Svjetskoj ekonomiji ide dobro — ovo je loša vijest za centralne bankare

Globalna ekonomija pokazuje snagu, a poslovna istraživanja ove sedmice ukazuju na široko rasprostranjeno oživljavanje rasta uprkos rastućim troškovima zaduživanja i povišenim cijenama energije i hrane, što je sve znak da će centralnim bankama možda trebati više vremena nego što se očekivalo da inflaciju stave pod kontrolu.

Podaci iz SAD-a, Kine i Evrope pokazali su iznenađujuću vitalnost u ekonomijama ovih regiona od početka 2023. godine, zbunjujući predviđanja Svjetske banke i ekonomiste u sličnim institucijama koji očekuju da će globalna ekonomija biti suočena s jednom od najslabijih godina u posljednjih nekoliko decenija.

Iako je ovo obećavajuće za vlade, ekonomska otpornost može uvjeriti centralne bankare za dalje dizanje ključnih kamatnih stopa, dalje nego što se očekivalo, kako bi ohladili cijene – efektivno sipajući više “hladne vode” na ekonomiju koja je i dalje “prevruća”. To bi moglo rezultirati usporavanjem rasta kasnije tokom godine i 2024, koja se smatrala godinom oporavka.

Ključni pokazatelj za centralne banke je tržište rada, koje je i dalje zategnuto u mnogim dijelovima svijeta. Kreatori politike istražuju podatke o tržištu rada u potrazi za nagoveštajima o rastu nezaposlenosti, smanjenju broja radnih sati ili usporavanju rasta plata – sve to bi moglo pomoći u hlađenju potražnje i ublažavanju pritiska na povećanje cijena, što sve ostaje nedostižno.

“Vidjeli smo kako centralne banke podižu stope. Nadamo se da će uz još nekoliko povećanja to biti dovoljno. Ako nije, mogli bismo svjedočiti novom povećanju”, ocijenio je Madhavi Bokil, ekonomista u Moody’s Investors Service.

Najnoviji znaci da je rast jači nego što se očekivalo na početku godine došli su u anketama na tržištima rada širom svijeta koje je sproveo S&P Global.

U februaru su oni pokazali prvi rast globalne industrijske proizvodnje u sedam mjeseci, potpomognut skokom u Kini nakon što su vlasti ukinule stroga ograničenja Covid-a. Slična istraživanja širom svijeta ukazuju na ubrzanje rasta, uključujući Kinu i Evropu.

Stope inflacije se takođe pokazuju ugodnijim nego što se očekivalo. Tako je indeks cijena u SAD oporavljen, a potrošnja i prihodi Amerikanaca porasli su u januaru, prema Ministarstvu trgovine. Fed-ov preferirani mjerač inflacije – indeks cijena lične potrošnje – porastao je 5,4% u januaru u odnosu na godinu dana ranije, dok je potrošnja američkih potrošača skočila sezonski prilagođenih 1,8% u januaru u odnosu na decembar, što je najveći porast u skoro dvije godine. Plate i dnevnice su u januaru porasle 0,9%, više nego dvostruko brže nego u prethodnom mjesecu.

Evropa je takođe započela godinu sa naletom ekonomske energije i čini se da je malo vjerovatno da će skliznuti u prognozu recesije koju su mnogi predviđali kada su cijene energenata skočile u prvim mjesecima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Cijena tog “zdravlja”: Podaci objavljeni u četvrtak pokazuju da je osnovna stopa inflacije – koja isključuje naftu i hranu – dosegla rekordno visok nivo u februaru.

Oživljavanje Kine pomoglo je jačanju industrijske proizvodnje u drugim dijelovima Azije. Ali ekonomisti su oprezni, dijelom zbog neizvjesnosti koliko će – i koliko brzo – ponovno otvaranje Kine koristiti ostatku regiona.

“Ukidanje strogih ograničenja pandemije u Kini uglavnom će koristiti potrošnji, što je potencijalna blagodat za zemlje poput Tajlanda, koje su popularne među kineskim turistima”, smatra Trinh Nguyen, viši ekonomista u Natixisu u Hong Kongu.

Međutim, signali iz Kine ostaju ograničeni, a pozitivan uticaj potrošnje među kineskim turistima vjerovatno se neće desiti prije druge polovine ove godine.

„Oporavak Kine je dobar za nju i određene sektore, ali nije dobar za sve u ostatku regiona“, rekla je Nguyen. “Nije to plima koja podiže sve čamce.”

Oživljavanje Kine pomoglo je jačanju industrijske proizvodnje u drugim dijelovima Azije. Postoje i sumnje u to koliko će vjerovatno biti otporan rast u SAD-u i Evropi. Na kraju krajeva, kamatne stope su već naglo porasle prema standardima posljednjih decenija i može proći vrijeme da se osjeti puni uticaj tih mjera.

„Jednostavno su potrebni mjeseci prije nego što stroža monetarna politika nađe svoj put u realnoj ekonomiji. I hoće. Ili drugačije rečeno, ako najveći zaokret monetarne politike u godinama ne ostavi traga na realnoj ekonomiji, mogli bismo zatvoriti i sve centralne banke”, jasan je Carsten Brzeski, glavni ekonomista ING banke.

Alternativno objašnjenje za takvu iznenađujuću otpornost pred nečim što se čini agresivnim potezima centralnih banaka je da kamatne stope postaju sve veće samo na određenom nivou. Mark Dowding , glavni investicioni direktor u RBC BlueBay Asset Management, sugeriše da bi stope možda „morale da se pomaknu iznad praga kao što je 2% prije nego što počnu imati bilo kakav učinak“.

“Ako bi to bio slučaj, onda bismo mogli sugerisati da je američki ciklus planinarenja počeo tek prije šest mjeseci, a da u Evropi tek počinje”, dodao je.

Snaga američke ekonomije mogla bi potaknuti Federalne rezerve da ove godine podignu kamatne stope više nego što se ranije očekivalo, kako bi ublažili pritiske na cijene. Isto važi i za Evropsku centralnu banku (ECB) – nakon skoka bazne inflacije u eurozoni, ekonomisti Barclaysa podigli su svoje prognoze za ključnu kamatnu stopu centralne banke, i sada očekuju da će ona dostići rekordno visoku stopu u narednim mjesecima.

Sve dok centralne banke ostaju odlučne da inflaciju spuste na zadate ciljeve, čini se da će svaki znak ekonomske snage vjerovatno pokrenuti politiku s ciljem da je uguši.

Dakle, dok je Moody’s u utorak povisio svoje prognoze rasta za SAD i Evropu, i dalje očekuje usporavanje ove godine, na 0,9% odnosno 0,5%.

Posljedice daljeg pooštravanja monetarne politike neće biti ograničene na te regije. Vjerovatno će to pogoditi ekonomije u razvoju, od kojih su neke – posebno Brazil – ranije podigle svoje ključne kamatne stope i od tada je inflacija bila hladna. Kada američka centralna banka podiže stope, troškovi zaduživanja tržišta u razvoju često rastu, njihove valute padaju, a njihov izvoz slabi.

“Za centralne banke, jedina poruka nedavnog ubrzanja rasta i inflacije može biti da njihovo dosadašnje pooštravanje nije bilo dovoljno. Hoće li sadašnje odbijanje ekonomija da se prizemlje na kraju završiti odgođenom recesijom 2024. godine?“, pita se Christian Keller, glavni ekonomista Barclaysa.

Autori: Paul Hannon, Harriet Torry i Stella Yifan Xie – The Wall Street Journal; prevod i obrada: Investitor.me; foto: Arturo Castaneyra on Unsplash