“Novi Suecki kanal”: Kina gradi najbrži kopneni koridor do Evrope
Planinski grad Čongking u Kini postao je glavno čvorište za kopneni trgovinski put za koji mnogi kažu da bi mogao postati novi Suecki kanal.
Ruta se odvija željeznicom i očekuje se da će prerasti u najvažnije logističko središte Azije.
Kako piše South China Morning Post, grad se brzo nametnuo kao strateški stub kineske trgovačke mreže, a ukoliko ovaj model nastavi da bilježi uspjeh, mogao bi inspirisati vlast da pokrene slične projekte na zapadu zemlje.
Svaki dan Čongking rukuje stotinama pošiljki, povezujući zemlje Jugoistočne Azije poput Vijetnama i Singapura sa Evropom – uključujući Njemačku i Poljsku – putem brzih teretnih vozova.
Kraći rok isporuke
Vrijeme isporuke kopnenim putem kraće je za 10 do 20 dana u odnosu na tradicionalne pomorske rute i znatno pojednostavljuje carinske procedure. Pokretanje brzog voza ASEAN-a 2023. godine skratilo je transport između Hanoja i Čongkinga na samo pet dana, odakle roba stiže u Evropu za manje od dvije sedmice.
Pored strateškog položaja, Čongking je i proizvodni gigant – odgovoran za proizvodnju oko trećine svjetskih laptopova, glavni centar za električne automobile i značajna baza za izvoz četvrtine kineskih automobila.
Geopolitičke dimenzije
Neki analitičari smatraju da kineski motivi nisu samo logistički, već i geopolitički. Trgovinski rat sa Sjedinjenim Američkim Državama tokom predsjedništva Donalda Trampa pokazao je rizike oslanjanja na pomorske puteve pod zapadnim uticajem, poput Sueckog kanala i moreuza Ormuz i Malaka. Pandemija koronavirusa dodatno je ogolila ranjivost pomorskih lanaca snabdijevanja.
Sa ratom u Ukrajini i zapljenama kineskih pošiljki 2023. godine, prolazak kroz Rusiju postao je riskantniji, iako je bilateralna trgovina između dvije zemlje 2024. dostigla 240 milijardi eura. Zbog toga Peking sve više ulaže u razvoj tzv. “Srednjeg koridora” kroz Kazahstan i Kaspijsko more, kako bi izbjegao Rusiju i pomorske moreuze.
Ipak, pred Kinom stoje brojni izazovi – od carinskih kašnjenja, preko visokih troškova i loše infrastrukture, do finansijske održivosti. Mnogi od ovih puteva, naročito u okviru Inicijative “Pojas i put”, oslanjali su se na državne subvencije da bi bili atraktivniji izvoznicima.
