Zašto su plate na Islandu među najvišima u Evropi?
Island je 2025. imao najveći prosječni trošak rada među evropskim zemljama obuhvaćenim Eurostatovim poređenjem. Visoke zarade počivaju na bogatoj ekonomiji, snažnim sindikatima i manjku radnika, ali ih u eurima dodatno podiže jaka islandska kruna.
Prosječan sat rada na Islandu koštao je poslodavca 59,3 eura u 2025. godini – oko 70 odsto više od prosjeka Evropske unije. Ipak, taj iznos nije neto satnica zaposlenog: uključuje bruto zarade, doprinose i druge troškove poslodavca.
Island je izbio na vrh evropske ljestvice troškova rada. Prema podacima Eurostata, prosječan trošak po satu rada u toj zemlji iznosio je 59,3 eura u 2025. godini, više nego u Luksemburgu i Norveškoj.
Prosjek Evropske unije istovremeno je iznosio 34,9 eura, a eurozone 38,2 eura. To znači da je islandski trošak rada bio približno 70 odsto iznad prosjeka EU.
| Zemlja/područje | Trošak rada po satu |
| Island | 59,3 eura |
| Luksemburg | 56,8 eura |
| Norveška | 56,4 eura |
| Danska | 51,7 eura |
| Holandija | 47,9 eura |
| Eurozona | 38,2 eura |
| Evropska unija | 34,9 eura |
Švajcarska nije bila obuhvaćena poređenjem, pa Island nije moguće bez rezerve proglasiti zemljom sa najvišim troškovima rada u cijeloj Evropi. Preciznije je reći da je bio prvi među zemljama za koje su objavljeni uporedivi podaci.
Važna razlika: 59,3 eura nije neto satnica
Eurostatov pokazatelj ne predstavlja iznos koji zaposleni dobija „na ruke”. Trošak rada obuhvata bruto plate i zarade, kao i doprinose i druge troškove koje snosi poslodavac, umanjene za eventualne subvencije.
Prema Statističkom zavodu Islanda, ukupni trošak rada iznosio je 8.653 islandske krune po satu, dok su troškovi koji nijesu zarada činili 20,8 odsto ukupnog iznosa. Približno 47 eura odnosilo se, dakle, na plate i zarade, a oko 12,3 eura na ostale troškove rada – prije poreza i odbitaka koje snosi zaposleni.
Statistički zavod Islanda navodi i da je prosječna redovna mjesečna zarada u 2025. iznosila 816.000 kruna. Kod zaposlenih sa punim radnim vremenom prosjek je bio 913.000 kruna, medijana 826.000, dok je ukupna prosječna mjesečna zarada, sa dodacima i prekovremenim radom, dostigla 1,058 miliona kruna.
Čak 64 odsto zaposlenih sa punim radnim vremenom primalo je manje od prosjeka, što pokazuje koliko najviše zarade podižu srednju vrijednost.
Zašto su zarade toliko visoke
Odgovor nije u jednom faktoru. Islandske plate rezultat su kombinacije stvarne ekonomske snage, načina na koji se ugovaraju zarade i valutnog efekta.
1. Bogata ekonomija stvara dovoljno vrijednosti za visoke zarade
Island ima malu, ali razvijenu i izvozno orijentisanu ekonomiju, oslonjenu na ribarstvo i preradu ribe, turizam, energetiku, aluminijumsku industriju, finansijske i tehnološke usluge. Obilje obnovljive energije podržava energetski intenzivnu proizvodnju, dok je privreda posljednjih godina postala raznovrsnija.
Prema podacima Statističkog zavoda Islanda, BDP po stanovniku, korigovan za razlike u cijenama, bio je 28 odsto iznad prosjeka EU u 2025, a stvarna individualna potrošnja 15 odsto iznad prosjeka.
Visoke zarade zato nijesu samo statistička iluzija – iza njih stoji visok nivo dohotka i potrošnje.
2. Malo tržište rada i nedostatak stručnjaka podižu cijenu zaposlenih
Na tržištu od manje od 400.000 stanovnika kvalifikovan kadar brzo postaje oskudan. OECD je u pregledu islandske ekonomije naveo da je tržište rada ostalo zategnuto, uz izražen nedostatak radnika u informacionim tehnologijama, tehničkim zanimanjima i zdravstvu.
Stopa aktivnosti stanovništva od 16 do 64 godine premašivala je 87 odsto krajem 2024, što je izuzetno visok nivo u međunarodnom poređenju. Kada već radi veliki dio radno sposobnog stanovništva, kompanije teže pronalaze dodatne zaposlene i moraju nuditi više plate.
3. Sindikati imaju izuzetno veliku pregovaračku moć
Island ima jedan od najsnažnijih sistema kolektivnog pregovaranja u razvijenom svijetu. Prema OECD-ovoj bazi podataka, članovi sindikata činili su 90,6 odsto zaposlenih u 2023, dok je kolektivnim ugovorima bilo obuhvaćeno oko 90 odsto radnika u 2024.
Pregovori se pretežno vode na nivou sektora, a dogovoreni standardi zarada široko se primjenjuju. Time se ograničava prostor za niske plate i raspodjela zarada ostaje znatno ujednačenija nego u većini zemalja OECD-a.
4. Jaka kruna uvećava islandske zarade kada se preračunaju u eure
Island nije član eurozone i plate isplaćuje u islandskoj kruni. Kada kruna ojača, isti iznos u domaćoj valuti vrijedi više eura, pa zemlja automatski napreduje na međunarodnim ljestvicama zarada i troškova rada.
Ekonomista i direktor Analytice Yngvi Harðarson upozorava da je realni kurs krune vjerovatno iznad dugoročnog ravnotežnog nivoa. To znači da bi dio sadašnje prednosti mogao nestati ako kruna oslabi, mada je veoma teško predvidjeti kada bi se i kojom brzinom takvo prilagođavanje dogodilo.
Na važnost kursa upozorava i Eurostat: poređenje zemalja koje nijesu u eurozoni zavisi od kretanja njihovih valuta. Centralna banka Islanda objavila je da je realni kurs, mjeren relativnim potrošačkim cijenama, u junu 2025. bio 8,2 odsto viši nego godinu ranije.
5. Plate prate jednu od najviših cijena života u Evropi
Visoke islandske zarade moraju se posmatrati zajedno sa cijenama. Prema evropskom poređenju nivoa cijena, u 2025. godini opšti nivo cijena za potrošnju domaćinstava bio je približno 84 odsto iznad prosjeka EU, dok su hrana i bezalkoholna pića bili 56 odsto skuplji.
Visoki troškovi stanovanja, usluga i uvezene robe stvaraju pritisak za rast zarada, dok rast plata zauzvrat podiže troškove poslovanja i cijene.
Zbog toga nominalna plata koja izgleda izuzetno visoka kada se preračuna u eure ne donosi automatski i proporcionalno veću kupovnu moć.
Poslodavci upozoravaju: Dostignuta je granica
Anna Hrefna Ingimundardóttir, zamjenica generalnog direktora i šefica ekonomskih poslova Konfederacije islandskih poslodavaca, ocjenjuje da su visoke plate poželjne jer su povezane sa dobrim životnim standardom.
Ali kompanije ih, dodaje, mogu trajno isplaćivati samo ako je poslovno okruženje povoljno, a izvozni sektori konkurentni.
„Moglo bi se reći da smo kod troškova rada dostigli granicu”, kazala je ona za Iceland Monitor, navodeći visoke poreze, zahtjevne propise i snažnu krunu kao dodatni teret za kompanije.
Slično upozorenje dolazi i iz OECD-a. Plate su tokom većeg dijela prethodne decenije rasle brže od produktivnosti, zbog čega su jedinični troškovi rada porasli, a konkurentnost oslabila. Produktivnost je napredovala u ribarstvu i turizmu, ali je njen rast u domaćim uslugama i proizvodnji i dalje spor.
Novi četvorogodišnji kolektivni ugovor iz 2024. pokušava da taj problem ublaži vezivanjem rasta plata za produktivnost i ciljanu inflaciju. Predviđen je prosječan godišnji rast od oko četiri odsto, ali OECD računa da bi dodatna povećanja izvan osnovnih ugovora mogla donijeti još najmanje dva procentna poena.
Visoke plate jesu znak bogatstva – ali i test konkurentnosti
Islandski rezultat je, dakle, spoj realnog prosperiteta i statističkog efekta jake valute. Zemlja zaista ima visok dohodak, široku zaposlenost, kvalifikovanu radnu snagu i institucije koje zaposlenima daju veliku pregovaračku snagu.
Istovremeno je riječ o najskupljoj evropskoj ekonomiji za potrošače, dok troškovi rada sve snažnije pritiskaju domaće i izvozne kompanije.
Ako kruna oslabi, Island bi mogao pasti na evropskoj ljestvici čak i bez smanjenja plata u domaćoj valuti. Ako, pak, plate nastave da rastu brže od produktivnosti, kompanije će razliku morati da nadoknade višim cijenama, manjim profitom ili slabijom konkurentnošću.
Zato 59,3 eura po satu nije samo pokazatelj koliko su islandski radnici dobro plaćeni. To je i mjera izazova koji privreda mora da izdrži da bi takav životni standard ostao održiv.
