4 razloga za odlazak iz velike kompanije u svoj mali biznis

Podijeli

U praksi osnivač manje kompanije ima veća ovlašćenja od npr. predsjednika MMF-a, ministra u bilo kojoj vladi u EU ili menadžera velike kompanije u stranom vlasništvu.

Drago Munjiza, bivši direktor Konzuma a sada vlasnik privatne konsultantske kompanije Jakov Viktor to je uvidio na vlastitom primjeru.

U razgovoru s nekoliko ambicioznih kolega koji sad obavljaju poslove u srednjemu menadžmentu, ali i s preduzetnicima koji imaju privatne tvrtke svrstane u kategoriju manjih, često su mu postavljali pitanje kako je bilo voditi kompaniju s više hiljada zaposlenih i raditi za preduzetnike koji se danas ubrajaju u red najmoćnijih i najuspješnijih Hrvata?

Prenosimo integralno njegove argumente zašto je bolje biti lider svog malog biznisa nego direktor velike firme:

1. Vrijeme

Dapače, nitko ne razumije potpuno moju odluku da tvrtke koje imaju milijarde prometa i tisuće zaposlenika zamijenim svojom malom tvrtkom sa samo troje-četvoro zaposlenih i ‘samo’ 500.000. kuna godišnje neto dobiti. U odgovoru tim Ijudima, pri čemu je važno naglasiti da je većinom riječ o mlađima od mene, pokušavam objasniti što znači čimbenik, resurs vrijeme.

Kad imate 20-ak godina, vrijeme kojim raspolažete vrijedi vam mnogo manje nego u srednjoj dobi, primjerice kao 45-godišnjaku, što je danas moja dob, a da ne kažem kad ste zreo čovjek, primjerice 65-godišnjak. I to je prvi razlog, koji pokazuje da što je više zaposlenih, što više tržišta i prihoda te kompanija koje kontrolirate, to imate manje vremena. Jer stvari u vašem okružju složenije su, a broj nezanimljivih protokolarnih obveza i lažnih prijatelja raste. Upravo kad se osjeti što znači imati manjak vremena za odmor iii obitelj, prijatelje i hobije, i kad to traje 20-ak godina, vrijeme postaje jedan od najvažnijih faktora: onđe gde ga ima više ili čak onde gde ga većinom mogu kontrolirati, u tom smjeru želim ići.

2. Ovlasti

Drugi su faktor ovlasti. Kad čovjek ima malu tvrtku, često oko sebe osjeća tisuće postavljenih ograničenja: od banaka i kreditiranja, velikih dobavIjača i kupaca neplatiša do nefleksibilnih tijela javnih institucija, ponajprije poreznih i lokalnih zajednica. Međutim, siguran sam da u praksi osnivač manje tvrtke ima više ovlasti od npr. predsjednika MMF -a ili ministra u bilo kojoj vladi u EU.

Top-menadžer u velikoj tvrtki možda ima veliku moć jer nadzire mnogo događaja i transakcija iii sudjeluje u njima, ali da bi proveo odluku iii projekt, često nema snage iii pak to traži mukotrpno usklađivanje sa „stakehoderima“ te odluke, sto je često teže od hrvanja malih poduzetnika s nelojalnom konkurencijom, nefleksibilnim bankama ili autističnim javnim službama.

Posebice je to točno za sadašnji trenutak, kad većina država živi u proračunskom deficitu i državni proračun opterećuju zahtjevi za velike mirovine, financiranje obrazovanja, vojske i zdravstva. ‘Baby boom’ generacija samo što nije otišla u mirovinu i još narušila taj omjer, a proračunski deficit većine europskih zemalja ionako je iznad zacrtanih ciljeva i neprestano raste … I koja vlada, ministarstvo pritom mogu biti učinkoviti i lako, bez teških kompromisa, oživotvoriti svoje vizije?

Isto tako menadžeri koji su direktori velikih kompanija u stranom vlasništvu svoj rad moraju maksi-malno koordinirati s upravama tvrtki majki. Umjetnost je biti kreativan i uspješan u tome. Udovoljiti svim standardima, prilagoditi se proračunu, motivirati zaposlenike te sve to objasniti nadzornim odborima i matičnim ‘line’ -menadžerima traži iznadprosječno mnogo vremena, volje znanja i sreće.

3. Balans

Treći je razlog balans. Vjerujem da svatko želi iskusiti više uloga u svom životu i da se obiteljski čovjek katkad pita kako bi to bilo ponovno biti samac, a netko tko se odlučio za npr. medicinu žali što nije postao sportaš iii nešto treće. Kad nekoliko puta osjetite što znači biti menadžer u složenoj tvrtki i okusili ste ‘čari’ korporacija, odnosno njihove prednosti i nedostatke, izvrsno je spustiti se na zemlju i pokrenuti malu tvrtku te sve funkcije koje ste smatrali zajamčenima u tvrtki (portir, tajnica, voditelj voznog parka, financijski direktor) polako graditi od nule.

Tko izgura taj projekt i shvati kako tvrtka nastaje, može to usporediti s praćenjem rasta i odgoja vla-stite djece, gdje svaka životna faza znači nove radosti, odgovornosti, razočaranja i opasnosti.

4. Sposobnost

Četvrti je faktor sposobnost, jer to što je netko u nekom razdoblju bio više-manje kvalitetan na položaju ne znači da će mu to mjesto biti zajamčeno cijeli život. Najbolji su primjer za to sportaši – njihove karijere sve su intenzivnije i kraće.

Preuzeto iz časopisa Lider Press