Cijene nafte pale, ali neizvjesnost i dalje traje

Cijene nafte naglo su pale nakon što su SAD i Iran tokom vikenda obustavili napade, ali saobraćaj kroz Ormuski moreuz ostaje na minimumu. Brent se spustio na oko 93 dolara, poslije prošlonedjeljnog skoka iznad 100 dolara po barelu.

Cijene nafte snažno su pale u ponedjeljak, 27. jula, nakon što su Sjedinjene Američke Države i Iran tokom vikenda pauzirali međusobne napade, podstičući očekivanja da bi diplomatski napori mogli da spriječe novu eskalaciju rata i omoguće postepeno obnavljanje transporta kroz Ormuski moreuz, javljaju agencije.

Brent, referentna nafta za evropsko i svjetsko tržište, u jutarnjem trgovanju pojeftinio je oko 4,1 odsto, na 92,82 dolara po barelu. Američka WTI nafta pala je 4,5 odsto, na 85,29 dolara. Brent se tokom trgovanja nakratko spustio i ispod granice od 90 dolara.

Pad je uslijedio nakon izuzetno nestabilne sedmice tokom koje je Brent prešao 100 dolara, a u jednom trenutku dostigao približno 102 dolara po barelu. Rast su pokrenuli novi napadi SAD-a i Irana, gotovo zaustavljen saobraćaj kroz Ormuski moreuz i širenje rizika na Crveno more.

Tržište odmah reagovalo na prve znake popuštanja

Američki zvaničnici saopštili su da su napadi pauzirani kako bi se ostavilo više prostora za diplomatiju, dok je i Iran obustavio uzvratne operacije. Posrednički napori uključuju Oman, Kinu i Pakistan, ali ključna pitanja, uključujući iranski nuklearni program i uslove plovidbe kroz Ormuski, još nijesu riješena.

Reakcija berzi pokazuje koliko je u cijenu nafte posljednjih dana bila ugrađena premija za rizik od nove eskalacije. Čim su napadi zaustavljeni, trgovci su počeli da smanjuju pozicije zasnovane na očekivanju daljeg poremećaja snabdijevanja.

Ipak, pauza u borbama još ne znači da je energetska kriza završena.

Kroz Ormuz prolazi manje od deset brodova dnevno

Prema podacima kompanije Kpler koje prenosi Reuters, tokom vikenda je kroz Ormuski moreuz dnevno prolazilo manje od deset trgovačkih brodova sa robom. Brodari i osiguravajuće kompanije i dalje nijesu spremni da se u većem broju vrate na rutu bez čvršćih bezbjednosnih garancija.

Zbog toga analitičari očekuju da bi oporavak saobraćaja mogao biti spor i djelimičan. Čak i ukoliko trenutna pauza potraje, biće potrebno vrijeme da se prazni tankeri vrate u Persijski zaliv, ugovore nove isporuke i dobiju odgovarajuće osiguranje.

Ormuski moreuz je glavni izvozni pravac za naftu i gas iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Katara, Iraka, Bahreina i Irana. Prije rata kroz njega je prolazila približno petina svjetske ponude nafte.

Dodatni problem predstavlja Crveno more. Saobraćaj kroz moreuz Bab el Mandeb smanjen je nakon napada jemenskih Huta na saudijsku energetsku infrastrukturu, čime su istovremeno ugrožena dva najvažnija pravca za izvoz bliskoistočne nafte.

Najveći poremećaj u istoriji tržišta nafte

Međunarodna agencija za energetiku ocijenila je da je poremećaj izazvan ratom i gotovo potpunom blokadom Ormuza najveći prekid snabdijevanja u istoriji svjetskog tržišta nafte.

Zemlje članice IEA u martu su zato odobrile oslobađanje 400 miliona barela iz strateških rezervi, što je najveća koordinisana intervencija te organizacije.

Globalna proizvodnja nafte oporavila se u junu za 4,1 milion barela dnevno, na 98,8 miliona barela, nakon djelimičnog obnavljanja plovidbe. Međutim, proizvodnja je i dalje bila oko 9,4 miliona barela dnevno ispod nivoa prije početka rata.

Izvoz iz Persijskog zaliva u junu je porastao na 16,1 milion barela dnevno, ali je ostao znatno ispod predratnog prosjeka od oko 24 miliona barela.

Poseban problem predstavlja tržište dizela, avionskog goriva i tečnog naftnog gasa. Izvoz prerađenih proizvoda iz zalivskih rafinerija oporavlja se sporije od izvoza sirove nafte, dok napadi na ruske rafinerije dodatno ograničavaju globalnu ponudu derivata.

Zašto nafta nije dostigla 150 ili 200 dolara

Na početku rata pojedini analitičari upozoravali su da bi dugotrajno zatvaranje Ormuza moglo podići cijenu nafte na 150, pa čak i 200 dolara po barelu.

Brent je tokom rata dostigao vrhunac od oko 126 dolara, ali nije prišao istorijskom maksimumu iz 2008. godine. Između početka sukoba 28. februara i prve pauze u američkim napadima 11. juna, prosječna cijena Brenta iznosila je oko 101 dolar.

Veći rast spriječili su rekordna proizvodnja u SAD-u, oslobađanje strateških rezervi, slabija kineska potražnja i preusmjeravanje dijela izvoza Saudijske Arabije i UAE na luke izvan Ormuskog moreuza.

Američka proizvodnja dostigla je rekordnih 13,93 miliona barela dnevno, dok je Kina smanjila uvoz na najniži nivo u gotovo deset godina.

Šta najnoviji pad znači za Crnu Goru

Pad Brenta predstavlja povoljnu vijest za Crnu Goru, ali ne znači da će cijene na pumpama automatski i odmah biti snižene.

Crna Gora uvozi gotove naftne derivate, a maksimalne maloprodajne cijene računaju se na osnovu prosječnih međunarodnih kotacija benzina i dizela tokom obračunskog perioda, kao i odnosa eura i američkog dolara. Zbog toga je kretanje cijena derivata važnije od jednodnevne promjene cijene sirove nafte.

Od 21. jula eurodizel u Crnoj Gori košta 1,65 eura po litru, eurosuper 95 takođe 1,65 eura, eurosuper 98 iznosi 1,68 eura, dok lož ulje košta 1,70 eura. Vlada je prethodno smanjila akcizu na dizel za 30, a na benzin za deset odsto, čime je spriječeno znatno veće poskupljenje.

Novi obračun cijena obavlja se 27. jula, a eventualno izmijenjene cijene primjenjivaće se od 28. jula. Najnoviji pad nafte mogao bi ublažiti pritisak u narednim obračunima, ali će njegov puni efekat zavisiti od toga da li će se niže cijene održati i da li će se normalizovati isporuke dizela i benzina.

Ormuz ostaje presudan

Najvažniji signal za tržište narednih dana neće biti samo nastavak ili prekid napada, već broj tankera koji ponovo prolaze kroz Ormuski moreuz.

Ukoliko se plovidba postepeno normalizuje, ratna premija ugrađena u cijenu nafte mogla bi dodatno da oslabi. Novi napadi na tankere, naftna postrojenja ili pravce kroz Crveno more, međutim, mogli bi veoma brzo vratiti Brent iznad 100 dolara.

Tržište, dakle, trenutno ne računa na potpuni mir, već na krhku pauzu u kojoj je svaki novi vojni ili diplomatski signal dovoljan za višedolarske promjene cijene nafte.