Biznis sa sjevera: Zašto ravnomjerni razvoj Crne Gore zavisi od lokalnih preduzetnika

Sjever Crne Gore ima prirodne resurse, radnu snagu, prostor, tradiciju i sve više razvojnih potencijala, ali bez snažnijih lokalnih biznisa teško može zaustaviti iseljavanje i ekonomsko zaostajanje. Ravnomjerni razvoj neće doći samo kroz velike infrastrukturne projekte, već i kroz mrežu malih firmi koje zapošljavaju, proizvode i ostaju u svojim zajednicama.

Ravnomjerni razvoj jedna je od najčešće ponavljanih razvojnih poruka u Crnoj Gori. Gotovo svaka strategija govori o potrebi da se smanje razlike između regiona, oživi sjever, zadrže mladi i bolje iskoriste lokalni potencijali. Ipak, stvarni razvoj ne dešava se u strategijama, već na terenu.

On se vidi kada se otvori nova firma u Bijelom Polju, kada porodični biznis u Pljevljima zaposli još jednog radnika, kada mladi preduzetnik iz Berana pokrene digitalnu uslugu, kada proizvođač hrane iz Rožaja dobije stabilnog kupca, kada se u Kolašinu turizam poveže sa lokalnim dobavljačima, ili kada se u Plavu i Gusinju prirodni potencijal pretvori u održivu poslovnu priču.

Sjeveru Crne Gore ne nedostaje potencijala. Nedostaje mu dovoljno održivih poslovnih modela koji mogu taj potencijal pretvoriti u prihode, radna mjesta i ostanak ljudi.

Infrastruktura je važna, ali nije dovoljna

Veliki infrastrukturni projekti mogu promijeniti razvojnu mapu zemlje. Bolji putevi, bolja povezanost i veća dostupnost tržišta važni su uslovi za razvoj sjevera. Ali infrastruktura sama po sebi ne stvara ekonomiju ako nema firmi koje će je koristiti.

Put može skratiti vrijeme do tržišta, ali neko mora proizvesti robu. Tunel može približiti destinaciju, ali neko mora ponuditi uslugu. Turistički potencijal može biti ogroman, ali neko mora organizovati smještaj, hranu, vodiče, prevoz, doživljaj i promociju.

Zato je lokalni biznis ključna karika ravnomjernog razvoja. Bez njega, sjever ostaje prostor iz kojeg se putuje, a ne prostor u kojem se stvara.

Lokalni preduzetnik razumije sredinu bolje od spoljnog investitora

Veliki investitori mogu donijeti kapital i znanje, ali lokalni preduzetnici imaju nešto što se ne može uvesti: razumijevanje prostora, ljudi, običaja, potreba i mogućnosti zajednice.

Oni znaju koji proizvod ima smisla, gdje postoji radna snaga, šta lokalni kupci traže, koje su prepreke, kakva je sezona i gdje se može povezati više malih aktera. U manjim sredinama, upravo to znanje često odlučuje da li će biznis opstati.

Lokalni preduzetnik je i više vezan za zajednicu. Veća je vjerovatnoća da će profit trošiti lokalno, zapošljavati ljude iz okruženja, sarađivati sa drugim malim firmama i ostati prisutan i kada poslovni uslovi nijesu laki.

Zbog toga razvoj sjevera ne može počivati samo na očekivanju velikog investitora. Potrebna je mreža lokalnih firmi, porodičnih biznisa, poljoprivrednih gazdinstava, turističkih usluga, zanatskih radionica, malih proizvodnji i digitalnih timova.

Turizam mora uključiti lokalnu ekonomiju

Sjever Crne Gore sve više se posmatra kroz turizam — planine, jezera, nacionalne parkove, rijeke, skijališta, katune, sela i avanturističke sadržaje. To jeste velika šansa, ali samo ako turizam ne ostane izolovan od lokalne ekonomije.

Ako turista spava u hotelu, jede uvoznu hranu, kupuje proizvode koji nijesu iz tog kraja i odlazi bez kontakta sa lokalnom zajednicom, onda je efekat ograničen. Ali ako hotel kupuje sir, med, meso, voće, povrće, suvenire i usluge od lokalnih proizvođača, turizam postaje razvojni lanac.

Tada korist ne ostaje samo kod jednog objekta, već se širi na poljoprivredu, zanate, transport, vodiče, male trgovine, domaćinstva i mlade koji mogu pronaći posao u svojoj opštini.

To je suština ekonomije koja uključuje: da jedna djelatnost ne raste sama, već da povlači i druge.

Poljoprivreda i hrana kao razvojna šansa

Sjever ima snažnu vezu sa poljoprivredom, stočarstvom i proizvodnjom hrane. Ali sirovina sama po sebi nije dovoljna. Razvoj nastaje kada se lokalni proizvod bolje upakuje, standardizuje, brendira i poveže sa tržištem.

Domaći sir, meso, med, ljekovito bilje, voće, sokovi, džemovi, sušeni proizvodi i tradicionalna hrana mogu biti mnogo više od sezonske ili kućne proizvodnje. Uz standarde kvaliteta, dobru ambalažu, digitalnu prodaju i povezivanje sa turizmom, oni mogu postati prepoznatljivi lokalni brendovi.

U tome je važna uloga EU standarda. Oni nijesu samo obaveza, već mogu pomoći lokalnim proizvođačima da izađu iz neformalnosti, povećaju kvalitet i dođu do ozbiljnijih kupaca.

Mladi i žene kao nosioci promjene

Ravnomjerni razvoj sjevera neće biti moguć ako mladi i žene ostanu na margini ekonomije.

Mladi donose digitalne vještine, nove ideje, znanje jezika i spremnost da lokalne proizvode i usluge predstave širem tržištu. Žene često nose porodične, turističke, prehrambene, kreativne i uslužne biznise koji mogu biti važan dio lokalne ekonomije.

Zato mjere podrške ne smiju biti opšte i formalne. Potrebni su konkretni programi za mlade i žene na sjeveru: grantovi, mentorstvo, poslovni prostori, digitalne obuke, podrška za ambalažu, standarde, marketing i plasman proizvoda.

Ako se njima ne da realna šansa, sjever će i dalje gubiti upravo one koji bi mogli da ga razvijaju.

Opštine moraju biti partner, a ne prepreka

Lokalna administracija može mnogo pomoći, ali može i mnogo usporiti. Preduzetniku koji želi da pokrene posao potrebne su jasne informacije, brze procedure, predvidive takse i institucije koje razumiju da je vrijeme novac.

Opštine na sjeveru treba da budu aktivni partneri lokalnim biznisima: da mapiraju potencijale, promovišu preduzetnike, povezuju ih sa turističkim sektorom, nude povoljne prostore, organizuju sajmove, pomažu pri apliciranju za fondove i prate šta firmama zaista treba.

Ravnomjerni razvoj ne može se voditi samo iz centra. On se mora graditi u svakoj opštini.

Sjever ne treba sažaljenje, već poslovni sistem

Najveća greška je kada se sjever posmatra samo kroz probleme. Da, postoje iseljavanje, slabija infrastruktura, manjak radnih mjesta i niža poslovna aktivnost. Ali postoji i ogroman prostor za razvoj: priroda, hrana, turizam, energija, šume, voda, tradicija, ljudi i dijaspora.

Ono što nedostaje jeste sistem koji će te potencijale pretvoriti u održive biznise.

Sjeveru ne treba razvoj iz milostinje. Treba mu pristup kapitalu, tržištu, znanju, infrastrukturi i institucijama. Treba mu politika koja prepoznaje lokalne preduzetnike kao nosioce promjene.

Crna Gora neće biti zaista razvijena ako razvoj ostane koncentrisan u Podgorici i na primorju. Ekonomija koja uključuje mora uključiti i sjever — ne kao korisnika pomoći, već kao prostor stvaranja vrijednosti.

Napomena: Tekst je nastao u okviru projekta „Ekonomija koja uključuje: Lokalni biznisi, EU standardi i društvena odgovornost”, koji je podržalo Ministarstvo kulture i medija kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.