Dva svijeta nekretnina: Zašto većina Evropljana kupuje stanove, dok Amerikanci radije iznajmljuju?
Više od dvije trećine Evropljana živi u stanovima i kućama koje posjeduje, što pokazuje snažnu vezu kontinenta sa kulturom vlasništva nad nekretninama. I dok u Evropi dominira ideja da je dom sigurna luka i najbolja investicija, u SAD-u je mentalitet drugačiji – fleksibilnost i iznajmljivanje često imaju prednost nad dugoročnim zaduživanjem za krov nad glavom. Podaci do kojih je došao portal Investitor otkrivaju i kako su rast cijena i inflacija dodatno zakomplikovali kupovinu nekretnina.
Iako je stambena kriza sve izraženija, više od dvije trećine građana Evropske unije živi u stanovima koje posjeduje. Taj podatak jasno govori da je u evropskoj kulturi i dalje duboko ukorijenjena ideja da je kupovina stana ili kuće najvažniji životni cilj i najbolja zaštita od nesigurnosti.
Cijene rastu – kupovina sve teža
Prema podacima Eurostata i Deloittea koje je analizirao portal Investitor, cijene stanova u EU porasle su za gotovo 50% u periodu od 2015. do 2023. godine. U pojedinim državama rast je bio dramatičan – u Mađarskoj više od 170%, dok je u Finskoj rast bio tek 5%. Kirije su u istom periodu rasle sporije, ali i dalje znatno – oko 18% od 2010. do 2022. godine.
Istraživanja pokazuju da prosječan Evropljanin mora štedjeti oko šest godina svoje bruto plate da bi kupio stan od 70 m². U nekim gradovima situacija je još teža – u Amsterdamu je potrebno više od 15 godišnjih plata, u Atini i Pragu oko 15, dok su gradovi poput Odensea ili Torina daleko pristupačniji (oko pet godišnjih plata).
Mentalitetske razlike: Evropa vs. SAD
Za razliku od Evrope, gdje posjedovanje stana predstavlja status, sigurnost i oblik štednje, u Sjedinjenim Američkim Državama vlasništvo nije toliko dominantno. Tamošnji mentalitet vrednuje mobilnost i fleksibilnost – mijenjanje posla i grada češće zahtijeva da ljudi iznajmljuju stanove, a ne da se vezuju kreditima na 20 ili 30 godina.
U SAD-u se oko 65% stanovništva smatra vlasnicima stambenih jedinica, dok je u EU taj procenat viši. Međutim, Amerikanci imaju razvijenije tržište rentiranja, sa širim spektrom ponude i poreskim olakšicama koje smanjuju pritisak na kupovinu.
Šta nam govore trendovi?
Evropa se suočava sa paradoksom: dok većina građana i dalje posjeduje stanove, ulazak novih generacija na tržište nekretnina sve je teži.
Visoke cijene i rast kamata značajno su smanjili kupovnu moć – mladi u velikim gradovima teško dolaze do prve nekretnine bez podrške porodice.
Kultura vlasništva ipak ostaje snažna: dom se ne vidi samo kao mjesto stanovanja, već kao investicija i oblik sigurnosti, dok je u Americi naglasak na likvidnosti i slobodi kretanja.
Evropski mentalitet vezan za kupovinu nekretnina duboko je povezan sa osjećajem sigurnosti i porodičnom tradicijom. Iako cijene rastu brže od primanja, a krediti postaju sve teži, Evropljani i dalje teže da žive u sopstvenim domovima. U poređenju sa Amerikancima, koji češće biraju rentiranje zbog fleksibilnosti, jasno je da razlike nijesu samo ekonomske, već i kulturološke.
