Indija je izgradila svjetsko čudo digitalnih plaćanja. Sada dolazi račun

Za više od 550 miliona Indijaca dovoljno je skenirati QR kod da bi novac za nekoliko sekundi stigao prodavcu, bez kartice, gotovine i vidljive naknade. Poslije decenije eksplozivnog rasta, država sada pokušava da pronađe način da finansira jedan od najvećih platnih sistema na svijetu – a da pritom ne ugrozi njegov uspjeh.

Za većinu stanovnika Indije plaćanje putem sistema UPI (Unified Payments Interface) postalo je gotovo neprimjetan dio svakodnevice. Kupac skenira QR kod, dodirne nekoliko opcija na telefonu i novac odmah stiže prodavcu. Nema terminala za kartice, nema gotovine i, što je za korisnike najvažnije, nema vidljive naknade.

To bi uskoro moglo da se promijeni.

Indija je, kako javlja BBC, otvorila pravni prostor da banke i platne kompanije trgovcima naplaćuju naknadu za pojedine UPI transakcije, čime bi mogao biti završen desetogodišnji eksperiment potpuno besplatnih digitalnih plaćanja.

Vlada još nije odlučila kolika bi naknada bila niti na koje bi se transakcije odnosila. Među predlozima se, međutim, pominje takozvani MDR – naknada koju trgovac plaća bankama i kompanijama koje obrađuju transakciju – u rasponu od 0,3 do 0,5 odsto.

Naknada bi se najvjerovatnije primjenjivala samo na veća plaćanja kod velikih trgovaca.

Indijska vlada tvrdi da će transakcije između građana, kao i plaćanja potrošača, ostati besplatne. Ako naknade za trgovce budu uvedene, odnosile bi se samo na dio transakcija iznad utvrđenog praga i po relativno niskoj stopi, što znači da bi većina UPI plaćanja i dalje bila besplatna.

Ključno pitanje je, ipak, može li naplata ugroziti mrežu koja je UPI učinila globalnim fenomenom.

Jedan od najvećih platnih sistema na svijetu

UPI je pokrenut 2016. godine i za samo deset godina izrastao je u jednu od najvećih svjetskih mreža za plaćanja u realnom vremenu.

Samo u julu preko sistema je obavljeno 23,6 milijardi transakcija, ukupne vrijednosti 29,87 biliona rupija, odnosno oko 313,5 milijardi dolara.

Najveći dio plaćanja prolazi preko finansijsko-tehnoloških aplikacija PhonePe i Google Pay.

U upravo završenoj finansijskoj godini zabilježeno je oko 241,6 milijardi UPI transakcija – gotovo 12.000 puta više nego u prvoj punoj godini rada sistema.

UPI danas koristi više od 550 miliona ljudi, dok je ovaj sistem u različitim oblicima dostupan za plaćanja i u 11 država izvan Indije.

Posebnost UPI-ja nije samo u njegovoj veličini, već i u načinu na koji je izgrađen. Umjesto zatvorenog sistema kojim upravlja jedna dominantna aplikacija, Indija je razvila zajedničku digitalnu infrastrukturu na kojoj mogu poslovati konkurentske kompanije.

Google Pay i PhonePe mogu se agresivno boriti za korisnike, ali njihovi klijenti i dalje međusobno obavljaju transakcije preko iste mreže.

Sistemom upravlja neprofitna organizacija National Payments Corporation of India, dok banke i tehnološke kompanije građanima nude aplikacije i druge usluge preko kojih pristupaju mreži.

Tajna uspjeha: QR kod umjesto skupog terminala

Jedan od ključnih, ali manje atraktivnih elemenata uspjeha UPI-ja jesu trgovci.

Prodavcu povrća, taksisti ili vlasniku malog kioska nije potreban terminal za kartice. Dovoljan je odštampani QR kod.

Pošto trgovci do sada nijesu plaćali MDR naknadu, praktično nije postojao finansijski razlog da odbiju kupca koji želi da plati putem UPI-ja.

Novo istraživanje ekonomista Abhinava Motherama i Sharon Buteau pokazuje da široka mreža trgovaca nije bila samo posljedica uspjeha UPI-ja, već i jedan od njegovih glavnih pokretača.

„Naša studija pokazuje da prihvatanje UPI-ja među trgovcima nije samo rezultat rasta sistema, već jedan od njegovih ključnih pokretača“, kazao je Motheram.

Indijski okruzi sa razvijenijom mrežom trgovaca koji prihvataju digitalna plaćanja bilježili su i veću zastupljenost UPI-ja među stanovništvom.

Ako naknade budu ograničene na velike trgovce i transakcije većih vrijednosti, uticaj na dalje širenje sistema mogao bi biti relativno mali. Problem bi nastao ako bi troškovi stigli i do malih, neformalnih trgovaca, posebno u slabije razvijenim oblastima u kojima se mreža tek formira.

Naknada bi mogla da obuhvati samo četiri odsto transakcija

Prvi predlozi osmišljeni su tako da taj rizik svedu na minimum.

Jedna od opcija navodno predviđa naplatu naknade samo za transakcije veće od 2.000 rupija kod velikih trgovaca. Mala preduzeća i plaćanja nižih vrijednosti bila bi izuzeta.

Prema procjeni brokerske kuće Jefferies, plaćanja iznad tog praga čine svega oko četiri odsto broja trgovačkih UPI transakcija, ali približno 67 odsto njihove ukupne vrijednosti.

Takav model mogao bi bankama i platnim kompanijama donijeti novi izvor prihoda vrijedan i do milijardu dolara godišnje, dok bi svakodnevna manja plaćanja u lokalnim prodavnicama ostala praktično nepromijenjena.

Time bi se djelimično riješio problem koji je sve teže ignorisati: UPI za korisnika možda izgleda besplatno, ali održavanje sistema ima visoku cijenu.

Potrebno je održavati servere, obrađivati i poravnavati milijarde transakcija, otkrivati prevare i štititi mrežu od sajber napada. Indijska vlada godinama finansijski podržava banke i platne kompanije koje pružaju uslugu tretiranu gotovo kao javna infrastruktura.

Guverner centralne banke Indije Sanjay Malhotra nedavno je suštinu problema sažeo u jednoj rečenici: „Neko će morati da plati trošak.“

I mala naknada može promijeniti ponašanje trgovaca

Ekonomska računica postaje složenija što se naknada spušta niže niz lanac trgovaca.

Istraživanje Motherama i Buteau ne procjenjuje precizno koliko su trgovci osjetljivi na MDR, ali upozorava da mala naknada ne mora nužno imati i mali efekat.

„Čak i mala naknada može biti važna ako promijeni podsticaje za male trgovce koji posluju sa veoma niskim maržama“, kazao je Motheram.

Posljedice će zato zavisiti od načina na koji naknada bude uređena. Nije isto naplatiti dio procenta velikom maloprodajnom lancu i isti trošak nametnuti malom kiosku ili uličnom prodavcu.

UPI se nije proširio samo zato što je sve više Indijaca dobilo pametne telefone. Njegov rast omogućili su i milioni trgovaca koji su dobili jednostavan i jeftin način da prihvataju digitalna plaćanja.

Rizik po masovno korišćenje sistema biće manji ako se naknade ograniče na velike trgovce i plaćanja veće vrijednosti. Veća opasnost pojavila bi se ako bi kasnije bile obuhvaćene male i neformalne radnje u slabije razvijenim oblastima.

Kako finansirati sistem, a ne ugroziti njegov uspjeh

Indija se tako našla pred osjetljivim zadatkom: UPI treba učiniti finansijski održivim, ali bez narušavanja uslova koji su mu omogućili da postane sveprisutan.

Takav model nije nemoguć. Brazilski Pix, još jedan izuzetno uspješan sistem instant plaćanja, besplatan je za fizička lica, dok kompanijama mogu biti naplaćene relativno niske naknade.

Pix je istovremeno jedan od najbrže rastućih sistema plaćanja u realnom vremenu na svijetu. Koristi ga više od 140 miliona građana i 14 miliona kompanija, uz više od četiri milijarde transakcija mjesečno i prosječnu vrijednost plaćanja od oko 88 dolara.

Prema Motheramu, ključno pitanje nije da li svaka UPI transakcija kod trgovaca mora zauvijek ostati besplatna.

Mnogo je važnije da novi model naplate zaštiti male trgovce koji tek ulaze u ekosistem digitalnih plaćanja.

Počinje treća faza razvoja UPI-ja

Prva faza indijskog eksperimenta bila je izgradnja platne mreže. Druga je podrazumijevala privlačenje stotina miliona korisnika i miliona trgovaca.

Sada počinje treća faza: pronalaženje načina da se sistem finansira, a da pritom ne postane manje koristan i pristupačan.

Ekonomistkinja Renuka Sane smatra da bi pažljivo osmišljen model naplate mogao vratiti „komercijalnu logiku“ u indijsku digitalnu platnu infrastrukturu.

To bi omogućilo tržištu da realnije procjenjuje rizike, finansira ključnu infrastrukturu i izgradi otporniji sistem plaćanja.

Stručnjaci ne očekuju da će Indijci masovno napustiti UPI zato što je veliki trgovac obavezan da plati djelić procenta od vrijednosti transakcije. Mrežni efekat sistema vjerovatno je već previše snažan.

Veći problem mogla bi biti percepcija korisnika.

Istraživanje agencije LocalCircles iz 2024. godine pokazalo je da bi 75 odsto korisnika prestalo da koristi UPI ako bi njima bile naplaćivane transakcije, dok je svega 22 odsto ispitanika bilo spremno da plati naknadu.

Rizik je, međutim, suptilniji. Ako naknade smanje spremnost trgovaca da prihvataju UPI – ili obeshrabre najmanje prodavce da se priključe – sistem bi mogao izgubiti dio jednostavnosti i dostupnosti koje su ga pretvorile u jedno od najvećih dostignuća indijske digitalne ekonomije.