Centralne banke okreću leđa dolaru: Zlato, euro i juan sve poželjniji u deviznim rezervama
Sve veći broj centralnih banaka planira da u narednoj deceniji smanji udio američkog dolara u svojim deviznim rezervama, pokazuje najnovije istraživanje londonskog Official Monetary and Financial Institutions Foruma (OMFIF). To je prvi put od 2023. godine, otkako OMFIF prati dugoročne investicione namjere centralnih banaka, da je broj onih koje žele da smanje izloženost dolaru veći od broja onih koje planiraju da je povećaju.
Istraživanje, objavljeno u utorak, sprovedeno je od marta do maja i obuhvatilo je odgovore 74 centralne banke širom svijeta. Rezultati ukazuju na jačanje procesa koji se sve češće opisuje kao postepena dedolarizacija – smanjenje oslanjanja na američku valutu u međunarodnoj trgovini, finansijskim transakcijama i deviznim rezervama.
Glavni razlog za oprez prema dolaru više nije samo stanje američke politike, već širi geopolitički rizik. OMFIF navodi da su rat i tenzije na Bliskom istoku, nepredvidljivost američke spoljne politike, energetska bezbjednost i trgovinske barijere postali važni faktori u odlučivanju centralnih banaka o strukturi rezervi.
„Ove godine geopolitika je pretekla američko političko okruženje kao faktor koji odvraća od ulaganja u dolar, što odražava percepciju uloge SAD-a u povećanju geopolitičkog rizika”, navodi se u izvještaju OMFIF-a.
Ipak, promjena ne znači kraj dominacije dolara. Američka valuta i dalje ostaje glavni stub globalnih deviznih rezervi, prije svega zbog dubine i likvidnosti američkog tržišta državnih obveznica. OMFIF ocjenjuje da dolar i dalje nema pravu zamjenu kada su u pitanju sigurnost i likvidnost, zbog čega će zadržati dominantnu ulogu u portfeljima centralnih banaka i u doglednoj budućnosti.
Prema nalazima OMFIF-a, udio dolara u alokacijama centralnih banaka posljednjih pet godina kretao se oko 58 odsto. To je i dalje daleko najveći udio među svjetskim valutama, ali je trend jasan: centralne banke žele više diverzifikacije i manje zavisnosti od jedne valute.
Ko su najveći dobitnici?
Najveći dobitnici tog pomjeranja mogli bi biti euro, kineski juan i zlato. OMFIF navodi da se centralne banke sve više okreću euru i renminbiju kao alternativama dolaru. Gotovo sve anketirane centralne banke smatraju da kineska valuta pruža mogućnost diverzifikacije portfelja, dok je dvije trećine njih ocijenilo da je euro postao atraktivniji za korišćenje u globalnoj trgovini. To je značajan rast u odnosu na prošlu godinu, kada je takav stav imalo 43 odsto ispitanika.
Dugoročno, 29 odsto centralnih banaka planira da poveća udio eura u rezervama, u odnosu na 22 odsto prošle godine. Euru ide u prilog i rast tržišta međunarodnog duga denominovanog u evropskoj valuti, kao i njegova sve veća uloga u zelenim obveznicama.
Ipak, ni euro ni juan još ne mogu u potpunosti zamijeniti dolar. Eurozona i dalje nema jedinstveno, duboko i potpuno integrisano tržište sigurnih državnih obveznica koje bi se moglo mjeriti sa američkim tržištem trezorskih zapisa. S druge strane, kineski juan je ograničen strukturom kineskog finansijskog tržišta, kontrolom kapitala i geopolitičkim rizicima.
Raste i interesovanje za manje rezervne valute, uključujući singapurski dolar, južnokorejski von i južnoafrički rand. To pokazuje da centralne banke ne traže jednu veliku zamjenu za dolar, već šire svoje portfelje na više valuta i instrumenata.
Najveći pobjednik nove faze globalne neizvjesnosti, međutim, ostaje zlato. Rekordan udio centralnih banaka najavio je da planira povećanje ulaganja u zlato, iako je njegova cijena već snažno porasla. Prema OMFIF-u, zlato se pomjerilo u samo središte strategija upravljanja državnim rezervama, prije svega kao zaštita od geopolitičkog rizika i mogućih potresa u međunarodnom monetarnom sistemu.
U 2026. godini 82 odsto centralnih banaka drži fizičko zlato, u odnosu na 71 odsto godinu ranije. Neto 30 odsto centralnih banaka planira da poveća alokaciju u zlato u narednih godinu do dvije, dok 51 odsto njih navodi zaštitu od geopolitičkog rizika kao ključni razlog za ulaganje u plemeniti metal.
Zaključak istraživanja je da centralne banke ne napuštaju dolar naglo, ali sve jasnije pripremaju rezerve za svijet u kojem američka valuta više neće biti jedini oslonac. Dedolarizacija je, zasad, postepena i oprezna, ali trend je dovoljno snažan da pokaže da se globalni monetarni poredak mijenja.


