Građani se ne zadužuju samo za stanove: Gotovinski krediti postali oslonac životnog standarda

Od rekordne milijarde eura novih kredita koje su banke tokom 2025. odobrile fizičkim licima, oko 60 odsto bili su gotovinski, a tek nešto više od petine stambeni krediti. Najnoviji podaci pokazuju da se isti trend nastavio i ove godine: gotovinski krediti rastu brže od ukupnog duga stanovništva.

Kada se govori o rastu zaduženosti crnogorskih građana, najčešće se prvo pomisli na kupovinu stana. Međutim, podaci Centralne banke Crne Gore (CBCG) pokazuju drugačiju sliku: glavni motor novog zaduživanja nijesu stambeni, već gotovinski, odnosno nenamjenski krediti.

Tokom 2025. godine banke su fizičkim licima odobrile rekordnu milijardu eura novih kredita. Od tog iznosa, 60,2 odsto odnosilo se na gotovinske kredite, dok je udio stambenih kredita iznosio 21,4 odsto. To znači da je na svaki euro novog stambenog kredita odobreno gotovo tri eura gotovinskih zajmova.

U grubom iznosu, riječ je o oko 600 miliona eura novih gotovinskih kredita naspram nešto više od 210 miliona eura stambenih. Preostalih približno 18 odsto odnosilo se na refinansiranje i druge namjene.

Ovi podaci ne dokazuju da je svaki gotovinski kredit potrošen na hranu, račune ili redovne životne troškove. Nenamjenski kredit može poslužiti i za renoviranje stana, kupovinu automobila, liječenje, obrazovanje, putovanje ili pokretanje manjeg posla. Ipak, njegova izrazita dominacija pokazuje da se građani prvenstveno zadužuju radi tekuće finansijske fleksibilnosti, a znatno manje radi kupovine imovine koja ostaje iza duga.

Gotovo tri eura gotovinskih na euro stambenih kredita

Izvještaj CBCG o stabilnosti finansijskog sistema za 2025. godinu pokazuje i da je u širem obuhvatu novih potraživanja prema fizičkim licima refinansiranje činilo 8,3 odsto odobrenog iznosa. To znači da se značajan dio novog novca nije koristio za novu imovinu ili potrošnju, već za prepakivanje postojećih obaveza.

Refinansiranje samo po sebi nije negativno. Ako građanin zamijeni skuplji kredit povoljnijim, smanji kamatu ili mjesečnu ratu, njegova finansijska pozicija može biti bolja. Ali rast ove kategorije pokazuje i da dio domaćinstava već upravlja slojem ranije preuzetog duga, umjesto da kredit koristi prvi put.

Veće plate nijesu smanjile potrebu za kreditima

Posebno je važan odnos rasta prihoda i duga. Prema CBCG, prosječne realne neto zarade tokom 2025. porasle su 11,3 odsto. Istovremeno je zaduženost stanovništva prema bankama povećana čak 21,2 odsto, na 2,4 milijarde eura.

Drugim riječima, dug je rastao gotovo dvostruko brže od realnih plata. Povećanje zarada poboljšalo je kreditnu sposobnost građana, ali nije smanjilo njihovu potrebu za pozajmljenim novcem. Naprotiv, veća primanja otvorila su prostor za veće rate i nove kredite.

To je ključni paradoks crnogorskog kreditnog buma: rast plata jeste povećao kupovnu moć, ali su visoke cijene apsorbovale dio dobitka, dok su viša primanja istovremeno omogućila bankama da odobre veće iznose. Depoziti građana jesu rasli, ali sporije od kredita, pa se poboljšanje prihoda nije u istoj mjeri pretvorilo u veći finansijski jastuk.

Na kraju maja 2026. godine ukupni dug stanovništva prema bankama dostigao je oko 2,55 milijardi eura, što je približno 18,6 odsto više nego godinu ranije. Prosječna efektivna kamatna stopa na novoodobrene kredite fizičkim licima u maju iznosila je 6,91 odsto, pokazuju podaci iz Biltena CBCG 6/2026.

Gotovinski kredit je potrošnja buduće plate

Ekonomska razlika između stambenog i gotovinskog kredita nije samo u kamati, roku otplate ili obezbjeđenju.

Kod stambenog kredita domaćinstvo uz dug stiče imovinu koja ima tržišnu vrijednost i koja, u krajnjem slučaju, može biti prodata. Kod gotovinskog kredita novac se najčešće troši na stvari i usluge čija vrijednost brzo pada ili potpuno nestaje: automobil stari, namještaj se troši, putovanje se završi, a svakodnevna potrošnja ne ostavlja imovinu iza sebe.

Zato gotovinski kredit u suštini predstavlja trošenje buduće zarade danas. On može biti racionalan za neodložan trošak ili ulaganje koje će povećati buduće prihode, ali postaje problem kada redovno služi kao dopuna mjesečnom budžetu.

Upravo tu dominacija nenamjenskih kredita dobija širi društveni značaj. Ona sugeriše da kredit više nije samo instrument za velike životne investicije, već sve češće finansijski amortizer između prihoda građana i nivoa potrošnje koji pokušavaju da održe.

Dug se vraća godinama, i kada je potrošnja kratkotrajna

Dodatni rizik je ročnost. U podacima koje su banke dostavile CBCG za 2025. godinu, 67,1 odsto vrijednosti novih kredita odnosilo se na rok od tri do deset godina, a još 25,7 odsto na kredite duže od deset godina. Svega 7,2 odsto bilo je odobreno na rok do tri godine.

Takva ročnost je očekivana kod stambenih kredita. Međutim, kada se dugoročnim gotovinskim kreditom finansira kratkotrajna potrošnja, može se dogoditi da građanin godinama otplaćuje nešto što je odavno potrošeno ili izgubilo većinu vrijednosti.

CBCG je upravo zbog rizika i ročne neusklađenosti produžila makroprudencijalne mjere za gotovinske kredite do kraja 2026. godine. Rok otplate neobezbijeđenih gotovinskih kredita ograničen je na najviše deset, odnosno osam ili šest godina, zavisno od veličine i kvaliteta portfolija pojedine banke.

Kod više od polovine iznosa rata uzima najmanje 40 odsto prihoda

Sama visina kredita ne govori dovoljno o prezaduženosti. Važnije je koliko mjesečna otplata uzima od prihoda dužnika.

Za kredite iz 2025. kod kojih je izračunat DSTI pokazatelj, 34,5 odsto odobrenog iznosa odnosilo se na dužnike koji za ukupne kreditne obaveze izdvajaju između 40 i 50 odsto prihoda. Još 19,2 odsto vrijednosti kredita odobreno je uz opterećenje veće od 50 odsto.

To znači da je 53,7 odsto posmatranog iznosa odobreno građanima kojima najmanje dvije petine prihoda odlaze na servisiranje duga. Prosječni DSTI bio je 36,8 odsto, a prosjek ponderisan iznosima kredita 39,7 odsto.

Novi Zakon o potrošačkim kreditima praktično je ograničio ovaj pokazatelj na 50 odsto prihoda, odnosno na 33,3 odsto kod minimalne zarade. Prema podacima CBCG iz marta 2026, iznos novih kredita sa DSTI iznad 50 odsto postao je marginalan, što je pozitivan znak i početak zdravije strukture novog zaduživanja.

Rast usporava, ali gotovinski krediti i dalje prednjače

Najnoviji podaci pokazuju da kreditni talas počinje da gubi dio snage, ali ne i da je zaustavljen.

U martu 2026. godine stanje gotovinskih kredita stanovništva bilo je 23,6 odsto veće nego godinu ranije, dok su ukupni krediti stanovništvu porasli 19,9 odsto, a stambeni 21,5 odsto. Rast dvanaestomjesečnog kumulativa novih gotovinskih kredita usporio je sa 17,1 odsto u martu na 11,5 odsto u aprilu, navela je CBCG u julskom preispitivanju kontracikličnog kapitalnog bafera.

Usporavanje je očekivano nakon izuzetno visokih stopa rasta tokom 2025, strožih pravila za procjenu kreditne sposobnosti i ograničenja ročnosti gotovinskih zajmova. Ipak, gotovinski krediti i dalje rastu brže od ukupnog duga stanovništva, što potvrđuje da nijesu prolazna pojava, već dominantan dio kreditnog modela domaćinstava.

Nema dužničke krize, ali postoji strukturno upozorenje

Važno je izbjeći pretjeran zaključak: podaci trenutno ne ukazuju na dužničku krizu građana. Na kraju 2025. nekvalitetni krediti stanovništva činili su svega 1,9 odsto njihovog ukupnog duga, a CBCG bankarski sistem ocjenjuje stabilnim, likvidnim i solventnim.

Građani, dakle, za sada uglavnom uredno servisiraju obaveze. Problem nije trenutna sposobnost otplate, već smjer u kojem se finansije domaćinstava kreću. Dug raste brže od realnih prihoda, gotovinski krediti nose većinu novog zaduživanja, a značajan dio građana već izdvaja veliki dio mjesečnih primanja za rate.

Crnu Goru zato ne treba najviše da zabrinjava to što građani uzimaju kredite za stanove. Stambeni dug, ako je odmjeren prema prihodima, prati stvaranje imovine. Veći razlog za oprez je kada gotovinski kredit postane redovan oslonac životnog standarda — jer tada današnja potrošnja sve više zavisi od zarade koja tek treba da bude ostvarena.

Kredit može privremeno premostiti jaz između željenog i dostupnog standarda, ali ga ne može trajno zatvoriti. To mogu samo veća produktivnost, održiv rast realnih prihoda i štednja koja raste najmanje jednako brzo kao dug.