Euronews: Kako bi Crna Gora mogla da zakomplikuje ionako napete pregovore o budžetu EU

Iako bi ulazak Crne Gore evropski budžet koštao oko 3,2 milijarde eura – manje od jednog eura godišnje po stanovniku EU – način na koji će taj novac biti obezbijeđen mogao bi otvoriti ozbiljan spor među članicama i postaviti presedan za finansiranje svih budućih proširenja. Odnosno, da li će proširenje biti finansirano preraspodjelom postojećeg novca ili povećanjem prihoda i uplata država članica.

Pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji moglo bi postaviti presedan za način na koji će biti finansiran naredni talas proširenja, dodatno komplikujući već teške pregovore o novom dugoročnom budžetu evropskog bloka, ocijenio je Euronews u novoj analizi koju potpisuje Luce Bertuzzija.

Evropska komisija predstavila je u junu finansijski paket povezan sa pristupanjem Crne Gore, države koja je trenutno najviše odmakla među kandidatima za članstvo u EU. Procijenjeni trošak ulaska zemlje sa oko 626.000 stanovnika iznosi 3,2 milijarde eura. Kada se taj iznos rasporedi kroz budžetski period, riječ je o manje od jednog eura godišnje po stanovniku Evropske unije – ili, kako su to opisali zvaničnici Komisije, manje od cijene jedne kafe.

U poređenju sa višegodišnjim budžetom EU vrijednim gotovo dva biliona eura, riječ je o relativno malom iznosu. Ipak, uticaj Crne Gore na osjetljive pregovore o evropskom budžetu mogao bi biti znatno veći nego što veličina zemlje sugeriše, ocjenjuje se u tekstu.

„Finansijski paket za Crnu Goru biće kontroverzan, ne toliko zbog novca koliko zbog principa“, kazao je za Euronews jedan diplomata EU, uz uslov anonimnosti zbog osjetljivosti teme.

Crna Gora kao probni slučaj

Proces proširenja EU posljednjih godina dobija novi zamah, nakon što je uglavnom stagnirao od prijema Hrvatske 2013. godine.

Zvaničnici Evropske komisije tvrde da je u proteklih šest mjeseci ostvaren veći napredak nego tokom prethodne decenije. Istovremeno, obnovljeno interesovanje za proširenje podstaklo je zahtjeve da se promijeni postojeći model pristupanja.

Nekoliko evropskih prijestonica predlaže uvođenje dodatnih mehanizama zaštite demokratije, kao i postepenu integraciju zemalja kandidata, među kojima je i Ukrajina.

Crna Gora, za koju je prije nekoliko sedmica počela izrada nacrta ugovora o pristupanju, tako je postala probni slučaj za naredni talas proširenja. Istovremeno, Evropska komisija priprema sopstvene predloge kako bi ponovo preuzela inicijativu u tom procesu.

„Crna Gora je presedan. Ne bi trebalo da bude, ali neizbježno jeste“, rekao je drugi evropski diplomata.

Prema njegovim riječima, države članice žele da njihovi stavovi iz pregovora o novom Višegodišnjem finansijskom okviru EU budu preneseni i na finansijski dio crnogorskog pristupnog ugovora.

Spor nije iznos, već izvor novca

Ključno pitanje biće kako finansirati dodatne troškove koje bi članstvo Crne Gore donijelo evropskom budžetu – preraspodjelom postojećeg novca ili pronalaženjem novih izvora prihoda.

Odgovor bi mogao uticati na raspodjelu sredstava između najvažnijih evropskih politika.

Južne i istočne članice tradicionalno traže više novca za kohezionu i poljoprivrednu politiku, dok sjeverne zemlje insistiraju da prioriteti budu konkurentnost, bezbjednost i odbrana.

Kada postane članica EU, Crna Gora bi bila neto primalac sredstava – iz evropskog budžeta dobijala bi više novca nego što bi u njega uplaćivala.

Prema predlogu Evropske komisije, značajan dio sredstava za poljoprivredu i kohezionu politiku bio bi obezbijeđen iz novca koji je Crnoj Gori već namijenjen kroz program razvojne pomoći „Globalna Evropa“.

Drugim riječima, kada kao članica izgubi pravo na razvojnu pomoć namijenjenu državama izvan EU, taj novac bio bi preusmjeren u poljoprivredne i regionalne fondove dostupne Crnoj Gori. Međutim, još nije riješeno kako bi bili finansirani ostali evropski programi.

Komisija ne želi da članice izgube novac

Evropska komisija predlaže proporcionalno povećanje sredstava za oblasti poput odbrane i konkurentnosti, kako pristupanje Crne Gore ne bi smanjilo novac koji je već predviđen za sadašnjih 27 članica.

Ostaje, međutim, pitanje odakle bi došao dodatni novac. EU bi morala da uvede ili poveća zajedničke prihode, poznate kao sopstveni izvori finansiranja, ili da od država članica zatraži veće nacionalne uplate.

Neto platioci, poput Njemačke i Holandije, već se zalažu za smanjenje ukupnog evropskog budžeta kako bi njihove uplate ostale što niže. Zbog toga je vjerovatnije da će insistirati na preraspodjeli postojećih sredstava.

Iako je 3,2 milijarde eura gotovo zanemarljiv iznos za nacionalne budžete najvećih članica, odluka donesena u slučaju Crne Gore mogla bi postati model za sve buduće pristupne ugovore.

To se odnosi na manje države poput Albanije i Moldavije, ali i na mnogo složeniji i skuplji slučaj mogućeg članstva Ukrajine.

Moguće posljedice i za bogatije kandidate

Ishod pregovora neće predstavljati samo još jedno nadmetanje država članica za raspodjelu evropskog novca. Model izabran za Crnu Goru mogao bi obeshrabriti i bogatije evropske zemlje koje razmišljaju o članstvu, a koje bi od prvog dana bile neto platioci u budžet EU.

Posebno se izdvaja Island, koji će krajem avgusta održati referendum o mogućem obnavljanju pregovora o članstvu. Ta država je svoj pristupni proces obustavila 2015. godine.

„Crna Gora postavlja presedan. Evropska unija će morati da bude dosljedna i u budućim pristupnim procesima. Upravo će pitanje iz kojeg fonda dolazi novac biti kontroverzno“, kazao je izvor upoznat sa pregovorima.