Crna Gora i dalje među najjeftinijima po cijeni struje u regionu i Evropi
Kako Evropa ulazi u još jednu hladnu sezonu, energetske razlike među državama postaju sve vidljivije. Podaci Eurostata za prvu polovinu 2025. jasno pokazuju koliko je kontinent heterogen po pitanju troškova električne energije i prirodnog gasa. Dok se zapadne zemlje bore sa nominalno najvišim cijenama, države u istočnoj i jugoistočnoj Evropi — uključujući Crnu Goru — i dalje uspijevaju da zadrže znatno niže račune za domaćinstva.
Upravo tu Crna Gora zauzima iznenađujuće povoljnu poziciju. Sa cijenom električne energije ispod 10 eura za 100 kWh, našla se u grupi najjeftinijih tržišta u Evropi. Društvo joj prave Turska, Gruzija, Kosovo i Bosna i Hercegovina, zemlje koje tradicionalno imaju niže troškove zbog specifičnih energetskih modela i većeg udjela regulisanih tarifa. Najskuplja električna energija je, očekivano, u Njemačkoj — čak 38,4 eura za istu količinu. Evropski prosjek iznosi 28,7 eura, dok su najviše cijene uočene u zapadnoevropskim ekonomijama poput Belgije, Danske, Italije i Irske.
Razlike nijesu slučajne. Stručnjaci konsultantske kuće VaasaETT objašnjavaju da se one uglavnom zasnivaju na nacionalnom energetskom miksu, strategijama nabavke dobavljača, modelima subvencija i strukturi tarifnih sistema. To je i razlog zbog kojeg region Zapadnog Balkana — pa time i Crna Gora — već godinama održava niže cijene, iako je njihova ekonomska realnost osjetno drugačija od one u EU.
Kada se cijene prilagode kupovnoj moći, slika se dodatno mijenja. Iako građani Zapadnog Balkana i istočne Evrope nominalno plaćaju manje, njihova primanja takođe su niža, pa je realni teret energije veći nego što brojevi na papiru sugerišu. Uprkos tome, Crna Gora u ovom poređenju i dalje stoji bolje nego mnoge zemlje EU, dok se najveće razlike bilježe između nordijskih država s najvišim standardom i centralnoevropskih zemalja sa najskupljom prilagođenom energijom.
Na nivou promjena, većina država imala je relativno stabilne cijene struje u odnosu na prošlu godinu, ali je nekoliko njih zabilježilo dramatične skokove. Turska i Moldavija prednjače, sa rastom većim od 50%, dok su Luksemburg i Irska najviše poskupjele unutar EU. Istovremeno, Slovenija, Finska i Kipar imali su primjetna pojeftinjenja.
Prirodni gas pokazuje još širu skalu razlika. Najskuplji je u Švedskoj, Holandiji i Danskoj, dok su najniže cijene u EU evidentirane u Mađarskoj, Hrvatskoj i Rumuniji. Kada se uračunaju i zemlje van EU, najpovoljniji gas u Evropi imaju Georgija i Turska. Velike ekonomije poput Francuske, Italije i Njemačke ostaju u gornjem cjenovnom vrhu, dok je Španija uvjerljivo najjeftinija među njima.
Crna Gora u ovom dijelu priče gotovo da ne učestvuje — tržište prirodnog gasa ovdje je minimalno razvijeno i bez operativne mreže. Ipak, poređenje je važno jer zemlje regiona već sada kroz LNG terminale i nove pravce snabdijevanja postavljaju temelje budućih energetskih politika koje će neminovno uključiti i nas.
Kada se cijene gasa prilagode kupovnoj moći, Švedska ostaje najskuplja, dok je Mađarska najpovoljnija u EU. Sjeverna Makedonija je neobičan izuzetak — nominalno relativno jeftina, ali zbog slabijeg standarda zapravo među najskupljim po realnom teretu. Najveće godišnje povećanje cijena gasa bilježe Turska, Sjeverna Makedonija, Estonija, Bugarska i Švedska, dok su najveća pojeftinjenja zabilježena u Sloveniji, Austriji i Češkoj.
Sve zajedno, podaci potvrđuju da je Crna Gora, kada je riječ o električnoj energiji, i dalje u povoljnoj zoni u odnosu na region i dobar dio Evrope. Iako su struktura prihoda i kupovna moć drugačiji nego u EU, nominalna stabilnost cijena pruža određenu sigurnost domaćinstvima uoči zime koja će, po svemu sudeći, biti još jedna u nizu energetski zahtjevnih sezona na kontinentu.
