Države bi zbog poreskih rajeva mogle da izgube 4,7 biliona dolara
Zahvaljujući zakonitim strategijama izbjegavanja poreza, ilegalnim šemama za utaju poreza i kreativnom računovodstvu, zemlje širom svijeta mogu zajedno izgubiti procijenjenih 4,7 biliona dolara prihoda u narednoj deceniji, ukoliko se ne izvrše značajne reforme globalnih poreskih pravila.
To navodi Tax Justice Network (TJN), međunarodna grupa za zagovaranje poreske pravednosti, koja je u utorak objavila svoj godišnji izvještaj o stanju poreske pravde.
Procijenjeni manjak od 4,7 biliona dolara zasnovan je na analizi agregovanih podataka za 47 zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). S obzirom na ograničenja skupa podataka, kao i drugih studija o ovom pitanju, TJN sugeriše da bi stvarni nedostatak mogao biti čak i veći.
Većina (64%) izgubljenog prihoda vezana je za multinacionalne korporacije koje i dalje mogu – uprkos naporima OECD-a na međunarodnoj poreskoj reformi u protekloj deceniji – da se bave premještanjem profita, što u suštini predstavlja odabir jurisdikcija s niskim porezom (tj. poreskih oaza) da dodijele nesrazmjeran udio korporacije u ekonomske svrhe, čak i za svrhe većeg oporezivanja.
Iako termin „poreski raj” obično izaziva slike tropskih ostrva, TJN napominje da postoji i mnogo korporativnih poreskih rajeva i u velikim, razvijenim ekonomijama – kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Singapur, Holandija, Hong Kong i Luksemburg, od kojih svi imaju efektivne stope poreza na dobit preduzeća ispod 10%.
Dobro poznati primjer premještaja profita izašao je na vidjelo prije deset godina, uključujući Apple i njegove podružnice u Irskoj. Dok je većina Appleovog istraživanja i razvoja obavljena u Sjedinjenim Državama, neke od njegovih troškova istraživanja i razvoja snosile su njegove irske podružnice prema sporazumu o podjeli troškova. Od 2009. do 2012, jedna od tih irskih podružnica doprinijela je 4,9 milijardi dolara Appleovom istraživanju i razvoju, ali je ostvarila dobit prije oporezivanja od 15 puta većeg iznosa. Problem je, kažu poreski stručnjaci, u tome što su Appleove irske podružnice možda dobile “slatki posao” za svoje ulaganje u istraživanje i razvoj – vrstu posla koju kompanija ne bi dala vanjskom subjektu.
Nedavno je demokratski dio Senatskog odbora za finansije sproveo istragu koja je otkrila da su neki od najvećih proizvođača farmaceutskih proizvoda, za koje su Sjedinjene Države njihovo najveće tržište, prijavili većinu svojih prihoda na offshore destinacije.
Preostalih 36% manjka od 4,7 biliona dolara može se pripisati bogatim pojedincima koji imaju koristi od pravila (ili nedostatka istih) koja dozvoljavaju finansijsku tajnu, što olakšava zaštitu imovine u offshore utočištima od poreskih vlasti.
Sve u svemu, autori izvještaja procjenjuju da je 4,7 biliona dolara otprilike ekvivalentno godišnjem izdatku za javno zdravstvo širom svijeta.
Otkrili su da, iako i zemlje s visokim i niskim prihodima doživljavaju gubitke prihoda, gubici se ne dijele jednako.
“Najveće gubitke u apsolutnom iznosu snose velike ekonomije i zemlje sa višim prihodima. Zemlje s nižim prihodima, međutim, trpe daleko najveće gubitke kada se posmatraju kao udio tekućih poreskih prihoda ili tekućih rashoda na vitalne javne usluge kao što su zdravstvo i obrazovanje”, napisali su autori.
Izgledi za sistemsku globalnu poresku reformu
Iako se Mreža poreske pravde u početku nadala da bi napori OECD-a na poreskoj reformi koji su započeti prije deset godina mogli smanjiti globalnu poresku zloupotrebu, te napore je pogodilo više prepreka i kašnjenja u implementaciji. Sada TJN podržava prijedloge da se ovlašćenja za kreiranje globalnih poreskih propisa premjeste sa OECD-a na Ujedinjene nacije (UN).
Očekuje se da će u septembru generalni sekretar UN-a objaviti izvještaj u kojem će se izložiti opcije kako bi konvencija UN-a o porezu mogla izgledati. A do kraja ove godine, članice UN-a će vjerovatno glasati o rezoluciji za početak formalnih pregovora.
„Ključ za okončanje prekogranične zloupotrebe poreza je ispunjavanje poreske konvencije UN-a i stvaranje globalnog poreskog tijela pod okriljem UN-a“, tvrde autori izvještaja. “Vlasti svake zemlje moraju biti osnaženi, a vlade sve više mogu koristiti svoju suverenu moć kako bi porez mogao igrati svoju glavnu ulogu kao društvena supersila.”
Iako su UN daleko od savršenstva, prema riječima Aleksa Cobhama, izvršnog direktora TJN-a, to je bilo mjesto gdje su zemlje sa konkurentskim interesima postigle složene sporazume i morale su javno objaviti svoje obaveze kao rezultat tih sporazuma. Tu pominje primjer dogovora o klimatskim promjenama.
Investitor
