Hoće li cijene porasti kada Crna Gora uđe u EU? Evo šta kažu podaci
Ulazak u Evropsku uniju ne znači automatski talas poskupljenja preko noći. Iskustvo novih članica pokazuje da se cijene, plate i životni standard usklađuju postepeno — a ključna razlika je u tome da li rast standarda prati rast cijena.
Jedna od najčešćih dilema građana uoči mogućeg ulaska Crne Gore u Evropsku uniju jeste jednostavna, ali veoma važna: da li će život postati skuplji?
U javnosti se često može čuti tvrdnja da će „cijene naglo porasti čim Crna Gora postane članica EU“. Ta tvrdnja zvuči uvjerljivo jer se oslanja na svakodnevno iskustvo građana — već sada su mnogi proizvodi skupi, a poređenja sa regionom često pokazuju da Crna Gora nije jeftina zemlja. Ipak, podaci i iskustva država koje su prošle evropski put pokazuju da je stvarnost složenija: članstvo u EU samo po sebi ne donosi automatsko poskupljenje, ali donosi dublju ekonomsku integraciju, veću konkurenciju, više investicija, veće plate i postepeno približavanje evropskom nivou cijena.
Crna Gora je već sada specifičan slučaj jer koristi euro kao de facto domaću valutu, iako nije članica eurozone niti ima formalni monetarni sporazum sa EU. To znači da eventualno članstvo u EU ne bi građanima donijelo svakodnevni šok preračunavanja iz domaće valute u euro, kakav su imale zemlje koje su kasnije uvodile zajedničku valutu. Evropska komisija navodi da Crna Gora i Kosovo koriste euro kao de facto domaću valutu bez sporazuma sa EU.
Najbolji odgovor na pitanje o cijenama daju uporedni podaci. Prema Monstatovom izvještaju zasnovanom na podacima Eurostata, ukupan nivo cijena potrošačkih dobara i usluga u Crnoj Gori 2024. iznosio je oko 63 odsto prosjeka EU, što znači da je Crna Gora u prosjeku i dalje jeftinija od Unije, ali ne u svim kategorijama. Hrana i bezalkoholna pića bili su na 84 odsto prosjeka EU, odjeća na 95 odsto, a obuća čak na 104 odsto prosjeka EU.
To je važna poruka za potrošače: Crna Gora nije „jeftina“ u svim segmentima. Kod nekih proizvoda cijene su već veoma blizu evropskog prosjeka ili ga prelaze. S druge strane, postoje sektori u kojima su cijene znatno niže. Struja, gas i druga goriva u Crnoj Gori su, prema istom izvještaju, na 46 odsto prosjeka EU, transportne usluge na 72 odsto, dok su restorani i hoteli na 66 odsto evropskog prosjeka. Komunikacione usluge su, međutim, već iznad prosjeka EU — na 102 odsto.
Drugim riječima, ulazak u EU ne bi značio da će sve cijene odjednom „skočiti“, već da će se pojedini sektori postepeno usklađivati sa evropskim pravilima, standardima i tržištem. Kod nekih proizvoda to može značiti rast troškova, naročito tamo gdje se uvode stroži standardi, ekološka pravila, veće akcize ili veći troškovi usklađivanja poslovanja. Kod drugih, veće tržište i jača konkurencija mogu djelovati suprotno — smanjiti marže, proširiti izbor i učiniti dio proizvoda dostupnijim.
Iskustvo Hrvatske
Iskustvo Hrvatske je korisno za razumijevanje ove dileme, iako nije potpuno uporedivo sa Crnom Gorom. Evropska komisija u izvještaju za Hrvatsku navodi da je ta zemlja nastavila konvergenciju prema prosječnom životnom standardu EU nakon ulaska u Uniju, uz podršku integracije u jedinstveno tržište, korišćenja EU fondova, ulaska u Šengen i eurozonu 2023. godine. Istovremeno, Komisija konstatuje da su se i cijene u Hrvatskoj od 2022. približavale prosjeku EU.
To je suština evropske integracije: cijene mogu rasti, ali rast cijena nije jedini proces. Paralelno se povećavaju plate, investicije, zapošljavanje, dostupnost kapitala, konkurencija i kvalitet institucija. Ako država iskoristi članstvo za produktivnije investicije, bolju javnu upravu, jačanje domaćih kompanija i veći izvoz, građani ne gledaju samo koliko nešto košta, već koliko mogu da kupe za svoju platu.
Crna Gora je, prema izvještaju Evropske komisije za 2025, dostigla 54 odsto prosjeka EU po BDP-u po stanovniku mjereno paritetom kupovne moći. U istom periodu nominalne zarade su nastavile da rastu, dok je inflacija bila znatno niža nego tokom kriznih godina 2022. i 2023.
I MMF u analizi Crne Gore ocjenjuje da članstvo u EU ima potencijal da ubrza dohodovnu konvergenciju, odnosno približavanje prihoda evropskom prosjeku. Fond podsjeća da su zemlje koje su u EU ušle 2004. godine, u prosjeku, ostvarile značajne dobitke u BDP-u po stanovniku, ali naglašava da koristi nijesu automatske: najviše dobijaju zemlje koje diverzifikuju ekonomiju, jačaju institucije, inovacije i produktivnost.
Šira slika
Za Crnu Goru to znači da pravi rizik nije samo pitanje „hoće li cijene porasti“, već da li će plate, produktivnost i kvalitet javnih usluga rasti brže od troškova života. Ako ekonomija ostane previše oslonjena na turizam, nekretnine, uvoz i potrošnju, članstvo u EU može pojačati pritisak na pojedine cijene, naročito u uslugama, stanovanju i sezonski osjetljivim sektorima. Ako se, međutim, evropski novac i pravila iskoriste za jačanje proizvodnje, energetike, digitalnih usluga, poljoprivrede, izvoza i bolje infrastrukture, građani bi dugoročno mogli imati veću kupovnu moć.
Zato je najprecizniji odgovor: cijene u Crnoj Gori neće naglo porasti samim danom ulaska u EU, ali će se ekonomija postepeno mijenjati. Neke cijene će se približavati evropskim, neke su već sada blizu ili iznad tog nivoa, dok bi veća konkurencija i bolja povezanost sa evropskim tržištem mogle ublažiti ili smanjiti cijene u pojedinim segmentima.
Za građane je ključno da evropska integracija ne bude predstavljena ni kao čarobno rješenje ni kao prijetnja. Članstvo u EU nije garancija jeftinijeg života, ali jeste šansa da rast plata, investicija i životnog standarda bude stabilniji i dugoročniji. Cijene su samo jedna strana priče; druga, mnogo važnija, jeste koliko će Crna Gora biti sposobna da u EU uđe kao uređenija, produktivnija i konkurentnija ekonomija.
