Problemi evropske ekonomije su daleko veći od plitke recesije

Čini se da je eurozona usred još jedne recesije, ali zabrinutost oko toga da li će konačni podaci o rastu početkom sljedeće godine imati predznak plus ili minus, propuštaju širu sliku, ocjenjuju urednici Reutersa Mark Džon i Ketrin Ivans.

Dobra vijest je, kako ističu, da je valutna unija 20 nacija spremna da izbjegne duboku kontrakciju koja bi godinama mogla oštetiti firme, domaćinstva i banke. Loša vijest je da se rast kreće oko nule, a da malo toga može podstaći značajan oporavak.

Ekonomski izazovi su toliko jaki da će i naredna godina biti neizvjesna, a potencijal rasta koji slabi sugeriše da će se eurozona boriti da poraste više od 1% čak i uz snažan oporavak.

Duboki strukturni problemi znače da će Evropa zaostajati za većinom drugih velikih ekonomskih područja u godinama koje dolaze.

Kratkoročni izgledi

Kratkoročni izgledi nijesu sjajni – ali nijesu ni strašni.

Podaci od utorka pokazuju da se bruto domaći proizvod eurozone smanjio 0,1% u periodu jul-septembar u odnosu na prethodna tri mjeseca, ukazujući na plitku recesiju a u toku je i slab četvrti kvartal, prema onome što govore rani pokazatelji.

Rast je, međutim, uglavnom bio prisutan tokom godine, a rekordno visoke kamatne stope – nusprodukt rasta inflacije – zajedno sa strožom budžetskom potrošnjom ograničiće ekspanziju na samo 0,6% sljedeće godine, prema anketi Reutersa.

Optimisti, uključujući glavnog ekonomistu Evropske centralne banke (ECB) Filipa Lejna, kažu da bi potražnja trebalo da se oporavi jer radnici sada uživaju u porastu realnih plata, što će povećati povjerenje.

Tržište rada ostaje zategnuto, a svjetska ekonomija se oporavlja, tako da će eksterna potražnja takođe biti zdravija.

Ali drugi izvori kažu da malo toga ukazuje na oporavak povjerenja na koji ECB računa, navodeći visoke troškove zaduživanja koji usporavaju investicije, omekšavanje tržišta rada i potražnju u inostranstvu koja je ispod onoga što se očekivalo.

“Evropa je prošla kroz godinu nultog rasta i sada ide u godinu u kojoj su i monetarna i fiskalna politika osmišljene da koče rast”, rekao je ekonomski savjetnik UniCredita Erik Nilsen.

„Evropska privreda je već godinu dana na leđima i čini se da planovi monetarne i fiskalne politike za 2024. prihvataju veliku vjerovatnoću još jedne izgubljene godine”, naveo je on.

Šta nas čeka od 2025. i dalje

Izgledi ostaju loši i nakon sljedeće godine.

Radno sposobno stanovništvo Evrope će se smanjiti dok je povećanje produktivnosti slabo. Preduzeća se žale da se birokratija povećava, što ih čini manje konkurentnim, dok je integracija eurozone u ekonomsku uniju zastala sa malo očigledne političke volje da se krene naprijed.

Evropska komisija sada procjenjuje potencijalni rast bloka na manje od 1,5%, smanjivši se na 1,2% do 2027. godine, što je pad sa 2%-2,5% s početka vijeka, uglavnom zbog demografskih promjena i slabog povećanja efikasnosti.

“Mnoge zemlje, gdje su bile 1990-ih, sada su iza toga. Nije bilo napretka – došlo je do nazadovanja”, rekao je nedavno Lejn.

“Vremenom su razne vrste reformi otkazane, razne vrste reformi su poništene. Ovo je autogol koji se može izbjeći”, dodao je on.

Potencijalni rast u Sjedinjenim Državama se, s druge strane, projektuje na oko 1,8% i ostaje stabilan.

Pad radno sposobnog stanovništva Evrope takođe bi mogao da iznenadi. U strahu da će biti teško zapošljavati u budućnosti, firme ubrzano zapošljavaju, stvarajući još više zategnutosti tržišta rada, potencijalno podstičući rast plata i slabeći produktivnost.

“Strukturalni nedostatak kvalifikovane radne snage, pogoršan demografskom tranzicijom i neusklađenostima vještina, tjera kompanije da gomilaju radnu snagu uprkos rastućim pritiscima troškova i ekonomskoj neizvjesnosti”, rekao je ekonomista UBS-a, Rajnhard Kluz.

Čini se da je Njemačka najveća prepreka. Njene energetski intenzivne teške industrije oslanjaju se na eksternu potražnju za rast, ostavljajući je slabo pripremljenom za nove realnosti skupe energije i trgovinskih tenzija.

Potencijalna stopa rasta najveće evropske ekonomije sada je ispod 1%.

Vlade Evropske unije u međuvremenu se bore da postignu konsenzus o važnim pitanjima koja će pomoći u oblikovanju budućnosti. To uključuje kakvu bi ulogu migracija trebalo da ima u ublažavanju nedostatka radne snage, da li da se formira istinska bankarska unija i da li bi trebalo da koriste centralizovanu potrošnju za rješavanje problema u cijelom bloku od 27 zemalja.

“Umjesto da budemo zadovoljni stopama rasta od oko 1,2% u prosjeku, budimo ambiciozniji”, poručio je Lejn.