Država uspjela da ugrozi monopol Crnogorskog Telekoma

Iako su sve analize pokazale isplativost osnivanja državne telekomunikacione kompanije, a u cilju podspješivanja tržišne konkurencije, Vlada je odustala od takvog koraka.

Umjesto toga, država je operatorima ustupila telekomunikacionu infrastrukturu koje posjeduju državne firme i time je uspjela u osnovnom cilju – da oslabe monopolsku poziciju Crnogorskog Telekoma, prije svega u domenu kablovskih usluga (kablovska TV, telefonija i internet).

Godinama se pokušava razviti konkurentna atmosfera na crnogorskom telekomunikacionom tržištu koje je dugo bilo pod suverenom kontrolom Crnogorskog Telekoma i izgleda da je država uspjela da, bez osnivanja nove kompanije koja bi zakomplikovala odnose među operatorima, koliko-toliko oslabi najvećeg igrača.

To pokazuju i posljednji podaci Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost.

Nakon godina dominacije, Telekom (u većinskom vlasništvu Hrvatskog Telekoma) je izgubio vodeću poziciju na tržištu kablovske televizije, pa je njihov servis Extra TV u junu imao udio od 29,36 odsto tržišta, tek treći po veličini (nakon Telemach/Total TV-a i M:tela).

Crnogorski Telekom nije lider ni na tržištu mobilne telefonije, jer ga u tom segmentu nadmašuje Telenor, iako neznatno (36,54 : 34,06). M:tel zauzima 29,4 odsto tržišta mobilne telefonije.

Jedini segment u kojem je Crnogorski Telekom suvereni vladar je fiksna telefonija, gdje pokrivaju 87,56 odsto. M:tel je uspio da pridobije 9,61 odsto korisnika po mnogima zastarjele usluge fiksne telefonije.

Nekadašnji Telekom Crne Gore privatizovan je 2005. godine, kada je većinski udio u vlasništvu države od 51,1 odsto kupio Magyar Telekom za 114 miliona eura, sa kompletnom infrastrukturom.

Tadašnji Telekom je bio na izuzetno visokom tehnološkom nivou razvoja i već tada je imao sprovedenu mrežu optičkih kablova, što mu je omogućavalo jednostavno i brzo pružanje najsavremenijih usluga.

Eksperti su smatrali da je pogrešno prodavati infrastrukturu stranom vlasništvu, upozoravajući da to nije dobro za razvoj konkurencije. Upravo se to i desilo, jer je novi vlasnik mogao da diktira tempo i uslove razvoja telekomunikacionog tržišta Crne Gore.

U međuvremenu su državne firme (CGES, Željeznica, Pošta…) razvijale svoje mreže koje su sada na raspolaganju telekomunikacionim kompanijama pod određenim finansijskim uslovima.