoglavi pad.

Autor: Pavle Jakšić, saradnik Forbes Srbija; naslovna fotografija: Thai Nguyen on Unsplash