Prosječna plata u Crnoj Gori porasla na 1.027 eura, ali realno pala: Inflacija „pojela“ rast zarada

Prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) u Crnoj Gori u martu 2026. godine iznosila je 1.027 eura, što je blagi rast od 0,2 odsto u odnosu na februar, pokazuju najnoviji podaci Uprave za statistiku – Monstata.

Istovremeno, bruto plata dostigla je 1.227 eura, dok je na godišnjem nivou neto zarada porasla 2,4 odsto.

Međutim, ovaj nominalni rast nije značio i bolji standard građana. Zbog rasta potrošačkih cijena od 0,8 odsto na mjesečnom nivou, realne zarade su zapravo pale za 0,6 odsto, što ukazuje na nastavak pritiska inflacije na životni standard.

Energetika i finansije i dalje na vrhu, administracija najbrže raste

Posmatrano po sektorima, najveće prosječne zarade i dalje su koncentrisane u finansijskom i energetskom sektoru:

• Finansije i osiguranje: 1.641 euro
• Energetika: 1.462 eura
• Informisanje i komunikacije: 1.301 euro

S druge strane, najniže plate bilježe se u administrativnim i pomoćnim djelatnostima (858 eura), umjetnosti i rekreaciji (895 eura), te poljoprivredi (900 eura).

Kada je riječ o mjesečnim promjenama, najveći rast zarada zabilježen je u:

• Administrativnim i pomoćnim djelatnostima (+1,7%)
• Građevinarstvu (+1,6%)
• Poslovanju nekretninama (+1,5%)

Pad plata registrovan je u više sektora, uključujući:

• Poljoprivredu (-1,0%)
• IT i komunikacije (-1,0%)
• Trgovinu (-0,9%)
• Turizam i ugostiteljstvo (-0,6%)
• Trend stagnacije: plate rastu sporije od cijena

Podaci Monstata potvrđuju trend koji traje već mjesecima – nominalni rast zarada postoji, ali je preslab da nadoknadi inflaciju.

Drugim riječima, iako statistika bilježi rast plata, realni efekat za građane je suprotan: kupovna moć opada.

Ovakva dinamika posebno pogađa sektore sa nižim primanjima, poput trgovine, turizma i administrativnih djelatnosti, gdje i najmanji rast cijena direktno utiče na životni standard.

Šta dalje: Ključni test za ekonomiju

Ako se inflacija zadrži iznad rasta zarada, pritisak na domaću potrošnju mogao bi se dodatno pojačati, što bi imalo šire posljedice na ekonomiju – od slabije potrošnje do usporavanja rasta.

S druge strane, sektori poput finansija, energetike i nekretnina nastavljaju da „vuku“ prosjek naviše, produbljujući razlike na tržištu rada.